2014/11/26

Veliki gof na laganu opremu

Pravi trofej za light jigging
Kolega Peđa Pavićević Furo iz Bara prije nekoliko dana ostvario je fenomenalan ulov na relativno laganu opremu – koristio je pribor za light jigging i nakon četrdesetak minuta borbe iščupao pozamašnog gofa od 28 kilograma. Iako je pribor bio namijenjen arbunima, kantorima i pagrima, udice je spopala prava beštija i san svakog ljubitelja ove ribolovne tehnike.
-Na toj poziciji znali su da se jave manji gofovi i pagrovi. Pribor, prvenstveno štap i varalica, bili su prilagođeni upravo njima. Nakon nekoliko takvih primjeraka uslijedio je udarac na inchiku koji se čekao: štap, koji se inače prilično savija i pod pagrom od kila, pokazao je da ima dobru kičmu. Pomislio sam da se radi o krupnom zubacu jer je Blue fin stopiran pri samom dnu, sve dok se riba nije odlijepila iz mjesta. Ubrzo je počela da vuče svom silinom i bilo je jasno da nije zubonja…
Zbog manjih udica i laganije opreme morao sam da "doziram" svaki pokret, nije bilo mjesta forsiranju krupnog plijena. Mnogo puta sam uspijevao da "ispumpam" ribu po 15-20 metara od dna, da bi ona potom u samo jednom drilu vraćala moju prednost – priča Furo za Lures Way.
Pavićević nije gubio prisebnost i borbu je, na koncu, priveo u svoju korist: gof je isplivao miran kao jagnje, a onda je završio na pajolama. Sa njih na fotografiji.         
                                        
Nakon 40 minuta, gof se predao
Oprema:
varalica inchiku Hots Blue fin 120 gr,
štap Team Cormoran jigging 50-100 grama,
Mašinica Shimano exage FB 10000,
upredenica 40 libri made in Corea
fluorokarbonski predvez Daiwa f tournament 0,45 mm

2014/11/19

Inchiku dan


Light jigging za uživanje: Nikola Marović sa upecanim pagrićem (Bar, Crna Gora)
Kurenat nas lagano nosi na poznatu tačku. Fishfinder pokazuje kamenito dno sa mnogo malih "sjenki". Prvo čupkanje na "suknjicu" od inchiku-a i - promašaj. Nikola opet spušta varalicu, ali je mnogo sporije vodi. Vuče je po dnu, poput kabure. Udarac, ovaj put mnogo agresivniji. Riba je na udici…


piše: Dragan Marović

Jigging je prije desetak godina, poput plime, osvojio cijeli Mediteran. Koliko se brzo proširio i zaludio ribolovce, čini se da je još brže splasnuo njihov entuzijazam ka ovoj varaličarskoj tehnici. O razlozima zašto se to desilo ćemo drugom prilikom. Ono što je bitnije je da je na tom "ribolovnom cunamiju iz Japana" došlo dosta srodnih tehnika koje su i danas vrlo lovne. Prije svega mislim na ribolov inchiku i kabura varalicama.

Idealni dan za light jigging je pred jugo, kad se naoblači i more uglača. Riba je u pokretu, a još nema talasa pa je prijatno biti u barci. Pošto obaveze diktiraju izlaske na more, taj novembarski dan je bio sve suprotno od idealnog. Toplo, nedjeljno sunčano popodne, stabilan vazdušan pritisak i oseka.

 
Razne gramaže i vrste varalica

Caperlan & friends
Sa bratom Nikolom krećem na pozicije gdje smo prethodnih mjeseci imali uspjeha. Nijesu daleko, pa su na svakodnevnom udaru ribolovaca, najviše pendulaša. Spremamo se i dijelimo zadatke. Nikola uzima Caperlan light jig štap 6,2 uparen sa Shimano Biomasterom 4000 FB sa  namotanih 200 metara Power pro strune od 20 libri i završnih šest metara fluorokarbonskog predveza 0,40 mm. Savršen komplet za light inchiku. Na jaku kopču stavlja pink Katsui inchiku od 160 grama.
Shimano biomaster 4000FB, Caperlan 6.2, Katsui  160 gr

Meni ne preostaje ništa drugo nego da, po starinski, cimam veliki Williamsonov jig od 200 grama, sa Cormoranovim Speed jigger štapom i mašinicom Fin Nor Ahab 20. Čeka me teški fizički rad, ali takav je današnji raspored - sve mogućnosti su pokrivene. Kako lovimo dosta plitko (tridesetak metara), vjerujem da će prije riba doći na inchiku.

Kurenat nas lagano nosi na poznatu tačku. Fishfinder pokazuje kamenito dno sa mnogo malih "sjenki". Prvo čupkanje na "suknjicu" od inchikua i - promašaj. Nikola opet spušta varalicu, ali je mnogo sporije vodi. Vuče je po dnu, poput kabure. Udarac, ovaj put mnogo agresivniji. Riba je prevarena. Pagrić od 300 grama; nije veliki, ali svaki ulov na ovaj način je poseban uspjeh i donosi osmjehe na barci.

 "Bumerang" bez apetita
Ostavljam jači komplet i uzimam Caperlan od brata, dok on prelazi na Buloxov štap za light jig i Abu C4 čekrk. I ponovo vadi pagrića (malo manjeg nego prvog), dok ja kačim varalicu za dno. Dosta lako je skidam, a kao poklon za trud, uz inchiku, dobijam i jednog kanjca dužine prsta. Još nekoliko puta se spuštamo preko finih "bumeranga" na dnu, ali riba nije zainteresovana.

Gofić napao "suknjicu": Autor teksta sa druge strane strune
Krećemo na drugu poziciju. Tamo uvijek bude poneka orada. Jasno se vide oblaci na sonaru, izgleda da je sitna riba. Na drugi prolazak pozicijom, imam jak i tup udarac. Ne osjećam glavinjanje, bjegovi su duži, nije orada. Ne mogu da shvatim što bi moglo biti. Tek pod površinom vidim da se nešto žuti. Gofić, koji se odmah vraća u vodu, do nekog skorog susreta sa dosta kilograma više (njegovih, ne mojih).

Škarmovi
Veče dolazi prebrzo, naglo zahlađuje pa se odlučujemo na povratak. Dok se primičemo lukobranu, trza nas pištanje fishfindera. Ekran je ispunjen od dna do površine. Pretpostavka je da je u pitanju neka plava riba. Ipak, crv sumnje gricka dušu ribarsku. Stajemo, spuštamo inchikue i odmah osjećamo čupkanje, bukvalno u toku cijelog povlačenja. Pod samu površinu se nešto kači i eto iznenađenja - škaram! Stavljamo još lakše inchikue, od 80 grama, i sa lakoćom vadimo još nekoliko komada, kao na traci. To mi postaje dosadno, te stavljam Cormoranov jig od 60 grama. Večeras ga škarmovi obožavaju, veliku asist udicu gutaju kao od šale. Još dva komada i dosta je. Hladno je i ne vidi se prst pred okom. Ribe ima za ručak, srce je puno, a valjda je i kamera nešto snimila da se doživljaj podijeli sa drugarima.

2014/11/11

Plan "B"


Teća puna voblera...



Brancini nisu orni, drže nas na "ignore". Spining je takva disciplina u kojoj ne možete uvijek računati na ulov koji će biti osnova za druženje uz gradele i vino



piše: Igor Perić
  
Poslovica kaže: U ribara mokre gaće za večeru zna se šta će…U zbilji, dogodi se da čizme pušte vodu, a za večeru prije bude piletina, ili pita sa sirom nego riba.
Autor u potrazi za brancinima

Naravno da imperativ ribolova nije odlazak po večeru. Ribolov je mnogo više od pukog pjata freške ribe, ali  se ne može osporiti da je poseban gušt i neizostavan dio rituala koji sobom nosi svaki ribolovni dan upravo težnja da trofej podijelite sa prijateljima ili porodicom.
No, spining je takva disciplina u kojoj ne možete uvijek računati na ulov koji će biti osnova za druženje uz gradele i vino.
Odlazak u ribolov nerijetko pada u termine kada vrijeme nije idealno. Mada je za ribolov uvijek vrijeme pravo, nijedan sat i dan na vodi nijesu izgubljeni; ako ne izvadite ribu, izvučete pouku, dopišete slovo u svojoj bilježnici čitanja vode, meteorologije, upoznavanja pošte…

Tajming
A more vas uvijek vuče, i onda kada kradete sate od sna da bi bili na vodi…
Prije neku noć, posao završavam u 00.30 h. Pola sata kasnije doma premotavam novi konac, selektujem što će ić u kutiju s varalicama, slijedi priprema odjeće; prilagođavanje prohladnom jutru, uz očekivanje relativno toplog novembarskog dana koji slijedi…

Ura i po do pozicije. Plima je prošla zenit, ali je voda još u smirivanju od juga, dakle mutna i pogodna za varaličarenje. U sličnim uslovima prošli je put prije zore u program uskočilo nekoliko nedoraslih brancina koje smo vratili moru. Ovoga puta ništa, čak ni malci da razbiju tišinu, a ni osvit ne donosi zujanje drila.
Ni jutro ne donosi udarac
Smjenjuju se varke: silikonci, vobleri, na par pozicija i provjereni “šetači”. Brancini nisu orni, drže nas na “ignore”. Obaveze već zovu, plimu nemamo kad da čekamo; planiramo za koji dan bolje da posložimo posao i ribolov kako bi potrefili pravi tajming…

Večera 
I što preostaje ribolovcu u takvoj situacji: da ekipi koja, naoružana tiganjom, dolazi doveče na druženje ponudi pjat svojih omiljenih varki...
 
Ne bi baš upalilo...
Ili, jednostavno, da primijeni plan „B“, a to su – barbuni, kupljeni dan ranije na ribljoj pijaci. Pripremljeni, posoljeni mirno  čekaju vatru i tiganj.
...ali, zato su tu barbuni
To je, kako jedan prijatelj voli reći,  riba „sa ukusom debelog mora“.
Ne paše svima njihov specifičan, jodom bogat „buke“. Za poznavaoce primorske kužine dileme nema - barbun je jedna od najukusnijih jadranskih riba – zlatni presjek ukusa i mirisa Mediterana, a ovoga puta i večera za spinere.
Bistro!