 |
| Sphyraena viridensis, žutousta barakuda (foto: M. Brajović) |
Riba je
ščepala varalicu uz samu stijenu, na moju kontru odgovorila je
promjenom pravca. Ono što sam mislio da je barakuda od 70-80 deka transformisalo se u nezaustavljivo pjevanje drila narednih 15 metara. Onda je
zastala, pa ponovo jurnula, promijenila pravac, pa opet jurnula...Tu više nije
bilo dileme da je došla prava
Piše: Igor PERIĆ
Bio je taj
jedan udarac, silovit. Trajalo je nekoliko sekundi i prije nego je i
štap počeo da se „puni“ pod teretom ribe, naglo je ostao prazan. Takav ishod
pratio je onaj kisjeli osjećaj gubitka kada prepoznate da je krupna riba
zagrizla varalicu. Ispostavilo se, na pogrešno mjesto: isfašana leđa voblera,
tragovi zuba i štrafte ukazivale su na to da je krupna barakuda imala Duo među zubima. Ali je nepce ostalo van dometa trokuka.
Ni prvi niti posljednji put, ali je sa ranama na
vobleru ostao zavodljiv trag koji je tražio makar pokušaj revanša.
 |
| Zubi daleko od trokuka |
Revanš
Kolega Mladen je kroz nekoliko dana riješio da mi
pravi društvo. Trebalo je imati volje pa u uru iza ponoći, bez zapitkivanja,
planinariti iza nove i nove stijene, sljedeće i sljedeće uvale. Nisam osjećao
težak teren, jer sam bio ufitiljio da me ona barakuda čeka.
Prilično rano smo stigli. Rano u odnosu na
tajming praskozorja koje je bilo daleko najmanje tri i po sata. Raspremili smo
štapove, zauzeli pozicije. Za početak ribolova nazdravili Veljovom domaćom
jabukovačom, koja je deceniju čekala u boci da sazri za otvaranje ribolovnog
dana...
Prvi zabačaj i – ništa. Dobro, daleko je svitanje,
ima kad. Sljedećih sat pretraživao sam zonu, išao uz obalu, provjeravao niz
pozicija. Mladen je za to vrijeme, iako skoro zagrizao za spining, pokazivao upornost i držao ritam. Narednih
sat i po bilježim dva traljava udarca, bez konkretnog zalogaja. Riba se javila
na različite varalice. Znači, tu je, ali nije od apetita.
Pipkavo čukanje voblera se događalo dok blijedi
mjesec, boje kao iz pjesme, nije uronio u more. Nastupila je teška tmuša, gusti
mrak tokom kojeg je nakon svakog paljenja lampe trebalo desetak sekundi za
akomodaciju oka, ali i nogu po teškom terenu. Svaki dezorjentisani korak značio
bi neplanirano noćno kupanje sa sve spining opremom...
Negdje oko četiri ujutro Mladen prijavljuje ribu,
koja, međutim, sekund kasnije pliva sa voblerom kao pirsingom...Ili zubatica
ili barakuda koja je dograbila predvez.
Mijenjam poziciju, idem uz obalu i probam sve
izgledne lokacije na špicevima stijena.
 |
| Fotografije su pale kad se razdanilo - Mladen uporno pretražuje teren |
Oštećen predvez
Oko 4.30 polako se javljaju naznake skorog
osvita. Narednih pola sata –sat udarni su. Ako se što javi javiće se tada. Dok
razmišljam o tajmingu, po navici prelazim vrhovima prstiju niz fluorokarbonski
predvez, da provjerim da nije oštećen.
Na pedu od kopče rana na lideru.Nije baš da me
veseli, nije kritična, ali me iritira.
Pomisao da ostanem lijen i nastavim da zabacujem
sa takvom opremom nespojiva je sa spinerskim stažom. Tu lijenost platio sam
godinama unazad jer Marfi, po pravilu, zaigra kada god mu ukažete priliku.
Gubim koji minut dok prevezujem kopču. Tu do
izražaja dolazi inicijalna dužina predveza. Ostavim duži, pa ni nekoliko
skraćivanja neće smetati da i dalje imam sasvim solidnih metar između konca i
kopče.
Ipak, energija mi je na minimumu, stigao me umor
od nespavanja, pješačenja, prethodnog napornog dana i vožnje...sve se
sastavilo. Uzimam pauzu od par minuta i ne razmišljam o bilo čemu, samo gledam
more i upijam naznake „nepravilnosti“ koje registruje periferni vid. Na nekih
20-30 metara od obale primjećujem linije koje su u kontri sa mreškanjem vode.
Ili mi se sve to pretvorilo od višečasovnog piljenja i osluškivanja mora.
Dileme nema, udarnički još sat, pa posle ako
treba spavaću na stijeni – upošljavam Maro power i Daiwu. Bacio sam par metara
dalje od te pozicije koja mi je okupirala pažnju i radim fino cimanje i dajem
vobleru nepravilne otklone u stranu. Toliko sam se bio uživio u pokret da mi se
čini kako varalica putuje cijelu vječnost. Izgleda sam bacio predaleko, ali ne
mijenjam ritam i ne stajem ni u trenutku kada se varalica primiče ispod samog
vrha štapa, naspram mene i stijene na kojoj sam usidren u gojzericama.
 |
| Mješavina adrenalina, umora i zadovoljstva |
Zzz...zzzzzzzzzzzzzzzz
Kad je vobler došao do „kraja piste“ - udarac!
Odgovorio sam kontrom.
-Tu si, pomislio sam – kolika go da si, da makar
upišem ribu nakon pola noći.
U trenu se onaj udarac pretvorio u polukrug na
površini: riba je, zapravo pokupila varalicu uz samu
stijenu a na moju kontru odgovorila je promjenom pravca. Ono što sam mislio da
je barakuda od 70-80 deka, transformisalo se u nezaustavljivo pjevanje drila
narednih 15 metara. Onda je zastala, pa ponovo jurnula, promijenila pravac pa
opet jurnula...Tu više nije bilo dileme da je došla prava.
Sa barakudom se nikada ne zna: mnogo je
nepoznatih u jednačini koju ispisuju njeni poput sječiva okomiti zubi. Trokuke
znaju da je dograbe ispod usta, za škržni poklopac, tijelo, iza glave...
Drilovi i pravilan odgovor ribe na moje
zatezanje, odnosno mogućnost da je usmjerim gdje treba kako bih izbjegao da ode
u stijene i prepreke u vodi, kazuju mi da je varalica postavljena kako treba a
njeni zubi dalje od predveza. U protivnom bi borba davno bila završena.
-Evo je, dobar komad. Pomagaj! – zovem Mladena
koji žuri preko stijena. Dok je stigao ona je napravila još nekoliko bjegova
čiji intezitet je splašnjavao, a onda je probala sa jurcanjem po vertikali, u
plitko. Cilj sam već postigao, glavne nalete amortizovao dok je bila u dubljem,
pa sada nije imala snage da me „prevesla“ u plićaku.
Tek sada vidim njenu pojavu dok još vlada zona
bez sjenki. Ogromna je. Navodim je u malu valu, gdje su stijene položene uz
sami kraj. Mladen već čeka spreman – kada je nalegla u plitak džep, prihvatio
je predvez oprezno, da ne izgubi tenziju a trokuka popusti. Riba je bez snage,
ali to neće trajati vječno.
Koristim priliku i prolazim sa druge strane,
uzimam je ispod škrga i dižem van opasne zone.
Adrenalin
Kada sam je odmakao od vode ukazala se u svoj
ljepoti i veličini. Metar i kusur štrafti i zuba koji štrče gotovo duž više od
četvrtine tijela.
Tu se završio onaj hladan i školski odrađen posao
jer sam vidio da se drži na jedan krak prve trokuke, ali usađen u kraj usta.
Vobler, od junačke kuće Bassday, smiješno mali spram njenih ralja. Naglo me
hvata blaga vrućina i noge klecaju. Pomiješani adrenalin, umor i zadovoljstvo
zbog najdražeg spining trofeja do sada.
Žutousta barakuda bila je plod upornosti i
instinkta da isforsiram poziciju na kojoj je prošli put riba odnijela trijumf.
Naravno, znanje i uloženi trud ne pomažu bez sreće koja valjda prati uporne i
posvećene.
 |
Štap Cormoran Maro power 300, 20-60 gr
Mašinica Daiwa saltiga game type 3500
Upredenica YGK PE 1.5
Predvez Seaguar FXR 0,33mm
Kopča Cormoran
Varalica Bassday logsurf 144
