2017/04/20

Pogodak "u sridu"

Detalj iz Muzeja Sinjske alke  

Za one koji nijesu iz "našeg svijeta", ribolov je često neshvaćena razonoda. Za nas ribolovce on je hram i sklonište od opšteg ludila. Naše prostranstvo i naša čaura. I mnogo više od toga

Piše: Igor PERIĆ

"Što pronalaziš u tome ribolovu, života ti?"
Pitanje od million dolara koje ste mnogo puta čuli i prije nego ste i pokušali da odgovorite dobili  dodatne, razuvjeravajuće argumente koji bi trebalo da vas "vrate na pravi put"…
Da, za one koji nijesu iz našeg svijeta, ribolov je često neshvaćena razonoda, pogrešno označena kao mješavina dokolice i naticanja crva na udicu tokom monotonog sjedjenja kraj obale i zurenja u plovak. "Ne znaju ljudi što je meditacija i traženje univerzuma u sebi", rekao bi drugar plovkaroš, majstor te osnovne discipline koja rađa i stvara sve druge.
Za nas, pobornike ribolova vještačkim varalicama, koji stalno tražimo nove izazove, ribolov je hram i sklonište od opšteg ludila. On je naše prostranstvo i naša čaura, kako kada i zavisno od potrebe.

Traganje
U suštini ribolov je mnogo više od svega navedenog. To se potvrdilo nedavno, u Sinju, tokom druženja male, ali dobre ekipe forumaša, entuzijasta i varaličara, namjerenih da na Perućkom jezeru traže kapitalne štuke i pastrve. 

Kolega Stipe u potrazi za štukama na Perućkom jezeru

U kratkim crtama, već prvog dana izgledalo je to ovako: iz Podgorice zorom vozim do Dubrovnika, odatle sa Davorom do Splita, iz Splita ka Sinju gdje nas istog popodneva čeka naš domaćin Stipe Jerkan. Stižemo da se presvučemo, montiramo opremu, pripremamo dozvole i pravac Peruća. Tokom popodneva sve do mraka glavinjarama i voblerima čekiramo tu veoma zahtjevnu vodu koja samo najupornije i motivisane nagrađuje pravim ulovima.

Prvog dana ribolova sumrak nas je dočekao bez ribe

Trojac prolazi bez udarca. Slijedi rezimiranje utisaka, analiza pozicija i pravi se plan za naredni dan.
Zbog objektivnih uslova, nekih nepredviđenih povreda, na vodu sjutradan izlazimo samo Stipe i ja.Toga, kao i narednog dana, kolega potvrđuje adute. Alkarskim rječnikom rečeno, glavinjarom pogađa "u sridu"  i oba dana dobija štuke od blizu dva kilograma.

Proradili aduti
 
Prelijepa zelena beštija

I pored upornosti i posvećene pretrage terena, kao i zauzimanja bolje pozicije za ribolov, tek jedan udarac na džig u propadanju i neuspjelo kačenje jezerske pastrmke bili su moj skor.

Jezero traži upornost - autor teksta na Perući

Perućko jezero potvrđuje svoj glas – to je voda koja kali spinere i njihovu spremnost na žrtvu. Negdje drugo smo mogli loviti "kalife" ali smo se, opredijeljeni da tražimo kapitalce, morali pomiriti sa jednim ili nijednim udarcem tokom popodneva. 

Jedan od ranijih koleginih ulova jezerske pastrmke

Viši nivo
Iako nije bilo kapitalnih ulova, nosimo prelijepe fotografije i profile zelenih zubatih beštija koje krstare tim vodenim prostranstvom.
No, sve je to, iako je svaki ribolov izazov, na neki način ostalo po strani, jer se kroz druženje, boravak u Sinju, kao i upoznavanje nekoliko kolega forumaša s kojima razmjenjujemo iskustva online godinama – došlo do nekih velikih stvari koje takođe dugujemo ribolovu i koje ne poznaju granice.

Pravi domaćin, iskusan vodič i ribolovac - Stipe Jerkan

Ključne je rečenice jednog od tih dana, dok smo vozili ka jezeru, rekao Stipe :
-Bilo je i boljih i gorih dana u ribolovu, situacija bez realiziranih udaraca, ali mimo svega toga, ribolov mi uvijek daje mnogo, mnogo više. Zahvaljujući ribolovu upoznao sam sjajne ljude. Da nije bilo ribolova, život bi bio siromašniji za te ljude i velika prijateljstva!
Ponovo pogodio čovjek "u sridu". Onda i sam uzmem da se preslišavam i nabrajam i vidim koliko je u pravu. Kada se pogode energije i pogledi na životne vrijednosti, onda nam ribolov donosi zbilja velike ljude.
Malo li je na ovu krizu. Bistro!
P.S. Pitanje s početka teksta, sve i kad riba ne grize, odmah pada u vodu.

2017/03/29

Spinning, korak po korak


Piše: Nenad RADOVIĆ - Bojanac

Za penjanje na vrh brda treba krenuti od njegovog podnožja, a usput savladati sve prepreke. Isto važi u spiningu, najzahtjevnijoj tehnici (uz mušičarenje) za koju se slobodno može reći da je “vrh brda” u ribolovu jer od ribolovca zahtijeva najviše – da ribu prevari komadom vještačke tvorevine i natjera je da zagrize.
Kad je riba agresivna, hrani se, a ima je dosta, i početnik će uz korišćenje prave varalice imati rezultat. Umješnost vrhunskih varaličara se ogleda i u tome što znaju isprovocirati grabljivicu na napad kad joj nije “ura od griza”. Za to trebaju godine iskustva i zarađena reuma.

Pogrešne prečice
Ono što primjećujem zadnjih dvadesetak godina kod mnogih početnika je preskakanje faza i u startu suočavanje sa problemima najzahtjevnije vrste ribolova.
Pojedinci sa većom platežnom moći u startu kupe skupu opremu, misleći da će na taj način odmah imati vrhunske rezultate. Ipak, ne ide tako, pa vrlo često gube interesovanje za ribolov, prepuštaju se čarima interneta i priči o ribolovnoj opremi koju posjeduju. Čitajući razne forume ponekad pomislim da je to postalo važnije od odlaska u prirodu i uživanje u čarima nadmudrivanja s vrhunskim predatorima kakvi plivaju našim vodama.

Oprema je važna, ali ne smije biti važnija od ribolova 
Takvi forumaši i fejsbuk ribolovci u zabludu dovedu početnike koji mogu pomisliti da je jedino to bitno. Preporuka onima koji tek otkrivaju svijet ribolova bila bi da ne upadaju u takvu zamku, već da pronađu sebe, korak po korak. Poželjno je da krenu od najjednostavnijih tehnika, poput ribolova prirodnim mamcima, izbruse osjećaj, a da usput, ili nakon toga, tragaju za varaličarskim umijećem. Jer, prije FG ili Albright čvora, ili big game ribolova, treba naučiti kako se veže udica, kako montira prama, nanjeska školjka ili isprati plovak…

Prvo se uče slova
Zato bih i u ovo moderno vrijeme svakom početniku preporučio  da počne od “ribolova iz ruke”. Tako smo svi počinjali, od azbuke i abecede. Radi se o najjednostavnijoj tehnici za koju treba malo najlona, jedna udica i parčence olova. 

Pogodno mjesto za prve ribolovne lekcije
Sjedne se uz obalu, odmota najlon na čijem je kraju udica i mrva olova, stavi parčence kozice, mušlje, crva, tijesta i zabaci ispred sebe. Ovo će lagano tonuti i usput provocirati ribu. Udarac malene bukve će značiti takav doživljaj da će većinu “zaraziti” za cio život. Kad se savlada ovo, može se ići dalje i loviti štapom i mašinom npr. na dubinku, zatim plovkom… Za to vrijeme treba savladati vezivanje udica i ostalih čvorova neophodnih u ribolovu, jer nije primjereno tražiti od drugih da vam vezuju opremu, natiču mamce, sem na samom početku.


Autor teksta sa ulovljenim carem od riba


Kad se ovo uspješno savlada, pred vama je more mogućnosti, tehnika i disciplina. Ako ostavimo po strani ribolov živim mamcima, koji, uz adekvatnu elektroniku, nudi najveće šanse za ulov, panula varalicama iz barke uz korištenje palete različitih voblera, strimera ili silikonaca i solidno poznavanje terena često će biti dobitna tehnika. Ipak, manje zahtjevna od spininga.

Kada savladate osnove, jigging je jedna od zanimljivih opcija, posebno za krunaše
Možda će neko reći, pa zar nije spinning krajnje jednostavan. Zapravo, spining je sveden, reduciran jer daje privilegiju ribolova jednim laganim priborom i torbicom u kojoj je nekoliko dobitnih varalica. Do te jednostavnosti treba preći veliki put i rješavati početničke probleme koji su mnogostruki.
Neki od njih se daju prevazići iščitavanjem svemogućeg interneta, oni srećniji se mogu koristiti savjetima  iskusnog varaličara, ali će neke probleme ipak sami morati riješiti.

Varaličarska pravila
Svaki teren je priča za sebe, pa neće iste varalice posvuda biti jednako atraktivne i uvažene od strane riblje populacije. Isti model nije jednako lovan u različitim veličinama. Razlike mogu biti tolike da jedna varalica bude adut, a druga potpuni promašaj. Čak će i isti modeli, iste veličine, ali drugačije boje nejednako loviti. I tu može postojati ogromna razlika. Jednu će varalicu voljeti jako malu, dok se na veću neće obazirati, dok će drugi model, po mnogo čemu sličan i mnogo veći, davati rezultate, čak i loviti izuzetno male primjerke određene vrste grabljivica.

Kako odabrati dobitnu varalicu
Problem je i što saznanje od nekoj varalici i njenoj efikasnosti na jednom terenu ne znači  efikasnost na drugom. Za ovo trebaju godine iskustva i slonovsko pamćenje, kako bi se stečeno znanje primijenilo. 
Dosta toga ostaje ribolovcima da sami dokuče, ali želim objasniti suštinu prevare predatora u dnevnim uslovima i najčešću grešku koju početnici prave. Ključno je shvatiti da su svi naši predatori izuzetno brzi, bez obzira što neki dočekuju i plijen napadaju iz zasjede (ali munjevito), a drugi progone proučavajući mamac prije napada. Upravo u tome je kvaka! Ne dajte predatoru da proučava vašu varalicu! Pogotovo ako ste ga primijetili da je prati. Nikad ne usporavajte, već ubrzajte, mijenjajte smjer i cimkajte štapom. To je potpuno prirodno, jer ribice koje bježe ne usporavaju, već izvode razne vratolomije kako bi spasile glavu. Ako vidite (ili znate-pretpostavljate) da je iza varalice riba i bezglavo juri za njom, postigli ste cilj. Slijedeći korak je da nakratko potpuno stanete. 

Taktika urodila plodom - brancin
To je trenutak kad  iznervirana grabljivica napada. Ne previše, tek par sekundi. Ako ne udari, nastavite s nervoznim vođenjem, pa nakon nekoliko metara ponovite. Bolje i da joj pobjegnete s varalicom, jer je velika šansa da će u slijedećem zabačaju zagristi, nego da usporite previše i dozvolite da vidi prevaru, što često znači da je ribolov tog dana na tom mjestu završen. A to vam, svakako, nije cilj...
Bistro!

2017/01/31

Inchiku pravila


Nije falilo akcije

Nije caka u tome da vam neko kaže da su lovne ta i ta varalica.Već da povežete zbog čega jedna daje rezultat danas, a sjutra ne.To je suština ribolova vještačkim mamcima – prilagođavanje uslovima na vodi i apetitu ribe


Piše: Igor PERIĆ
Kad ribe ima na poziciji lako je uloviti…ili kad riba "radi", onda napada što god joj ponudite. Ovo su glavne ribolovačke konstatacije kojima se objašnjava, ili pravda (ne)efikasnost na vodi. U praksi stvari su malo drugačije od teorije, a upravo su dani u kojima pronađete ribu, a onda otkrijete koja varalica čini razliku, prilika za "gledanje i učenje", odnosno prikupljanje vrijednog iskustva.
Prvo jutro nakon dočeka nove godine klapa ribolovnih fanatika je, dok normalna čeljad spavaju ili se oporavljaju od viška maligana u krvi, već u zoru plovila ka pučini. 

Daleka obala
Taj i sljedeći dan proveo sam sa odličnom ekipom ribolovaca i drugara na brodici čiji je cilj bila potraga za modrim i crvenim  okrunjenim glavama – zubacima i krunašima. Naravno, ne bismo imali ništa protiv da je u program uskočio kakav orhan ili neka krnja. Ali, "samo" smo upisivali dentexe u "dvije nijanse".

Jedna od dobitnih "nijansi"

Spori ritam
Dio ekipe preferirao je lov dubinskom pendulom, na živu lignju, do koje je prethodno trebalo doći takođe varaličarskim metodama. Ipak u postavi je, pored mene, bilo još zakletih varaličara koji su preferirali inchiku i ostale vrste džigova prilagođenih sporoj prezentaciji.
Tako smo u jednom momentu navijali da kolega i vođa puta Zoran potroši "municiju" (bazen pun liganja) pa da krma ustupi prostor za Nebojšu, Miloša i mene, prateću Shimano, Okuma i Major craft artiljeriju i naš repertoar od raznobojnih, znanih i neznanih inchiku varalica.

Antenaš, ama, mali krunaš koji je napao predimenzioniranu varalicu

Da se vratim na razradu uvodne teze: Prvog dana potrage locirali smo ribu, javili su se manji krunaši već u samu zoru, ali ih tokom cijelog dana više nije bilo moguće animirati metalnim mamcima. Eksperimentisao sam raznim džigovima i tehnikama vođenja, na inchiku imao par "kucanja" ali nije bilo pravih rezultata. U takvim pipavim situacijama, moguće da bi kabura i madai u sporom ritmu dali ribu.  Ipak, zbog prejakih kurenata teško je bilo pogoditi adekvatan ugao a da ta vrsta džigova odigra izazovan ples pod nosom zubacima vertikalno ispod barke..
Inchiku se, u jačem kurentu i moru koje je na udaljenijim pozicijama prelazilo "trojku", nametnuo kao izvodljiv scenario i na njemu sam istrajao. Poučen promašajima, drugačije sam odreagovao kada je riba napadala mamce u propadanju a i sama promjena tehnike vođenja dala je prve rezultate.

Inchiku od 200 grama u igri i Shimano komplet - Terez MH i Torium 16
"Crveno-rozi" ne odustaju
Koja boja, težina, oblik, udice...(Lagani ZetZ Brote i teška artiljerija - Hayabusa Kick bottom 200, Williamson Raku jig 160 i "no name" od 100 grama)

Razrada detalja
Onda smo imali dragocjenu situaciju za razradu detalja: na veoma sličan stil vođenja varalice, ribe su različito reagovale. Dvojica smo lovili, čak bilježili dvostruki "double strike", a treći nije imao očekivan efekat, iako nas je skiper majstorski navodio. A mijenjali smo stranu u različitim prolazima. Dobitna kombinacija bila je pronalaženje prave varalice pa je kolega, nakon što je ubo pravi inchiku, za kratko upisao dvije ribe u dva spuštanja…

Novi džig proradio iz prve
Ekipa na okupu

Pokazalo se da su te lovne situacije prilika za forsiranje aduta, ali i, kad god se ukaže prilika, eksperimentisanje i pronalaženje novih adekvatnih varalica koje uz pravilno odabranu težinu (da bi pravovremeno dohvatile dno na velikim dubinama) donose griz. Tako se stvari uče i šire vidici. Jer, nije caka u tome da vam neko kaže da su lovne ta i ta varalica. Već da povežete zbog čega jedna daje rezultat danas, a sjutra ne.
Da rezimiram, nijesu se lovili krupni primjerci, ali je bilo veselo. Pored druženja i ribolova, nezaboravan početak nove ribolovne godine pratile su fantastične slike svitanja i sumraka.

Svitanje...
...i suton
Još kad vas takvi pejzaži ispunjavaju i pune energijom, onda takve momente nikakve pare na svijetu ne mogu da kupe. Kao ni zubace ulovljene pa spremljene u ribolovačkoj režiji.
Bistro!

2016/12/29

Varalice za početnike


Varijacija na poznatu temu: Litlle Jack Sayoris 155


piše: Igor PERIĆ 

Ako iz priče o vrstama varalica izuzmemo one koje su pravljene od metala, kao i kreacije od silikona i meke plastike, gruba podjela kaže da u spinning carstvu postoje: poperi, zare i  vobleri u širem smislu riječi. Iz drugog ugla posmatrano, podjela bi mogla da glasi - površinci, plitkoronci i dubokoronci koje sve pojedinačno možemo dijeliti na drvene, plastične, a po akciji one što roluju, cimaju, pljuskaju…
Lista je poduža i lako može da zbuni i obeshrabri početnika, stavi na probu njegovu volju da se posveti istraživanju prostranstva neslućenih mogućnosti – ribolovu varalicama.

Dilema
Kako se snaći u tom svijetu raznih ideja, oblika i dezena pitanje je koje je u razgovoru inicirao jedan naš freški kolega varaličar, navodeći da bi želio tako što da pročita u okviru našeg bloga.
Lures Way je mjesto gdje u slici i riječi dijelimo sa kolegama viđenje ribolova, znanje koje stičemo na vodi, pričamo o dilemama i greškama koje samo iskustvo i istraživanje mogu da prepoznaju.
Kao takvo mjesto blog nije zamišljen da "priča" u definicijama i crta pravila o ribolovu vještačkim mamcima, jer pravila su fluidna a zakonitosti debelo zavise od meridijana i mjesta ribolova.
Uostalom, i svijet varalica pokazuje da je mnogo prelaznih oblika. Kako smo i u uvodu naveli, pomenućemo neke osnovne kako bi olakšali novim kolegama kretanje kroz tajne varaličarenja, a nas ostale podsjetili na gradivo koje znamo, ili razrađujemo..

U sredini Maria Pop queen, ispod Xorus Patchinko, iznad Duo pencil popper

Granica
Površinske varalice, kako im ime kaže, koncipirane su tako da, nezavisno od oblika, veličina ili boja, pretražuju graničnu liniju vode i vazduha. Imaju svoju primjenu u danima površinske aktivosti ribe, kada predatori proganjaju plijen u toj zoni.
Postoji nekoliko grupa površinskih varalica koje se, ugrubo, mogu podijeliti na dva dominatna oblika (ali i tehnike vođenja): popere i zare, odnosno "šetače". Između njih ima prelaznih oblika, sa manje ili više karakteristika od obje "vrste" ili nekih koje oblikom odgovaraju površincima, a zavisno od tempa vođenja mogu pretraživati različite slojeve vode (tonući pencil).
Poper je dizajniran tako da prednjim dijelom, sa manje ili više izraženim udubljenjem, pravi otpor prilikom povlačenja i pljuska po površini. Taj zvučni i vizuelni efekat, u kombinaciji sa zastajkivanjem u vođenju, okidač je za napad predatora.
Za razliku od popera, "šetači"  ili zare u kombinaciji namotavanja strune i ravnomjernih otklona štapa lijevo-desno prave cik-cak putanju po vodi, ili ispod vode… Napomena za naziv "zare" – vodi porijeklo od tipične varalice tog tipa proizvođača Heddon. To vam je nešto kao uvriježene pogrešne navike da svaki terenac zovete "džipom", ili motorić "vespom"…Ali u svakodnevnom govoru traju i služe za jasno razumijevanje.


Popularna forma, u ovom slučaju Nik izvedba, vrlo detaljna

Uglavnom, u ovu grupu, u širem smislu, spadaju i izdužene imitacije iglica, koje se prave u raznim manje ili više vjernim imitacijama prirodnog izgleda (jako popularna plivajuća Stylo od Jack fina, ili tonuće višenamjenske varalice poput Sayoris-a)

Vobleri
Sada prelazimo na voblere. Minnow ili shad oblik tipične su varalice s kojima su mnogi od nas ušli u svijet varaličarenja (naravno, uz nezaobilazne "leptire" i "kašike", ali o njima drugom prilikom).
Vobleri su manje ili više izdužene ili, pak, bucmaste imitacije koje zahvaljujući pakti i adekvatnoj vibraciji podražavaju kretanje žive ili ranjene ribe . Zavisno od kljuna-pakte , oblika tijela, materija i balansa, imaju različite akcije, dubine zaranjanja i "plovnosti" pod kojom podrazumijevamo to da li su plivajuće, tonuće ili suspend varalice (neutralne, odnosno one koje ostaju u mjestu kada zaustavimo vođenje).
"Tonuće carstvo": Ima Ko 130S, Rapala CD, Yo zuri Pins minnow, Cordell super spot (crankbait)

Treba eliminisati neke predrasude, prema kojima su plivajuće varalice samo plitkoronci, ili da vobleri sa malom paktom/kljunom nijesu tonući…Puno je varijacija, a to što je neka varalica kratkog kljuna, a tonuća, znači da nam daju šansu da je spuštamo dublje i da na određenoj dubini odradi neku specifičnu vibraciju zahvaljujući obliku i veličini kljuna/pakte i tijela.
Evo primjer – rapala countdown, nema ogromnu paktu, tonuća je i s njom možemo pretražiti duboke zone. Sa druge strane Ima KO 130 S je tonuća varalica koja služi za lov u plićoj zoni, a tonući efekat služi da bolje podnese uticaj kurenta, talasa…

Daiwa Double clutch i DTD varijacija na legendarni Yo zuri Crystal minnow

Sa druge strane, dobra plivajuća varalica ne znači da mora biti plitkoronac, ili da se ne može upotrijebiti za lov u velikim dubinama. Primjera radi, plivajući vobleri su dobar izbor u ribolovu sa otežanjem; recimo uz pomoć downrigger-a…
Kako smo već naveli, suspending varalice poznate su po svom "ukopavanju". Ta je osobina jako bitna prilikom primjene twitching tehnike ili u pauzama cimanja, jer varalica imitira ribu koja u bezglavom bijegu pravi kritične pauze koje daju šansu iznerviranom predatoru da ih pojede u slast…

Od Rapale…
Ovo je, kako je na početku rečeno, samo gruba podjela. Si smo počeli od Rapale Original, Shad rapa, potom prešli na Husky ili CD, koja su i danas vrlo upotrebljive, ali nastavljamo sa otkrivanjem brojnih aduta, među kojima su se dokazali razni japanski i američki proizvođači, a šanse zaslužuju i male serije ručno rađenih aduta sa raznih strana, među njima i kvalitetnih majstora iz regiona… Mogućnosti su neslućene, ribe malobrojnije, opreznije i bolje uče. Pa treba sklopiti mozaik.
Naravno, postoje obrasci tumačenja znakova na vodi koji nam pomažu da uobličimo neka svoja viđenja, da na osnovu njih prilagodimo tehniku ribolova, način vođenja…Dug je to proces učenja u kojem pravi ribolovci otkrivaju radost spoznaje, ali izvuku i pouke, nauče da samo upornost, nove ideje i testiranje šire vidike i pomjeraju granice.
U tom smislu ne trudimo se da namećemo gotova rješenja, ali iz navedenih podjela koje nijesu crno-bijele, može se naslutiti kada se nešto i zbog čega kombinuje. Neka ove početne napomene budu povod za diskusiju, pitanja i dopune, kako na blogu, tako i na našoj Facebook stranici.
Bistro!


2016/11/23

Čas ribolova

Pošli smo sa namjerom da namamimo nekoliko njih da "zagrizu", a na kraju časa izgledalo je kao da su svi "upecani". Ručicama podignutim visoko iznad glave, fiksirajući nas svjetlucavim, nasmijanim očima, vapili su za prilikom da sa nama podijele neki od svojih doživljaja sa mora i ribolova, ili da nam postave još samo jedno pitanje. Odgovarali smo najbolje što umijemo, pokušavajući da riječima prenesemo sve te emocije i razmišljanja koja nas obuzmu kad smo pokraj vode, sa štapom u ruci. Vidjelo se zadovoljstvo na licima osmogodišnjaka, taj prvi znak da im još samo malo treba da sasvim "zagrizu" i postanu ribolovci. Baš kao što smo mi jednom "zagrizli", kada smo bili u njihovim godinama.

Član Lures Way ekipe Igor Perić i učiteljica Katarina Boljević pred svojim razredom

Piše: Miodrag-Miško LEKOVIĆ

Sa zadovoljstvom smo prihvatili poziv da, kao Lures Way tim, đacima 3. razreda OŠ "Maksim Gorki" u Podgorici, održimo čas o rekreativnom i sportskom ribolovu i objasnimo šta sve podrazumijeva ribolov vještačkim mamcima. Naoružani digitalnim slajdovima, štapom i mašinicom, sa desetak varalica kojima smo, iz predostrožnosti, poskidali trokuke, zakoračili smo u odjeljenje III-4 na početku prvog časa. 
Radna, ali topla, atmosfera vladala je u učionici punoj radoznalih mališana, koje je, roditeljskim autoritetom, pod kontrolom držala učiteljica Katarina Boljević. Osjećaj da smo dobrodošli ohrabrio nas je da priča krene odmah sa vrata. Dok sam aktivirao projektor i otvorio prvi slajd naše prezentacije, Igor Perić je započeo razgovor sa razredom i saznao da tu već ima prekaljenih ribolovaca. Među njima je i Andrija, sin našeg kolege ribolovca i prijatelja Baćka Radulovića. On je, spremajući se za čas, donio svoje i očeve fotografije sa trofejima na kojima mogu da mu pozavide mnogo stariji i iskusniji ribolovci. Ostali drugari nestrpljivo su čekali na red da nam ispričaju neki doživljaj iz ribolova, ili nešto što se desilo njihovom tati ili dedi ribolovcu.

Zadovoljstvo i odgovornost kada se djeci prenosi znanje: Miško Leković
Mališanima smo objasnili kakav sve ribolov može biti, kakvi su bili naši pecaroški počeci, kakve smo tada mamce sve koristili, ali i zašto smo prešli na ribolov varalicama. Niko bolje od Igora nije mogao da im predstavi riblje vrste čije su se fotografije smjenjivale na zidu pored table. Malo smo se poigrali pa su đaci dobili priliku i da pogode kako se zove riba na slici. Dok je prezentacija odmicala, radoznalo su posmatrali ribolovne rekvizite koje smo donijeli da im pokažemo, a za trenutak su se drveni vobleri i silikonski mamci našli u njihovim ručicama umjesto olovaka i bojica.

Silikonska varalica, na momenat, umjesto olovke u ruci
Svi su htjeli da glume upecanu ribicu
Zvono koje je glasno objavilo da je čas završen, niko od đaka nije htio da prihvati kao kraj našeg druženja, nego su hitali da nam postave još neko pitanje prije nego pođemo. Na kraju smo morali da objavimo kraj predavanja, jer se redovno gradivo nije smjelo zapostaviti. Prije nego smo izašli, sa svima smo usaglasili da rijeke, jezera i more treba da volimo, ali treba i da ih čuvamo. Obećali smo da ćemo i mi da ih čuvamo, čak i bolje nego do sada. Motiv nam ne može biti veći od zahvalnih pogleda ovih divnih mališana, koji jedva čekaju da uhvate svoju prvu ribicu.
Uz karakterističan ribolovački pozdrav završili smo ovaj ribolovni čas. Nadamo se da će neki od njih stasati u dobre i savjesne ribolovce. Naše je zadovoljstvo i dužnost da im to omogućimo i da im pomognemo, pa da se za nekoliko godina sretnemo pored vode, dijeleći užitak u lovu na trofej života.
Bistro!

2016/10/26

Pink jig - plava riba

Dan je počinjao da se budi dok smo po ošrim stijenama, nesigurnim korakom, tražili put do vode. Izrezana obuća, iscijepane pantalone, poneka ogrebotina, bezbroj ujeda komaraca – sve je to cijena pristupa najboljim pozicijama za ribolov plave ribe. Kad se stijena podiže strmo iznad modro plave vode, tada znamo da smo na pravom mjestu. Treba još pronaći kvadratni metar stijene na kojoj se može stajati i koja dozvoljava da se riba izvuče na suvo. Kad sve to imamo, igra može da počne.

To je taj momenat
Piše: Miodrag-Miško LEKOVIĆ

Svitanje
Prvo svjetlo na istoku bilo je znak za zabacivanje varalica. Period dug tek nepun sat – to je ura od barakuda. Kako je poznato da su im iglice omiljena hrana u ovom periodu, sa dužinom varalice se ne može pretjerati. Zabacio sam već veliki broj puta, a da ništa nije napalo varalicu. Pribojavam se da neće biti ništa od barakuda, kad je uslijedio napad na DUO od 20 cm. Par sekundi riba je savijala Diaflesh, kad je sve opustilo. Ode! Malo razočaran pogledam u pravcu Igora koji je lovio na 50 metara od mene i koji je u tom trenutku vadio ribu. Poznata, dugačka silueta već je visila u vazduhu. Tako to ide, patrola barakuda prolazi nedaleko od obale i tada je potrebno još samo malo sreće pa da jedna od tih riba postane naš plijen. Ovoga puta nisam bio te sreće. Ostajem uporan i nastavljam sa zabacivanje, mijenjam varalice, ali više nije bilo udaraca. Razdanilo se, a kolege sa kojima sam došao već su prešle na drugu tehniku i ciljaju neku drugu ribu.

Ciljana lovina - tunić, luc

Džiging sa obale (shore jigging)
Ovo je tehnika za jake i izdržljive, ali adrenalin čini to da se može loviti i iznad fizičkih mogućnosti. Od velike je pomoći štap dužine tri metra, dugačke drške, koja se drži ispod pazuha, tako da poluga olakšava rad. Tehnika je jednostavna – varalica se zabaci što dalje, pusti da potone na dno uz stalnu kontrolu konca koji silazi sa špulne, preklopi se mašinica i kreće džiging. Kontrola konca radi se tako što se slobodnom rukom po malo zadržava konac, kako bi se osjetilo ako riba pokupi džig u propadanju. Ako se to desi, brzo se preklapa, daje kontra i kreće zamaranje. Ritam džiginga može biti različit: proba se sporije, pa malo energičnije, sve dok nešto od toga ne upali. Koristi se paleta varalica od mikro džigova od 5 do 15 g, pa većih koji mogu biti teški 20, 30, 40, 50... Dekora, takođe, ima veliki broj, ali tu ne komplikujem mnogo – moj izbor su roze ili crveni, plavi i bijeli, kao i razne kombinacije ovih osnovnih boja. Kad je sve lijepo izbalansirano i utegnuto, džiging sa obale (shore jigging) predstavlja pravo zadovoljstvo.


Uz lagani pribor zamaranje ovih "torpeda" pravo je zadovoljstvo

Ples sa lucevima
Kolege su se već rasporedile na strmim stijenama, ali su i za mene rezervisali mjesto iznad vode. Zabacuju prema otvorenom moru, nakon čega vrhovima štapova diriguju kretanje džigova kroz različite slojeve vode ili ritam stickbait-ova. Najveći džig koji sam imao težak je samo 20 grama i prilagođen štapu i mašinici. 


Neodoljivi pink Storm Gomoku Koika jig
Kačim na kopču pink Storm Gomoku Koika jig i zabacujem na nekih 40 m prema pučini. Igor mi signalizira da je moguće da sam prebacio preko njegovog konca. Odmah krećem da namotavam kako se ne bi upetljali, ali odjednom osjećam otpor na štapu. U momentu pomišljam da sam uhvatio konac, ali otpor je mnogo jači. Imam ribu – dobacujem Igoru. On je već izvukao svoju varalicu i priskače u pomoć sa meredovom. Energični bjegovi identifikuju plavog grabljivca – na štapu je mala tuna, tunić, luc kako ga ko zove (Euthynnus alletteratus). Ponegdje i trupac, ali je riječ o terminološkoj zabuni, jer je to slična vrsta, manjih dimenzija. Luceve sam lovio više puta pendulajući iz barke predimenzionisanom opremom, ali sa obale je to mnogo teže i fizički zahtjevnije uz lagan pribor. Treba imati na umu da ova riba može preći 10 kilograma i da su i takvi primjerci lovljeni sa naše obale. Riba od nepun kilogram toliko je snažna da vas pet ili 10 takvih komada propisno umore. Poznata je po stalnom trzanju kad je na štapu, bjegovima u krug i drilovima mašinice. Stavlja na test i ribolovca i njegovu opremu.  

Shimano Diaflesh EX 300H i Saros 3000 F dorasli zadatku
Sezona tek počinje
Za nešto više od sat ribolova imao sam četi tunića, što je bilo dovoljno da, tog dana, više nisam mogao da lovim. Jednom lomljena ruka, nije mogla ni da drži štap, a kamoli da se bori sam ovim malim torpedima. Hodajući do mjesta gdje smo se parkirali, posmatrali smo plitku uvalu sa plažom koja se nalazi u blizini i gledali luceve koji napadaju svoj plijen na samoj površini, nedaleko od obale. Priznajem da sam došao u iskušenje da ponovo namjestim opremu i zabacim. Ipak, iscrpljen i svjestan da je predamnom put od 100 km do kuće, morao sam tome da odolim. Znam da je sezona luceva na početku, tako da će ovakvih doživljaja tek da bude. Samo što ću morati mnogo bolje kondiciono da se pripremim za nastavak sezone, jer sa zimom dolaze oni pravi komadi.