2015/08/27

Brancini kao alternativa

Damirov plijen
Piše: Miodrag-Miško Leković

Iskren da budem – lovili su mi se škarmovi. Sa tom namjerom sam ustao u 2 sata poslije ponoći, kako bih se rasanio i krenuo na put dug 80 km u jednom pravcu.  Prognozirano je lijepo vrijeme, a more će pred zoru biti u dizanju. Sve je izgledalo idealno dok se nisam primakao na 10 km od mora. Sijevanje i niski oblaci prijetili su da pokvare sve moje planove. Ipak sam nastavio put prema poziciji koja mi je već dala dosta lijepih škarmova. Nadao sam se da je nestabilnost lokalnog karatera, kako to uobičajeno nazivaju meteorolozi, ali oblak je već zauzeo nebo iznad mog mjesta i bacao munje na sve strane. Mahanje grafitnim štapom u ovakvim uslovima nije dolazilo u obzir, kao ni povratak nazad bez posoljenih varalica.

Po dogovoru zovem Damira u 4 i 15 računajući da je budan i spreman da mi se pridruži. Sanjivim glasom objašnjava mi da je opet pogrešno uključio alarm i da se tek sad probudio. Kratko komentarišemo vremenske uslove i pravimo drugi plan. Idemo da tražimo brancine po plićacima. Prvi sam stigao na dogovoreno mjesto, ali ga nisam dugo čekao. Nedaleko od mjesta gdje smo parkirali počinje linija vode, odakle se prostire široka, plitka uvala. Stajali smo i tiho razgovarali čekajući bar neki znak na površini vode. Tek što je na istoku počela da se pojavljuje prva svjetlost, površinu vode uznemirili su cipoli u paničnom bijegu. Tu je. Udaljavajuća grmljavina ulila je još dodatnog samopouzdanja, pa je ubrzo štap sa varalicom na kopči bio spreman za prvo lansiranje. A na kopči – Damirov ručni rad. Površinac izdeljan od tvrdog drveta i lakiran do perfekcije. Još kad vidim sa kojom lakoćom pravi savršenu cik-cak putanju, sa sigurnošću sam ustvrdio da će ta varalica ovog jutra uloviti ribu. Baš to se desilo u trećem zabačaju. Bez mnogo taktiziranja ribu izvlačim na suvo. Varalica je ovjerena!


Ovjerena varalica
Damirovoj sreći nema kraja, a ponos raste do samih oblaka. Sa pravom. Dajem mu nazad njegovu varalicu kako bi ulovio koju ribu na nju. On obuva čizme i odlazi prema sredini uvale. Riba se već povukla malo dalje od obale i ja pokušavam na nekim dubljim djelovima da zainteresujem još neki komad. U međuvremenu, Damir prijavljuje udarce, spadanja, pa jednog brancina, pa drugog, pa oradu... 




Nema više taktiziranja. Moram i ja da zagazim, iako nemam čizme. Topla voda uvale prijala je mojim nogama i već su bile dostupne mnogo bolje pozicije za šetanje površinaca. Prvi zabačaj – riba! Malo ozbiljniji komad, reklo bi se po savijanju štapa. Nažalost, borba je kratko trajala, a riba je otišla bogatija za iskustvo koje će joj, možda, pomoći da doživi duboku starost. Malo sam razočaran, ali još uvjek pun samopouzdanja. Zabacujem prema obali nekoliko puta i, nakratko, osjećam ribu na štapu. To je mana ribolova površincima – veliki broj udaraca ribe ostaje nerealizovan. Bacam na sve strane u potrazi za ribom. Posle nekoliko minuta ponovo zabacujem prema obali i opet se isto dešava. E sad već raste nervoza, ali i želja da ga natjeram da pošteno zagrize varalicu. Jasno je da se radi o malom brancinu, ali siguran sam da je dovoljno veliki za lijepu fotografiju. Mala riba – mala varalica. Heddon Zara Puppy sledeći je za šetnju. Nije mu mogao odoljeti. Napokon je tu, zaheftan sa obije trokuke. Srećom je samo lakše povrijeđen, pa ga poslije par fotografija vraćam u plitku vodu uvale.


Heddon Zara je bila neodoljiva
Zaigranim u tom nadmudrivanju sa brancinima, prišunjao nam se crni oblak iz pravca zapada i počeo na nas da baca krupne kapi ljetnje kiše. Nije bilo potrebe da se kvasimo, jer i riba je prestala da radi. Damir je bio prezadovoljan svojom varalicom, a imao je i ručak za svoju porodicu. Meni ne treba mnogo - brancini prevareni, pa vraćeni moru,  to je moja definicija uspješnog ribolova. Sad sam miran do narednog vikenda, kad ću morati da realizujem prvobitni plan i nasučem nekog prugastog morskog razbojnika.   

2015/08/10

Kopča ribu čuva

Kopča mora da pomiri dobar oblik, funkcionalnost i snagu
Kopča je važna iz jednostavnog razloga - pruža vam sigurnost. Kada imate kvalitetnu kopču znate da će prije popustiti ostatak (upredenica/monofil/fluorokarbon) pribora nego ona, što znači da se ne morate bojati da ćete ostati bez mamaca


piše: Goran Abramović-Chelsea

Svi znaju što su kopče za ribolov i koristili su ih barem jednom. U pogledu njihove uporabe ribički svijet je podijeljen: dosta je onih koji vjeruju da je kopča nebitna stavka i/ili da je svaka kopča dobra…Ostali dugo razmišljaju kakvu i kada kopču koristiti. Osobno spadam u drugu “grupu” i smatram da je kopča iznimno bitan dio pribora jer, ako povučemo paralelu, što ti znači ultra brzi auto ako su ti gume ćelave…

Kopča je važna iz jednostavnog razloga - pruža vam sigurnost. Kada imate kvalitetnu kopču znate da će prije popustiti ostatak (upredenica/monofil/fluorokarbon) pribora nego ona, što znači da se ne morate bojati da ćete ostati bez mamaca.
Prije nekoliko godina igrom slučaja počeo sam izrađivati kopče. Samo i isključivo za svoje potrebe, malo iz dosade a malo iz razloga što stalno volim stvarati. Kao svaki početak i ovaj je bio trnovit a velika pomoć mi je bio Željko Kuk-Ultegra (višestruki hrvatski reprezentativac) koji me uveo u svijet izrade kopči.

Chelse@ kopče

Sam put nastanka „moje“ kopče dugo je trajao. Prvo sam krenuo s onim što mi je bilo pod rukom: dvoja-troja kliješta i žica iz dućana koja služi za izradu metalnih sajli. Imam sačuvanih nekoliko tih početnih radova, majko mila na što je to ličilo... Ali, bez obzira na izgled već i prvi komadi su bili funkcionalni i sasvim su mi dobro poslužili. Postavši svjestan toga nastavio sam izrađivati kopče, ali sam sa svakom novom težio boljem estetskom izgledu. Nakon izgleda na red je došlo ono najvažnije - nosivost i funkcionalnost.
Tu problematiku sam rješavao skoro dvije godine dok nisam našao odgovarajuću žicu.

Tri u jedan
Pronalaskom žice uspio sam objediniti oblik, izgled i nosivost kopče. Dugo sam „fantazirao“ i s raznim modelima da bi se to na kraju ipak svelo na onaj prvi osnovni model. Polako je sve veći broj mojih prijatelja i poznanika koristio kopče a povratne informacije s ribolova su bile bolje od svih mojih očekivanja, bilo da se radilo o slatkovodnom ili morskom ribolovu, mikro kopčama ili velikim kopčama. Danas imam dva modela i šest veličina koje su mi postale standard. Svaka kopča ima svoj „trofej“(„bass“- som 30+kg, „smuđ“- som 40+kg, Ultra Light Sea Bass Finesse- lica 2kg...)

Autor sa ulovljenom palamidom...
...i pastrvom na "hande made" varalicu i kopču
Ova sama priča nije o „meni“ nego o iskustvu s kopčama pa bih vam svratio pažnju na ono što treba biti važno kod svake kopče.
Kao i u nekim drugim oblastima vrijedi ona stara: “koliko para- toliko muzike“- iako, u zadnje vrijeme čujem da nije baš u svim slučajevima tako, te da su i neki renomirani proizvođači podlegli pritisku jeftine proizvodnje u skupom omotu (plaćanje brenda a ne kvalitete). Da ne budem nepošten, čujem i da su neki manje renomirani brendovi po povoljnijim cijenama izbacili sasvim solidne kopče na tržište.

Razlike
Prvo što treba shvatiti je da niti jedna serijski izrađena kopča neće biti toliko dobra od one koja je u potpunosti izrađena ručno. Ovom rečenicom ne aludiram na sebe, jer siguran sam da znate barem dva-tri majstora koji na vašem prostoru prave kopče. Velikim serijama spušta se kvaliteta i cijena proizvoda dok je kod ručne proizvodnje to potpuno suprotno-raste kvaliteta ali i cijena (uostalom kao i u svakom drugom obliku proizvodnje).
Druga stvar - vrlo je bitan pravilan izbor kopče! Sigurno imate više štapova za više vrsta ribolova; spin štuke, spin klena, spin na moru, ect... isto tako je i s kopčama. Kopču birajte prema vrsti ribolova na taj način da vam pokriva do dvije vrste ribe: bass+ smuđ, smuđ + štuka, štuka +som…

Iva sa somom od 34 kg kojeg je izdržala "bass" kopča

Testiranje
Nakon što ste odabrali kopču testirajte koliko puta ju možete otvoriti i zatvoriti(bez peana, kliješta i sličnih pomagala). Ako kopča nije kvalitetna već nakon desetak otvaranja i zatvaranja primijetit ćete da je lak puknuo ili da se kopča deformirala. Kao zadnji test jednostavno uzmite monofil ili upredenicu koji nose cca 5kg manje nego što nosi kopča i napinjite dok „pametniji ne popusti“. Sada se mnogi pitaju zašto tolika razlika?! Vrlo jednostavno, ako ste spiner vrlo vjerojatno za srednji spin koristite upredenicu #0.8 koja je prosječne nosivosti 8kg, dok kvalitetna mala kopča nosi sigurno 15 kg. Poanta testa je da je kopča ispravno dimenzionirana i da izdrži duže nego ostatak vašeg pribora a ne da si režete ruke monofilom/upredenicom silom pokušavajući deformirati/otvoriti kopču - što mnogi rade da bi dokazali ne znam što... ).
Nakon ova dva obavljena testa znat ćete koliko je pouzdana kopča koju koristite. 
Ovaj kratak tekst nije „znanstvena fantastika“ ali se nadam da sam vam barem malo olakšao odabir budućih kopči. 
Bistro!

Kopča spram opreme i plijena