Video: Zubatica i po

Sjećate li se našeg posta Zubatica i po? Evo link za one koji ga nisu čitali https://luresway.blogspot.com/2016/01/zubatica-i-po.html

Svima je poznato koliko je ova riba krvoločna i da ne bira plijen kad je u naletu. Da ne oklijeva da napadne i pripadnike svog jata, bilo je manje poznato, sve dok se članu našeg tima nije posrećilo da svjedoči jednoj takvoj situaciji. Nakon što smo pregledali našu skromnu video arhivu, odlučili smo da vam pokažemo kako je sve to izgledalo na vodi. Uživajte!

Ljetnji lagani jigging

Piše: Miško LEKOVIĆ

Duga turistička sezona i rad u vinogradu uzeli su svoj danak. Na izmaku snage i hronično nenaspavan, nisam imao mnogo volje da zore provodim na morskoj obali vrebajući morske grabljivice. Ipak, tokom planiranja da tri avgustovska dana provedem na primorju sa porodicom, probudio se u meni instinkt lovca, pa je sva spinerska oprema otputovala sa nama. Barem jedan izlazak na more sa štapom – to je sve što mi je potrebno. Na kraju sam to i dobio i bio sam zadovoljan. Uspio sam da prevarim nekoliko riba i da ih vratim moru nepovrijeđene.

Iglice na džig

Namjerno sam propustio samo svitanje kada su barakude najaktivnije i poklonio sebi još jedan sat sna. Iskreno, nisam ni imao preveliku želju da sam skakućem po izlokanim stijenama sa torbom punom varalica i druge opreme. Lagani štap i mašinica u ruci i kutija džigova u džepu – to je sve što sam dograbio žureći da budem na vodi prije nego se sunčevi zraci raspu preko mora, dajući znak da prehrambeni lanac može da se zavrti.

Na izlazak sunca sam, kao na zvuk startnog pištolja, počeo da ispaljujem male džigove prema otvorenom moru. Rutinski sam pretraživao razne slojeve vode i mijenjao ritam i putanju kretanja metalnih varalica. Prvih pola sata - sat baš ništa se nije dešavalo. Oko 7.30 počinje akcija na površini. Iglice jure za ribicama, nešto juri za iglicama, ali moje džigove od 20 g ništa ne napada. Iz kutije biram džig od 7 g u srebrnoj boji. Pogodak! Napadi iglica na džig bili su konstantni, ali realizacija nikakva. Više njih sam uspio da dovedem do pod noge, ali nefleksibilan vrh štapa nije mogao da amortizuje njihovo koprcanje, pa su tu i spadale. To me nije uzrujavalo, zabava je ta po koju sam došao, zabavu sam i dobio.

Mali gofovi

Iglice su svuda oko mene i nešto ih juri. U tom trenutku malo mi je prifalila kutija sa dugačkim varalicama koju sam ostavio kod kuće, ali već u sledećem je jak udarac na džig u propadanju fokusirao moje misli na borbu sa ribom. Riba nije velika, ali je borac. Dovlačim je do pod noge i vidim kako je prate još dvije pokušavajući da joj otmu „zalogaj“ iz usta. Nema luđe ribe od malog gofa. 

Lagana oprema za maksimalni užitak

Kamo sreće da je malo pametniji pa da ne nasijeda tako lako na prevare tzv. sportskih ribolovaca koji njima pune kante i odnose iz mora. Desetak borbi sa ovim ludacima je upotpunilo moj ribolovni izlazak. U 8.30 sve se smirilo, a Sunce me potjeralo u hladovinu gdje me čekala jutarnja kafa.

Potografija pred vraćanje moru

Uhvati, fotografiši i pusti

Da da, kako da ne – reći će neki koji budu čitali ovaj tekst. Ima i onih koji vjeruju ili smiruju savjest tako što tvrde da to nije onaj gof koji naraste na 20 – 30 kg pa i više. To je felun, kažu, žutalj, ne raste on mnogo. Takvima je kanta od farbe omiljeni sportski rekvizit. Mogu samo da im poručim da se manu prazne priče, mali gof je – gofić. Ako mu to dozvolimo, porašće u ogromnog morskog kralja, kako ga u nekim zemljama zovu, kada nam može postati ulov života, trofej za ponos i priča koja se prepričava bezbroj puta. 

Fotografija ove prelijepe ribe trenutak prije nego bude vraćena u more, za nas je jedan od najdražih trofeja. Naravno, nikada ne zaboravimo da joj poručimo da nam pošalje roditelje ili da nam se vrati kad poraste i postane kralj pučine.

Vidimo se na vodi, bistro!

Barakuda

Sphyraena viridensis, žutousta barakuda (foto: M. Brajović)

Riba je ščepala varalicu uz samu stijenu, na moju kontru odgovorila je promjenom pravca. Ono što sam mislio da je barakuda od 70-80 deka transformisalo se u nezaustavljivo pjevanje drila narednih 15 metara. Onda je zastala, pa ponovo jurnula, promijenila pravac, pa opet jurnula...Tu više nije bilo dileme da je došla prava

Piše: Igor PERIĆ

Bio je taj jedan udarac, silovit. Trajalo je nekoliko sekundi i prije nego je i štap počeo da se „puni“ pod teretom ribe, naglo je ostao prazan. Takav ishod pratio je onaj kisjeli osjećaj gubitka kada prepoznate da je krupna riba zagrizla varalicu. Ispostavilo se, na pogrešno mjesto: isfašana leđa voblera, tragovi zuba i štrafte ukazivale su na to da je krupna barakuda imala Duo među zubima. Ali je nepce ostalo van dometa trokuka.

Ni prvi niti posljednji put, ali je sa ranama na vobleru ostao zavodljiv trag koji je tražio makar pokušaj revanša.

Zubi daleko od trokuka

Revanš

Kolega Mladen je kroz nekoliko dana riješio da mi pravi društvo. Trebalo je imati volje pa u uru iza ponoći, bez zapitkivanja, planinariti iza nove i nove stijene, sljedeće i sljedeće uvale. Nisam osjećao težak teren, jer sam bio ufitiljio da me ona barakuda čeka.

Prilično rano smo stigli. Rano u odnosu na tajming praskozorja koje je bilo daleko najmanje tri i po sata. Raspremili smo štapove, zauzeli pozicije. Za početak ribolova nazdravili Veljovom domaćom jabukovačom, koja je deceniju čekala u boci da sazri za otvaranje ribolovnog dana...

Prvi zabačaj i – ništa. Dobro, daleko je svitanje, ima kad. Sljedećih sat pretraživao sam zonu, išao uz obalu, provjeravao niz pozicija. Mladen je za to vrijeme, iako skoro zagrizao za spining,  pokazivao upornost i držao ritam. Narednih sat i po bilježim dva traljava udarca, bez konkretnog zalogaja. Riba se javila na različite varalice. Znači, tu je, ali nije od apetita.

Pipkavo čukanje voblera se događalo dok blijedi mjesec, boje kao iz pjesme, nije uronio u more. Nastupila je teška tmuša, gusti mrak tokom kojeg je nakon svakog paljenja lampe trebalo desetak sekundi za akomodaciju oka, ali i nogu po teškom terenu. Svaki dezorjentisani korak značio bi neplanirano noćno kupanje sa sve spining opremom...

Negdje oko četiri ujutro Mladen prijavljuje ribu, koja, međutim, sekund kasnije pliva sa voblerom kao pirsingom...Ili zubatica ili barakuda koja je dograbila predvez.

Mijenjam poziciju, idem uz obalu i probam sve izgledne lokacije na špicevima stijena.

Fotografije su pale kad se razdanilo - Mladen uporno pretražuje teren

Oštećen predvez

Oko 4.30 polako se javljaju naznake skorog osvita. Narednih pola sata –sat udarni su. Ako se što javi javiće se tada. Dok razmišljam o tajmingu, po navici prelazim vrhovima prstiju niz fluorokarbonski predvez, da provjerim da nije oštećen.

Na pedu od kopče rana na lideru.Nije baš da me veseli, nije kritična, ali me iritira.

Pomisao da ostanem lijen i nastavim da zabacujem sa takvom opremom nespojiva je sa spinerskim stažom. Tu lijenost platio sam godinama unazad jer Marfi, po pravilu, zaigra kada god mu ukažete priliku.

Gubim koji minut dok prevezujem kopču. Tu do izražaja dolazi inicijalna dužina predveza. Ostavim duži, pa ni nekoliko skraćivanja neće smetati da i dalje imam sasvim solidnih metar između konca i kopče.

Ipak, energija mi je na minimumu, stigao me umor od nespavanja, pješačenja, prethodnog napornog dana i vožnje...sve se sastavilo. Uzimam pauzu od par minuta i ne razmišljam o bilo čemu, samo gledam more i upijam naznake „nepravilnosti“ koje registruje periferni vid. Na nekih 20-30 metara od obale primjećujem linije koje su u kontri sa mreškanjem vode. Ili mi se sve to pretvorilo od višečasovnog piljenja i osluškivanja mora.

Dileme nema, udarnički još sat, pa posle ako treba spavaću na stijeni – upošljavam Maro power i Daiwu. Bacio sam par metara dalje od te pozicije koja mi je okupirala pažnju i radim fino cimanje i dajem vobleru nepravilne otklone u stranu. Toliko sam se bio uživio u pokret da mi se čini kako varalica putuje cijelu vječnost. Izgleda sam bacio predaleko, ali ne mijenjam ritam i ne stajem ni u trenutku kada se varalica primiče ispod samog vrha štapa, naspram mene i stijene na kojoj sam usidren u gojzericama.

Mješavina adrenalina, umora i zadovoljstva

Zzz...zzzzzzzzzzzzzzzz

Kad je vobler došao do „kraja piste“ - udarac! Odgovorio sam kontrom.

-Tu si, pomislio sam – kolika go da si, da makar upišem ribu nakon pola noći.

U trenu se onaj udarac pretvorio u polukrug na površini: riba je, zapravo pokupila varalicu uz samu stijenu a na moju kontru odgovorila je promjenom pravca. Ono što sam mislio da je barakuda od 70-80 deka, transformisalo se u nezaustavljivo pjevanje drila narednih 15 metara. Onda je zastala, pa ponovo jurnula, promijenila pravac pa opet jurnula...Tu više nije bilo dileme da je došla prava.

Sa barakudom se nikada ne zna: mnogo je nepoznatih u jednačini koju ispisuju njeni poput sječiva okomiti zubi. Trokuke znaju da je dograbe ispod usta, za škržni poklopac, tijelo, iza glave...

Drilovi i pravilan odgovor ribe na moje zatezanje, odnosno mogućnost da je usmjerim gdje treba kako bih izbjegao da ode u stijene i prepreke u vodi, kazuju mi da je varalica postavljena kako treba a njeni zubi dalje od predveza. U protivnom bi borba davno bila završena.

-Evo je, dobar komad. Pomagaj! – zovem Mladena koji žuri preko stijena. Dok je stigao ona je napravila još nekoliko bjegova čiji intezitet je splašnjavao, a onda je probala sa jurcanjem po vertikali, u plitko. Cilj sam već postigao, glavne nalete amortizovao dok je bila u dubljem, pa sada nije imala snage da me „prevesla“ u plićaku.

Tek sada vidim njenu pojavu dok još vlada zona bez sjenki. Ogromna je. Navodim je u malu valu, gdje su stijene položene uz sami kraj. Mladen već čeka spreman – kada je nalegla u plitak džep, prihvatio je predvez oprezno, da ne izgubi tenziju a trokuka popusti. Riba je bez snage, ali to neće trajati vječno.

Koristim priliku i prolazim sa druge strane, uzimam je ispod škrga i dižem van opasne zone.

Adrenalin

Kada sam je odmakao od vode ukazala se u svoj ljepoti i veličini. Metar i kusur štrafti i zuba koji štrče gotovo duž više od četvrtine tijela.

Tu se završio onaj hladan i školski odrađen posao jer sam vidio da se drži na jedan krak prve trokuke, ali usađen u kraj usta. Vobler, od junačke kuće Bassday, smiješno mali spram njenih ralja. Naglo me hvata blaga vrućina i noge klecaju. Pomiješani adrenalin, umor i zadovoljstvo zbog najdražeg spining trofeja do sada.

Žutousta barakuda bila je plod upornosti i instinkta da isforsiram poziciju na kojoj je prošli put riba odnijela trijumf. Naravno, znanje i uloženi trud ne pomažu bez sreće koja valjda prati uporne i posvećene.

Oprema:

Štap Cormoran Maro power 300, 20-60 gr

Mašinica Daiwa saltiga game type 3500

Upredenica YGK PE 1.5

Predvez Seaguar FXR 0,33mm

Kopča Cormoran

Varalica Bassday logsurf 144

Gone fishin'

Da kojim slučajem ne pomislite da smo okačili štapove o klin, nije ovo oproštaj već period katarze, testiranja izdržljivosti i prikupljanja novih ideja, ozbiljnih planova i naravno – pripreme za skori susret sa svitanjem na vodi

Piše: Igor PERIĆ

Pita me prijatelj, koji inače nije ribolovac, gdje smo i što nema postova kritikujući što smo ga navikli da dijelimo priče o izlascima na vodu, opremi i priboru kao i pobjedama i porazima na plavom polju.

Zna i on da je pisanje za nas sastavni dio priče o ribolovu, da nas ne goni puka sujetna želja da objavimo samo slike ulova već da podijelimo iskustvo, zapažanja, dileme i, naravno, lijepe trenutke.

"Provjetravanje" štapova...

Kad se namjeste okolnosti da posao i obaveze odvoji Lures Way ekipu od vode predugih nekoliko mjeseci, onda ispašta i ova literarna strana.

U takvim momentima jedva čekam da okačim tablu na kojoj piše Gone fishin', i odmorim glavu koncentrisan na rad vrha štapa i obrtaje rotora na makini.

To se negdje graniči sa onim stereotipnim doživljajem ribolova kao utočišta, nove stranice, simbola povlačenja iz urbanog haosa i neke vrste mirenja sa sobom i prirodom u iskonskom modu.

Ribolov kao utočište za nešto gotovo egzotično i pomalo zen doživljavaju i ljudi koji nikada nijesu štap uzeli u ruke. Ali vjeruju da ribolov mora biti simbol mira i neka vrsta terapije i ljekovitog zaborava.

I Chris Rea u njegovoj čuvenoj pjesmi pjeva „da ne zna ništa o ribolovu“ ali ipak je „otišao“ sa željom da se saživi i postane parče na „liniji obale“.

Iako je simbolika njegove pjesme višeznačna, i moglo bi se razglabati što je pjesnik htio da kaže, uglavnom želim reći da probate zamisliti kako je tek nama ljubiteljima varaličarenja, kojima je to svojevrsni način života „a nema se kad“.

E, nikada u životu nijesam više mislio na ribolov a manje izlazaka upisao u dnevnik zakletog varaličara.

More je odmah preko ograde...

Da stvar bude gora, spletom okolnosti koje predu poslovne obaveze i svakodnevni ritam, ustaljeni trio koji čini okosnicu ovog bloga posvećenog lovu vještačkim mamcima u istoj je situaciji kada je odlazak u ribolov u pitanju.

A ribolov je svuda oko nas i priča o ribolovu, ali i borbi protiv krivolova koji prijeti da satre i naruši balans tog našeg izvorišta.

Vrijeme je barakuda

Nego, da kojim slučajem ne pomislite da smo okačili štapove o klin, nije ovo oproštaj već period katarze, testiranja izdržljivosti i prikupljanja novih ideja, ozbiljnih planova i naravno – pripreme za skori susret sa svitanjem na vodi.

Tako da, evo stavljam tablu – Gone fishin'.

Pogodak "u sridu"

Detalj iz Muzeja Sinjske alke  

Za one koji nijesu iz "našeg svijeta", ribolov je često neshvaćena razonoda. Za nas ribolovce on je hram i sklonište od opšteg ludila. Naše prostranstvo i naša čaura. I mnogo više od toga

Piše: Igor PERIĆ

"Što pronalaziš u tome ribolovu, života ti?"

Pitanje od million dolara koje ste mnogo puta čuli i prije nego ste i pokušali da odgovorite dobili  dodatne, razuvjeravajuće argumente koji bi trebalo da vas "vrate na pravi put"…

Da, za one koji nijesu iz našeg svijeta, ribolov je često neshvaćena razonoda, pogrešno označena kao mješavina dokolice i naticanja crva na udicu tokom monotonog sjedjenja kraj obale i zurenja u plovak. "Ne znaju ljudi što je meditacija i traženje univerzuma u sebi", rekao bi drugar plovkaroš, majstor te osnovne discipline koja rađa i stvara sve druge.

Za nas, pobornike ribolova vještačkim varalicama, koji stalno tražimo nove izazove, ribolov je hram i sklonište od opšteg ludila. On je naše prostranstvo i naša čaura, kako kada i zavisno od potrebe.

Traganje

U suštini ribolov je mnogo više od svega navedenog. To se potvrdilo nedavno, u Sinju, tokom druženja male, ali dobre ekipe forumaša, entuzijasta i varaličara, namjerenih da na Perućkom jezeru traže kapitalne štuke i pastrve. 

Kolega Stipe u potrazi za štukama na Perućkom jezeru

U kratkim crtama, već prvog dana izgledalo je to ovako: iz Podgorice zorom vozim do Dubrovnika, odatle sa Davorom do Splita, iz Splita ka Sinju gdje nas istog popodneva čeka naš domaćin Stipe Jerkan. Stižemo da se presvučemo, montiramo opremu, pripremamo dozvole i pravac Peruća. Tokom popodneva sve do mraka glavinjarama i voblerima čekiramo tu veoma zahtjevnu vodu koja samo najupornije i motivisane nagrađuje pravim ulovima.

Prvog dana ribolova sumrak nas je dočekao bez ribe

Trojac prolazi bez udarca. Slijedi rezimiranje utisaka, analiza pozicija i pravi se plan za naredni dan.

Zbog objektivnih uslova, nekih nepredviđenih povreda, na vodu sjutradan izlazimo samo Stipe i ja.Toga, kao i narednog dana, kolega potvrđuje adute. Alkarskim rječnikom rečeno, glavinjarom pogađa "u sridu"  i oba dana dobija štuke od blizu dva kilograma.

Proradili aduti

 

Prelijepa zelena beštija

I pored upornosti i posvećene pretrage terena, kao i zauzimanja bolje pozicije za ribolov, tek jedan udarac na džig u propadanju i neuspjelo kačenje jezerske pastrmke bili su moj skor.

Jezero traži upornost - autor teksta na Perući

Perućko jezero potvrđuje svoj glas – to je voda koja kali spinere i njihovu spremnost na žrtvu. Negdje drugo smo mogli loviti "kalife" ali smo se, opredijeljeni da tražimo kapitalce, morali pomiriti sa jednim ili nijednim udarcem tokom popodneva. 

Jedan od ranijih koleginih ulova jezerske pastrmke

Viši nivo

Iako nije bilo kapitalnih ulova, nosimo prelijepe fotografije i profile zelenih zubatih beštija koje krstare tim vodenim prostranstvom.

No, sve je to, iako je svaki ribolov izazov, na neki način ostalo po strani, jer se kroz druženje, boravak u Sinju, kao i upoznavanje nekoliko kolega forumaša s kojima razmjenjujemo iskustva online godinama – došlo do nekih velikih stvari koje takođe dugujemo ribolovu i koje ne poznaju granice.

Pravi domaćin, iskusan vodič i ribolovac - Stipe Jerkan

Ključne je rečenice jednog od tih dana, dok smo vozili ka jezeru, rekao Stipe :

-Bilo je i boljih i gorih dana u ribolovu, situacija bez realiziranih udaraca, ali mimo svega toga, ribolov mi uvijek daje mnogo, mnogo više. Zahvaljujući ribolovu upoznao sam sjajne ljude. Da nije bilo ribolova, život bi bio siromašniji za te ljude i velika prijateljstva!

Ponovo pogodio čovjek "u sridu". Onda i sam uzmem da se preslišavam i nabrajam i vidim koliko je u pravu. Kada se pogode energije i pogledi na životne vrijednosti, onda nam ribolov donosi zbilja velike ljude.

Malo li je na ovu krizu. Bistro!

P.S. Pitanje s početka teksta, sve i kad riba ne grize, odmah pada u vodu.

Spinning, korak po korak

Piše: Nenad RADOVIĆ - Bojanac

Za penjanje na vrh brda treba krenuti od njegovog podnožja, a usput savladati sve prepreke. Isto važi u spiningu, najzahtjevnijoj tehnici (uz mušičarenje) za koju se slobodno može reći da je “vrh brda” u ribolovu jer od ribolovca zahtijeva najviše – da ribu prevari komadom vještačke tvorevine i natjera je da zagrize.

Kad je riba agresivna, hrani se, a ima je dosta, i početnik će uz korišćenje prave varalice imati rezultat. Umješnost vrhunskih varaličara se ogleda i u tome što znaju isprovocirati grabljivicu na napad kad joj nije “ura od griza”. Za to trebaju godine iskustva i zarađena reuma.

Pogrešne prečice

Ono što primjećujem zadnjih dvadesetak godina kod mnogih početnika je preskakanje faza i u startu suočavanje sa problemima najzahtjevnije vrste ribolova.

Pojedinci sa većom platežnom moći u startu kupe skupu opremu, misleći da će na taj način odmah imati vrhunske rezultate. Ipak, ne ide tako, pa vrlo često gube interesovanje za ribolov, prepuštaju se čarima interneta i priči o ribolovnoj opremi koju posjeduju. Čitajući razne forume ponekad pomislim da je to postalo važnije od odlaska u prirodu i uživanje u čarima nadmudrivanja s vrhunskim predatorima kakvi plivaju našim vodama.

Oprema je važna, ali ne smije biti važnija od ribolova 

Takvi forumaši i fejsbuk ribolovci u zabludu dovedu početnike koji mogu pomisliti da je jedino to bitno. Preporuka onima koji tek otkrivaju svijet ribolova bila bi da ne upadaju u takvu zamku, već da pronađu sebe, korak po korak. Poželjno je da krenu od najjednostavnijih tehnika, poput ribolova prirodnim mamcima, izbruse osjećaj, a da usput, ili nakon toga, tragaju za varaličarskim umijećem. Jer, prije FG ili Albright čvora, ili big game ribolova, treba naučiti kako se veže udica, kako montira prama, nanjeska školjka ili isprati plovak…

Prvo se uče slova

Zato bih i u ovo moderno vrijeme svakom početniku preporučio  da počne od “ribolova iz ruke”. Tako smo svi počinjali, od azbuke i abecede. Radi se o najjednostavnijoj tehnici za koju treba malo najlona, jedna udica i parčence olova. 

Pogodno mjesto za prve ribolovne lekcije

Sjedne se uz obalu, odmota najlon na čijem je kraju udica i mrva olova, stavi parčence kozice, mušlje, crva, tijesta i zabaci ispred sebe. Ovo će lagano tonuti i usput provocirati ribu. Udarac malene bukve će značiti takav doživljaj da će većinu “zaraziti” za cio život. Kad se savlada ovo, može se ići dalje i loviti štapom i mašinom npr. na dubinku, zatim plovkom… Za to vrijeme treba savladati vezivanje udica i ostalih čvorova neophodnih u ribolovu, jer nije primjereno tražiti od drugih da vam vezuju opremu, natiču mamce, sem na samom početku.

Autor teksta sa ulovljenim carem od riba

Kad se ovo uspješno savlada, pred vama je more mogućnosti, tehnika i disciplina. Ako ostavimo po strani ribolov živim mamcima, koji, uz adekvatnu elektroniku, nudi najveće šanse za ulov, panula varalicama iz barke uz korištenje palete različitih voblera, strimera ili silikonaca i solidno poznavanje terena često će biti dobitna tehnika. Ipak, manje zahtjevna od spininga.

Kada savladate osnove, jigging je jedna od zanimljivih opcija, posebno za krunaše

Možda će neko reći, pa zar nije spinning krajnje jednostavan. Zapravo, spining je sveden, reduciran jer daje privilegiju ribolova jednim laganim priborom i torbicom u kojoj je nekoliko dobitnih varalica. Do te jednostavnosti treba preći veliki put i rješavati početničke probleme koji su mnogostruki.

Neki od njih se daju prevazići iščitavanjem svemogućeg interneta, oni srećniji se mogu koristiti savjetima  iskusnog varaličara, ali će neke probleme ipak sami morati riješiti.

Varaličarska pravila

Svaki teren je priča za sebe, pa neće iste varalice posvuda biti jednako atraktivne i uvažene od strane riblje populacije. Isti model nije jednako lovan u različitim veličinama. Razlike mogu biti tolike da jedna varalica bude adut, a druga potpuni promašaj. Čak će i isti modeli, iste veličine, ali drugačije boje nejednako loviti. I tu može postojati ogromna razlika. Jednu će varalicu voljeti jako malu, dok se na veću neće obazirati, dok će drugi model, po mnogo čemu sličan i mnogo veći, davati rezultate, čak i loviti izuzetno male primjerke određene vrste grabljivica.

Kako odabrati dobitnu varalicu

Problem je i što saznanje od nekoj varalici i njenoj efikasnosti na jednom terenu ne znači  efikasnost na drugom. Za ovo trebaju godine iskustva i slonovsko pamćenje, kako bi se stečeno znanje primijenilo. 

Dosta toga ostaje ribolovcima da sami dokuče, ali želim objasniti suštinu prevare predatora u dnevnim uslovima i najčešću grešku koju početnici prave. Ključno je shvatiti da su svi naši predatori izuzetno brzi, bez obzira što neki dočekuju i plijen napadaju iz zasjede (ali munjevito), a drugi progone proučavajući mamac prije napada. Upravo u tome je kvaka! Ne dajte predatoru da proučava vašu varalicu! Pogotovo ako ste ga primijetili da je prati. Nikad ne usporavajte, već ubrzajte, mijenjajte smjer i cimkajte štapom. To je potpuno prirodno, jer ribice koje bježe ne usporavaju, već izvode razne vratolomije kako bi spasile glavu. Ako vidite (ili znate-pretpostavljate) da je iza varalice riba i bezglavo juri za njom, postigli ste cilj. Slijedeći korak je da nakratko potpuno stanete. 

Taktika urodila plodom - brancin

To je trenutak kad  iznervirana grabljivica napada. Ne previše, tek par sekundi. Ako ne udari, nastavite s nervoznim vođenjem, pa nakon nekoliko metara ponovite. Bolje i da joj pobjegnete s varalicom, jer je velika šansa da će u slijedećem zabačaju zagristi, nego da usporite previše i dozvolite da vidi prevaru, što često znači da je ribolov tog dana na tom mjestu završen. A to vam, svakako, nije cilj...

Bistro!