2014/07/28

Vješaonik za čizme

piše: Miodrag Miško Leković

Gumene čizme različitih dužina, kao i pecaroški kombinezoni (waders), obavezan su dio opreme obalnih varaličara. Često prinuđeni da u malom kutku stana potrpamo svu pecarošku opremu, propisno odlaganje kabastih stvari, kao što su čizme i kombinezoni, ponekad je pravi izazov. Ono što sam naučio posle bacanja prvog para čizama koje su počele da puštaju vodu, jeste da se nikad ne smiju odlagati savijene. Možda me je to neko i posavjetovao, ali ja volim da učim na teži način. Ali, zato sam, nakon kupovine novog para čizama, dobro znao šta mi treba – vješaonik za čizme. Kako su me u lokalnim radnjama blijedo gledali kad sam tražio tu čudnu spravu, odlučio sam da rješenje potražim na internetu. Inspiraciju sam dobio nakon par minuta i vratio se u jednu od pomenutih lokalnih radnji sa kratkim spiskom: tri nosača za police 25 x 30 cm i 9 šrafova sa plastičnim tiplama. Bušilicu sam pozajmio, libelu i olovku imao. Krenuo sam redom:

Početno stanje
Materijal
Libelom poravnavam prvi nosač.
Rastojanje između donjih šrafova je 10 cm.
Nakon ušrafljivanja donjih šrafova, opet poravnavam libelom,
obilježavam mjesta za rupe, bušim i ušrafljujem.
Propisno odloženje čizme...
... i novi prostor za kutije sa varalicama.

2014/07/16

Potočna pastrmka sa Cijevne


Cijevna u blizini Trgaje
piše: Igor Perić

Za ljubitelje slatkovodnog ribolova teško se što može porediti sa potragom za tačkastom ljepoticom kraških rijeka – potočnom pastrmkom.

Ovo su snimci iz našeg arhiva. Uz pomoć kolege Nenada Mandića, profesionalnog fotografa i freelancera, ovjekovječili smo potočaru (Salmo trutta morpha fario) iz gornjeg toka Cijevne.
To je rijeka jadranskog sliva sa nekoliko dominantnih vrsta riba - potočnom pastrmkom, potočnom mrenom (Barbus meridionalis) i endemičnim mekišem (moračka jelšovka – Telestes montenegrinus).
Cijevna je pritoka Morače. Izvire u Albaniji, kanjon prolazi kroz Malesiju (dio Crne Gore na granici sa Albanijom) zatim nizvodno od Dinoše nastavlja tok kroz Ćemovsko polje, ka Morači.
Ako bi pokušali da u jednoj riječi napravimo presjek svih crnogorskih brzih voda – vjerovatno bi to bila Cijevna. Vodopadi, brzaci, prelivi, duboki kanjon sa posebnim koritom u srednjem toku (gdje se probila kroz konglomeratnu podlogu i usjekla trag na pojedinim mjestima uzan jedva metar a dubok i po 10 metara)... Sve je to Cijevna – prava kraška ljepotica.

Autor na jednom od tipičnih terena na Cijevni

Dio opreme
Odabir varalice - "sedmica" u RT dekoru


U toj rijeci, dakle, obitava i potočara, vrlo popularna vrsta za ribolov, ali izložena prelovu. Nažalost, ljude treba podsjećati da treba pustiti nedorasle primjerke.

Zato su i ove fotografije svojevrstan apel sportistima da na ovoj rijeci, bez čekanja zakona, kontrola i drugih mjera, sami promovišu C&R. 



Mala potočara napala je Rapalu CD
Prelijepa boja i zlatna peraja...
...Vraćamo je Cijevni
Cijevna ima nevjerovatan resurs i snagu obnove, pa će za dvije-tri godine ponovo blistati u punom sjaju. Samo da joj pružimo šansu!

Bistro!

2014/07/03

Brancin - vladar obalnog mora

Brancini sa Bojane
Uglavnom lovi iz zaklona, naročito krupni primjerci. Kada se neoprezna ribica previše približi...ishod je poznat. U vrijeme seobe, s proljeća uz rijeku i s jeseni prema moru, ovo pravilo ne važi. Tada brancini love u velikim jatima...


piše: Nenad Radović - Bojanac

Krupna glava, velike oči, golema usta kadra da „spakuju“ krupan plijen... Izduženo tijelo završava snažnim repom koji omogućava strelovite napade sa naglim promjenama pravca... Duž Jadrana je poznat kao levrek, smudut, lubin, agač ili prosto – brancin.

Kako god ga zvali, on je kralj obalnog mora, grabljivac dizajniran za kratke, munjevite napade u svim nivoima i uslovima: od površine do dna, svitanja i sumraka, mutne, morske i bočate vode.
Lijepi primjerak levreka upecan na silikonca
Izražena bočna linija ukazuje na snalažljivost i karakteristike spretnog lovca u mutnoj vodi. U uslovima smanjene vidljivosti, njegov riblji radar očitava najmanje pokrete van vidnog polja.
Adaptiran je i bojom – nije ista nijansa bancina sa zatravljenih bokeških pozicija ili onih na „divljim“ krševitim poštama gdje dominira hrid, šljunak ili podloga prošarana posidonijom.

Ovaj brancin sa slike ponovo pliva
Naraste do 15 kilograma. Relativno su česti primjerci do nekih osam kilograma, jako rijetki veći. Prosječan  primjerak je daleko manji i najčešće teži nekih 500-800 grama. Mrijest, zavisno od mjesta, pada u periodu od novembra, pa sve do kraja februara, mada ima slučajeva kad mrijesti i mimo pomenutog perioda. Zabranjen je ribolov primjeraka manjih od 26 cm dužine. Iako nema propisanog lovostaja tokom mrijesta, nije baš lijepo vidjeti da ribolovci nose krupne ženke pune ikre...Vratite ih moru, a more pamti i vraća.

Nedorasli primjerci prošarani su pjegama i nemaju veze sa srodnom mediteranskom vrstom (Dicentrarchus punctatus), koja je nesavjesnim ribolovcima izgovor za izlov nedoraslih domaćih brancina.

Nedorasli primjerci imaju karakteristične pjege
Pošte

Brancin je prisutan na dubinama do desetak metara. No, i to se mijenja. Zbog čovjekovog uticaja i velikog uznemiravanja priobalja adaptirao se, pa ga sve češće srijećemo i na većim dubinama (i preko 20 metara).
Ima ga posvuda ali je najveća koncentracija jata na rječnim ušćima, te blizu podvodnih izvora slatke vode. Zalazi duboko u tok rijeka, gdje nema nikakvog uticaja morske vode. Luke i marine su takođe njegovo kraljevstvo, naročito krupnih – kapitalnih primjeraka koji se ne daju tako lako prevariti... Kratko rečeno, sva ona priobalna mjesta na kojima srijećemo velika jata sitne ribe, najčešće gavuna, su potencijalno dobra obitavališta za brancina. Uže lokacije su mjesta gdje postoji nagli pad dubine – skale, kao i eventualne prepreke u brzacima (kamenje, panjevi i sl.)

Na meniju...

Za gavune i male staklaste jeguljice se može reći da su njegova osnovna hrana (njih je najviše upravo na ušćima). Napašće i većeg cipla, koji je dovoljno nesmotren da se previše približi njegovim ustima. Mimo toga papaline, inćuni i mlađ svih ostalih vrsta takođe su njegova česta lovina. Jako rado se hrani i glistama, crvima i rakovima, naročito u rano proljeće. Tad je još lijen i iznemogao od mrijesta, pa na ovaj način lakše dolazi do plijena. Ovo je naročito uobičajeno u rijekama. Samo se spusti na dno rijeke i glavom okrenut uzvodno sačekuje sve hranljivo što mu tok donese. 

Lov u jatima

Rijetko progoni plijen. Uglavnom lovi iz zaklona, naročito krupni primjerci. Kada se neka neoprezna ribica previše približi...ishod je poznat: ribici je kraj.
U vrijeme seobe, s proljeća uz rijeku i s jeseni prema moru, ovo pravilo ne važi. Tada brancini love u velikim jatima.
U tim situacijama primjenjuju posebnu taktiku: dok ne love nalaze se u dubljem dijelu, nedaleko od granice plitke vode, gdje se obično nalaze jata gavuna. Mirno je do momenta kada predvodnik izađe na površinu i krene u rastjerivanje gavuna.
Kao po dogovoru, jato kreće u napad. Nastaje opšti metež a gavuni u paničnom bijegu osuđeni su na ulijetanje u jato gladnih usta.
U takvim situacijama dešavalo se da stotine gavuna iskoče na obalu i tako skončaju. Napad prestaje kada gavuni budu potisnuti do obale. Brancini se  povlače u dublju vodu, do sljedećeg napada, koji se odvija po istom scenariju.
 
 Autor (lijevo) sa brancinom ulovljenim na Bojani davne 1982.g.
Prilagođavanje

Pored ovih strategija prežanja i progona plijena, dakle tipičnih odlika predatora, brancin je često i oportunista. Drugim riječima – prilagodljivi svaštojed. 

Srebrni odsjaj u svitanje...
U lukama i marinama, gdje ribari čiste mreže, ponaša se kao tipični strvinar, koji se hrani uginulim organizmima: ribama, glavonošcima...). Na mjestima gdje se baca primama za cipole (hljeb) brancin će uzeti i hljebnu pahulju. Dakle, prilagođava se situacijama. Zbog navedene proždrljivosti i prilagodljivosti  širok je dijapazon sportskih načina ulova brancina.   

Ribolovne tehnike

S obzirom da se radi o izuzetnom predatoru, varaličarenje sa obale i iz čamca, kao i pendula, prve su varijante sportskog lova brancina. Ipak, ne smije se zanemariti ni lov na dnu, a pogotovo u kurentu živim i mrtvim mamcima. Specifična je i veoma uspješna tehnika zvana „cinculiranje“ koja se izvodi iz čamca nošenog rječnom strujom ili kurentom na moru, uz korišćenje silikonskih varalica. Sve tehnike se uspješno sprovode prvenstveno u noćnim, ali i u dnevnim uslovima.