2018/11/20

Lice sa ušća Neretve

Autor teksta sa ulovljenom licom


Kontrola ribe je otežana, glava joj je slobodna, otpor struje jak. Ipak, nakon šest-sedam minuta javlja se na desetak metara od barke. Udice su iza glave, obje trokuke drže i, u završnici, kad je već stigla do motora, kolege je prihvataju i ubacuju u plovilo. Sad su već dva repa na pajolama...


piše: Igor PERIĆ

Da bi ulovili ribu ključna stvar je da ribe ima. Neretva i njeno ušće su u tom pogledu jedna od posljednjih velikih oaza na Jadranu, mjesto gdje je priroda u zagrljaju rijeke i mora napravila raskoš.


Lokalni ribarski čamac na delti Neretve

Pogled na dolinu Neretve i ušće koje se nazire u daljini 

Duž delte Neretve i čovjek je tokom minulih decenija uticao da nastanu brojne pozicije, uvale, kanali, sprudovi, jednom riječju lokacije na kojima možete u nepunih kilometar ganjati luceve, nadmudrivati se s brancinima ili tražiti aktivnost lica koje progone plijen da sve pršti i leti unaokolo od čega, na koncu, i nezaobilazni galebovi imaju svoj ćar.
E, sad, otkud Neretva u ovoj priči. Od svih ribolova, bilo da je to traženje pastrmke na gorskim rijekama, ili lov modrih careva na jadranskim brakovima, godinama već su se najbolje pokazale ne previše planirane ribolovne avanture: kad se poklope kockice, ukaže slobodno vrijeme, a štapovi su vazda pripravni...i fino kažete – odoh!

Ekipa
Tako je početkom novembra dio ekipe Lures Way, na poziv spinera sa Neretve Mira Jovice odlučio da posjeti Ploče i upozna se sa ribolovom na tom dijelu Jadrana.
On i Antonio Barbir - uz nezaobilaznog domaćina Ivana koji je kulinarskim umijećem i na poseban način dopunio izuzetno dvodnevno druženje - svojim su pristupom i nesebičnim nastojanjem da nam omoguće makar dio onoga što to ribolovno područje nudi, našu posjetu učinili nezaboravnom.
Oba dana na vodi bili su prilika za sticanje novih iskustava, proučavanje terena, testiranje nekih novih ili zaboravljenih varalica, ali je prvi izlazak tek bio nešto posebno: iako je u startu bilo malih problema sa motorom, što je uticalo na kašnjenje na jutarnju poziciju, kasnije se sve to složilo do te mjere da smo lovili i luceve, sa njih pogodili uru od brancina, a „u međuvremenu“ ispoštovali cugove u hranjenju i nalete jata lica od kojih su dvije, nakon površinske prezentacije varalica, završile u barci. Još par komada dobro je promrdalo diskove na kočnicama, ali nijesu sve željele ostati u priči i na fotografijama. Što je prirodno kada su lice u pitanju, specifične u fajtu, napadu na varalice, a tako i po realizaciji.


Miro Jovica privlači licu

...Lijepa riba već je na površini...

...a onda i u kadru

Prvu je znalački isprovocirao Miro na njegov Sakura komplet, štap Shukan, 60 grama i makinu Alpax SW.  Vidjelo se da je taj alat u njegovim rukama odradio dobrih lica. Riba je reagovala na Savage gear površinac, Sandeel surf walker, „školski“ zagrizla, tako da je Miro adekvatno odgovorio i vrlo brzo kraljicu brzine doveo u ler stanje, na vazduh. Slijedilo je kačenje gripom i lijepa lica je bila pred nama budeći nadu da će još neka pronaći naše udice.
Iako je, posmatrano sa strane, posao odradio gotovo rutinski, domaćin ribolova ističe da mu to ne umanjuje draž nadmudrivanja sa ovim fantastičnim predatorima. Svaka je iznova izazov, i zato je svaki odlazak i ulov ispunjen adrenalinom. Bez tog osjećaja, kaže, ribolov ne bi bio to što jeste, već bi se pretvorio u mehaniku. Koje, srećom nema. Ima vještine, umijeća, ali ne i „svejednoće“.

Repriza
Kad je ta prva napala, a prisustvo lica bilo evidentno, trebalo joj je ugoditi varku i još koju dovesti u kadar.
Dok prebiram po kutiji i vrtim od voblera do iglica, kolega Antonio dodaje jedan od aduta koji je njemu u nekoliko navrata dala lijepe ulove.
Forsiram, dakle, taj Savage gear surf walker, i u situaciji kada je more blizu nas prokuvalo dobijam udarce. Ali ne i realizaciju. Nastavljam dalje. Nakon pola sata onaj dugo očekivani momenat: varalica brzo bježi po površini; iza nje se javlja „brijeg“ iz mora. Pauza je u tom trenutku neizostavna. To sugeriše i ekipa dok svi verglamo punom parom, jer je jato u hranjenju iza krme.
Nakon kratke pauze krećem ponovo sa provokativnom brzom vožnjom, aktiviram Maro power to što mogu i slijedi zatezanje. Odgovaram kontrom, riba je tu. Dodajem još jednom da trokuke legnu u tvrdo.
Saltiga se oglašava, riba je na udici! Onda kreće nepravilan bijeg, teška kontrola koja ukazuje na to da riba ima ili 20 kila, ili je zakačena van usta. Odlazi uz struju i prelazi na drugu stranu. Slijedi uspješno eskiviranje konopa od sidra i prava borba može da počne.

Prva sa Neretve i za LW ekipu


Kontrola otežana, glava joj je slobodna, otpor struje jak. Ipak, nakon šest-sedam minuta javlja se na desetak metara od barke. Udice su iza glave, obje trokuke drže i u završnici, kad je već stigla do motora, kolege je prihvataju i ubacuju u plovilo. Sad su već dva repa na pajolama.
Antonio - čiji je prvi ozbiljan spining ulov bila upravo lica kada je po nagovoru Mirovom prije nekoliko godina odlučio da se posveti ovoj vrsti ribolova – i toga dana je u par navrata na štapu imao lijepe komade. Nijesu ostale do kraja, ali i to je sastavni dio ribolova, naročito u ribolovu lice koja poput munje napada plijen pa se često kači van usta, ili udice ne sjednu gdje treba, odbiju se o njeno tvrdo nepce i slično...

Mr. Sea bass
Iako ga tog dana nije išlo s licama, Antonio je uzvratio brancinima. Dok smo mi ulovili po nekoliko primjeraka, on je kao na traci prvo u par naleta ovjerio Mr. Joa, a potom ih dobijao na vobler i silikon.
Doktor za brancine, Antonio Barbir


Potvrdio je da ima ruku za brancina, do te mjere da smo u jednom momentu mi ostali statirali a on ovjeravao razne modele varki. 

Miško Leković je ovjerio svoje adute od Ilexa

I ovaj Tiemco, poklon od prijatelja, bio je po meraku brancina 


Pridružio mu se i Miško koji je uposlio svoje dobitne tonuće zare koje su mu donijele nekoliko brancina. Njih dvojica su slagali brankose, a par komada priveli smo Miro i ja.
Onda smo na horizontu vidjeli lom koji prave lice i opet se usmjerili na taj vid ribolova. Do kraja ribolova nije bilo novih fajtova, ali je vizuelni utisak ispunio očekivanja.
Ništa manje egzotičan bio je prvi dio dana, koji je nekako pao u drugi plan zbog brancina i lica. A zapravo, ništa manje atraktivan, a dovoljan da ispuni dan. Bilo je to ganjanje malih tuna, luceva laganom opremom budući da su u điru bili primjerci oko kilograma.

Ante u epizodi "Little tunny madness"



Po Mirovim riječim jedna od najfotogeničnijih riba u Jadranu 


Kolega Miško sa lucom upecanim na Duo Ryuki


Pokazalo se to narednog dana kada su izostali brancini, lice nijesu uzimale, ali su zato lucevi napadali male DTD jigove, neke no name kineske, potom Duo slim i slow verzije, tasmanijske đavole, Ryuki, ali i Savage gear prey.
Bila je posebna pjesma slušati drilove kada te nevjerovatne ribe, kao uključene na struju, rade do posljednjeg trenutka. A štapovi lagani, najlaganiji do 20 grama. Pa možete misliti ljepote u drilu sa strunama cca 0,10.
Cjelodnevni ribolov nije nas spriječio da bude i dobrog druženja uz vino i ribu. A kud će bolje kombinacije nego kad se freški ulov nakon par sati krčka u brodetu koji je znalački upakovao Ivan Barbir u prelijepom ambijentu u Baćini pored Ploča.

Ivan priprema brodet...

...uz koji se slaže Vranac Garnet

A za stolom, uz brancine na tanjiru, i Miškovo vino iz Godinja, za divno čudo, glavna tema bio je opet ribolov J


Do novog susreta 


Neretva će, bez ostatka ostati upisana u naše LW bilježnice kao mjesto kojem se neizostavno treba vratiti. Ne samo zbog ribolova, već i zbog ljudi koje smo upoznali i čije energije su potvrdile da je ribolov priča koja ne poznaje granice.