 |
| Svitanje je punilo kadar |
Iako sam se spremio samo za inhaliranje slanim zrakom, da
uradim koju fotku svitanja i da se prije nego upeče „munja nebeska“, što bi
rekli mi Podgoričani, „dovatim debeloga lada“, ribe, ka za inat, nijesu
drijemale tog jutra
piše: Igor PERIĆ
Ovaj tekst
nije bio planiran da “ugleda svjetlo dana” ali sam obećao
Saši. Fino je rekao: „ajde lijepo sjedni i napiši“, nakon što je danima sumnjao
da sam išao u neki ribolov, jer sam navodno viđen dok sam pristajao u porat, na
pjenu od mora...
Zalud sam se, preventivno, pravdao da je to bio
odlazak na kupanje i usput spuštanje bulentina za kantore, a kasnije pokušavao
da odgodim slanje slika do jeseni...Nije Saša bilo ko, ipak. Uz to, odavno je
ljut zbog mog škrtog opisa pozicija. Ali i zbog činjenice da kad god smo
zajedno išli u ribolov, kako je to opisao jedan naš prijatelj, sreli bi se dva
puta, i to na parkingu, u dolasku i odlasku... Jer, pravi ribolov, posvećena je
potraga za predatorima i ne trpi žamor, graju, nazdravljanje limenkama piva (ne,
to je za roštilj, štimung i lov na čekanje...) To sam često pokušao da mu
objasnim, ali on ipak misli da sam težina od čovjeka. Pa, onda nevoljno moram
napisati koje slovo, da ne ispadne da je Sale baš skroz u pravu.
Jutro
Uglavnom, bio je to fantastičan ribolovni dan, ali možda nije bio za priču, jer se davno
izgubio bonton na vodi. Sada kad bacite varalicu sa pustog rta (kakvih je sve
manje na obali a da nisu prodati ili ograđeni) i ulovite jednu barakudu, odmah
dođu da vam bacaju „na glavu“. Nema onog: „jutro kolega“, pa iako vam nije
svejedno produžite 200 metara dalje...Ali, poštujete privatnost i činjenicu da
je neko ustao ranije.
E, tako vam je i na pučini. Odnosno nije. Jer, čim
barka stane 10 minuta, eto i druge koja stiže. Da vam se jave, samo...
Zato smo, nakon što se zgusnuo raspored plovila
na horizontu, tog jutra spremni na „piši propalo“ otišli na poziciju za koju
kolega kaže da je javno dobro: olupina poznata većini ribolovaca, ali su mnogi
u posljednje vrijeme zauzeti pokušajima da dođu do tuđih mikrolokacija. Jer, uvijek
je slađe komšijino grožđe i „brojevi“.
Sad malo da premotam film. Bio je to još jedan
leteći start i dogovaranje ribolova u 11 uveče. Spavanju nije bilo mjesta, a ni
prilike. Trebalo je probrati varalice, spremiti opremu, premotati konac sa
čekrka na stari Spinfisher jer moj omiljeni komplet za slow jigging nisam mogao
da koristim zbog problema sa laktom...
 |
| Oldtimer: Penn Spinfisher 7500SS |
Dakle, spining oprema, vremešni 7500SS uparen sa
mnogo puta provjerenim Shimano Terez štapom u varijanti za preporučeni konac od
30-65 lbs bio je alatka za dubine do 70 metara. Upredenica YGK Pe 2.5,
četvoronitna, predvez Daiwa Prorex 0,50, kopča sa virblom VMC i paleta džigova,
od sporih Stormova i Sea flor control, preko raznih inchiku i kabura varki.
Bez očekivanja
Malo su me u zadnje vrijeme načepili život i
obaveze, pa je moj posljednji izlazak na vodu bio jako davno, lani čak. Dugo
odvikavanje od ribolova bilo je zavladalo pa sam se spremio samo za inhaliranje
slanim zrakom, da uradim koju fotku svitanja i da se prije nego upeče „munja
nebeska“, što bi rekli mi Podgoričani, „dovatim debeloga lada“. Ali, ribe, ka
za inat, nijesu drijemale tog jutra.
Prvo spuštanje u cik zore nakon fantastičnih
„markatura“ na ekranu donijelo je lijepu okrunjenu roze ljepoticu kod kolege.
Nismo htjeli da dižemo tenzije, pa je veliki podmetač, meredov, špurtil...kako
ga ko zvao, poslužio za meko slijetanje na palubu broda. Najmanje pet-šest kila
nevjerovatnih nijansi.
 |
| Krunašica za upis... |
Brzopotezni snimak i idemo dalje.
Dobar udarac, ponovo pjeva Shimano kod kolege a
njegov inchiku štap vrhom dira vodu. Prelijepa slika dok beskonačna bonaca miri
nebo i more, razliva horizont i briše njegovu prepoznatljivu granicu.
Riba, međutim, pobjeđuje.
Ja mijenjam sabiki koji sam bio
pripremio za jato skuša, reklo bi se, koje su pravile „oblak“ nedaleko od boka
broda koji leži na pijesku pod nama.
Stavljam oprobanu formu no name jiga rađenog po
uzoru na Shimano botom ship. Naravno uz sitne prepravke u pogledu silikonskih
hobotnica, asist udica.
 |
| Džig odlazi u potragu za zubima |
Polako pleše varka, dok stari Spinfisher kuje i
razbija mir. Taj nostalgični ton lagano je nestao sa pojavom nepovratnih
ležajeva i super stopera novije generacije...Nije baš tipična džiging makina,
ali fercera. Dok tako tonem u ritam, penn svira svoj bluz, inchiku pleše a
terez fino čita da nešto grize pipke. Kontra ne daje rezultat. Puštam gdje sam
stao da ode do dna, da bih opet ispratio tih desetak metara, ali ovoga puta
varalica tek što je krenula kači za nečije nepce.
Nema otpora, tek opterećenje.
Dodajem kolegi da bi moglo biti nešto
interesantno, a ima veze sa nebesima čija se granica sa morem toga jutra nikako
nije razaznavala.
Desetak metara ispod površine razaznajem poznatu
siluetu ribe Svetog Petra. Šanpjer, iliti kovač je bio na palubi. Vaga je
kasnije pokazala da nema više od 1,3 kila, ali za džig lijep primjerak.
 |
| Šanpjer, kovač (Zeus faber) |
Finiš
Meni je dan bio ispunjen. Ali to nije značilo da
sam odložio štap.Nastavljam istim alatom ali, osim jednog otpadanja, bez
rezultata.
 |
| Slow, slow |
Onda ide spori džig u vodu, ni on ne daje promjenu.
Vraćam se inchikuu. Provjeravam dril, štelujem ga
da ne bi bilo iznenađenja i kontra otišla u prazno. Varalica gubi ritam prije
nego je dosegla dno, konac se olabavio što je znak da je riba pokupila u
propadanju. Kontra i – ništa. Opet puštam do dna i krećem a vrh radi. Refleksno
prikucavam, pa i drugi put i onda kreće pjesma. Nakon pjesme, kreće i druga
strofa, riba nastavlja da izvlači. Nije
preblizu brodu, pa dozvoljavam da zlatna špula kroz prste ide kontra skazaljkama
na satu. A ribu je trebalo ispoštovati, jer ipak nije komplet od pendule, a sa
druge strane zubonja, po ponašanju reklo bi se - kapitalac.
Nekih sedam osam minuta istinskog meračenja,
možda i duže, ne sjećam se, jer sam bio fokusiran na to da lijepo usmjeravam
glavu zubonje, amortizujem njegove bjegove koji su trajali sve dok negdje nije
stigao na pola visine, ili dubine, kako hoćete.
Na deset metara je isplivao, zacrnio se po leđima
i glavi, krvgan samo takav.
Reprezentativni krunaš (10,3 kg) sa strateški raspoređenim
udicama u uglu usta i ispod glave obojio je to jutro tonovima van svih
očekivanja.
 |
| Lijep primjerak zubaca krunaša (Dentex gibbosus) |
Što se mene tiče, tu je bilo vrijeme za predah.
Lijepi krunaš bio je kruna doga dana i najveći koji je dograbio udice u mojem dosadašnjem
lutanju morem.
Ispunio sam lijepu stavku morskog dnevnika, a
ovom pričom i obećanje.
P.S.
Sale, pozicija je G6, onamo lijevo. A Sale zna
gdje je to, samo treba malo više da vjeruje svom osjećaju.
