Rock Fishing (LRF/HRF)

piše: Miodrag Miško Leković


“Eeee, djeco moja, to što vi sada znate, ja sam, već odavno, zaboravio.” Ovo su riječi jednog, meni dragog čovjeka, koji je još i odličan ribolovac. Njegove riječi mi se nameću kad pokušavam nekome da približim pojam Rock Fishing-a. Za veliki broj ribolovaca, Rock Fishing (RF) je uvijek bio i biće ribolov jakom opremom i različitim mamcima sa stjenovitih obala. Ipak, novi trend dolazi iz Japana, definišući RF kao nešto sasvim drugačije. Izgleda da je vrijeme da zaboravimo sve što smo znali o RF, pa da opet učimo. Najbolje je, ipak, da krenemo redom.

Umjetnost balansa

RF je ribolov najrazličitijih morskih riba, uz upotrebu izbalansiranog pribora, kao i silikonskih varalica i metalnih jig-ova. Dakle, u “novom” RF-u koriste se, isključivo, varalice, nikako mamci. Tehnika je ponikla u Japanu, iz želje ribolovaca kojima je glavna lovina bio bass iz slatkih voda, da svojom opremom i uvježbanim tehnikama ulove neke morske ribe. Suočivši se sa beskrajnim šarenilom morskog svijeta i svim osobinama i navikama morskih riba, krenuli su da prilagođavaju (balansiraju) opremu i varalice do te mjere, da, sada, na tržištu postoje serije štapova za pojedine riblje vrste (Aji – širun, Kurodai – kantar, Mebaru – riba srodna škrpini). Ovdje nisu stali sa balansiranjem, tako da štapovi mogu biti različitih težina bacanja, od, recimo, 0.5 – 5 g, zatim 0.5 – 7, 0.5 – 10, 2 – 15, i sve tako do 28 g (1 oz) gdje je, reklo bi se, i granica RF-a. Dalje, štapovi mogu biti tubular (šupljeg) ili solid (punog) vrha. Neki proizvođači, kao što je Olympic-Graphiteleader, otišli su korak dalje, pa proizvode štapove sa SS (Short Solid) ili HS (Hard Solid) vrhom, podešavajući osjetljivost štapa do te mjere, da možete ribi da čitate misli. Na svim tim štapovima precizno su deklarisani akcija i snaga, ali i, što je važnije, nosivost konca ili fluorokarbona, kao i opseg težine varalica kojima će se loviti. A sve to zbog – balansa. Balans je, osjećate već, ključna riječ u RF-u. Razlog za to je što, ponekad, ribu na udici nećete osjetiti tako što će ona zategnuti konac, već tako što će ga opustiti, a tako nešto se ne može osjetiti ako pribor nije izbalansiran do krajnjih granica.

Ako prije kupovine štapa, stvarno, morate da znate šta vam treba, onda pri kupovini mašinice možete malo da se opustite. Nemojte da idete preko 3000 po Shimano-u, odnosno 2000 (sa različitim varijacijama) po Daiwa-i. Moj, trenutni, favorit je Shimano Rarenium 2500FA, a prve korake u RF napravio sam sa Mitchell Fluid 2000. Važno je da mašinica ima dvije špulne, jer ćete na jednu namotati konac, a na drugu fluorokarbon. Objašnjenje za ovo zadnje daću uskoro, u jednom od narednih tekstova.

LRF i HRF

Podjela na Light Rock Fishing (LRF) i Hard Rock Fishing (HRF) nije na osnovu snage štapova, kako smo to navikli kod štapova za spinnig, već se radi o LRF i HRF vrstama riba. Čitajući o tome koje vrste riba se u Japanu i Velikoj Britaniji računaju kao LRF ili HRF, napravio sam neku listu jadranskih riba koje bi mogle da pripadnu jednoj i drugoj grupi. To izgleda ovako:

LRF vrste

Glavoči - Gobiidae

Dragana (pauk) - Trachinidae
Iglica - Belone belone
Kanjac - Serranus cabrilla
Kokot - Trigla lyra
Knez - Coris julis

Pirka - Serranus scriba

Oštrozubi gušter - Saurida undosquamis

Sparidae

Ukljata - Oblada melanura

Širun - Trachurus trachurus

Škrpina - Scorpaena scrofa

HRF Vrste

Brancin - Dicentrarchus labrax

Krnja - Epinephelus spp

Felun - Seriola dumerili

Lica strijela - Trachinotus ovatus

Širun - Trachurus trachurus

Kanjac - Serranus cabrilla

Škrpina - Scorpaena scrofa

Krnja - Epinephelus costae

Pirka - Serranus scriba

Oštrozubi gušter - Saurida undosquamis

Lista nije konačna, ali ove vrste su najčešći plijen. Ribe iz jedne grupe možete uloviti opremom i varalicom koju ste namijenili ribama iz druge grupe, tako da su preklapanja česta, a ponekad i kidanja pribora kad naleti krupna riba na varalicu namijenjenu LRF ribama. Takvi događaji ostaju u pamćenju, kao što je bio napad neke nemani na Cormoran K-DON Turbotail S9 od 2” na jig glavi od 3 g, kada se štap Cormoran ULX savio do pucanja. Nakon kratke i neravnopravne borbe namotao sam konac i predvez na čijem kraju nije bilo ničega, čak ni varalice. Jedino sam mogao da pretpostavim da je to bila zubatica ili škarm.

Varalice za RF

Kao što sam već naveo, najrazličitije silikonske varalice (shed, odnosno swimbait-ovi, worm ili stick bait-ovi, jerk bait-ovi, glavinjare, itd.) i metalni jig-ovi dolaze u obzir. Dužine silikonaca se kreću od 2” (5 cm) namijenjenih LRF vrstama, pa do shed-ova od 4” (10 cm) i dužih, kao i worm-ova od 6” (15 cm) ili 7” (18 cm) namijenjenih HRF ribama. Silikonci se mogu montirati na razne načine, a meni su najdraže jig glave malih gramaža (do 5 g – zbog malih dubina i slabih kurenata na pozicijama na kojim najčešće lovim), kao i worm udice za weightless (bez otežanja) i weedless (sprječava kačenje varalice za travu i druge prepreke na morskom dnu) montaže. Metalni jig-ovi mogu biti raznih boja i oblika, sa trokukom na repu ili assist udicom. Na slikama su varalice sa kojima sam imao uspjeha, montirane na nekoliko načina:

Ukljata - univerzalni predator

Krupno oko kojem duguje ime

Oblada melanura - latinski je naziv za ovu malu ribu iz porodice sparida koju bi, zbog načina lova i oportunizma u hranjenju, uz brancina slobodno mogli nazvati univerzalnim morskim predatorom

piše: Igor Perić 

Ukljata, ušata, oćada ili okjata...verzije su naziva za krupnookog, srčanog i grabljivog predatora koji nepogrešivo registruje i napada gavune, gambore, lelujave hljebne pahulje koje propadaju kroz vodenu kolumnu...

 

Oblada melanura - napad na vobler gotovo svoje veličine

Oblada melanura latinski je naziv za ovu malu ribu iz porodice sparida koju bi, zbog načina lova  i oportunizma u hranjenju, uz brancina slobodno mogli nazvati univerzalnim morskim predatorom.

Razlog je jednostavan – napada sve što nju ne može pojesti.

Uspješno se lovi pendulom, ali i na spining

Prevedeno na jezik sportskog ribolova – možete je pecati prirodnim mamcima na plovak, pomoću vaser kugle, bombarde, sistemom „a volo“ (puštanjem mamca da slobodno propada)... Jednako je efikasan ribolov varalicom, bilo pendulom ili nekom od spining tehnika: na silikonce, jigove, male, ali i velike voblere.

Jednom riječju, ukljata je  – jedna od najpopularnijih sportskih vrsta kod nas. Iako ne raste prevelika (kapitalci jedva prebace pola kila) pruža veliki gušt ukoliko se ciljano lovi adekvatnim (laganim) priborom.

Paleta varalica koja je "u igri"

Može se loviti noću i danju. Rano ujutro i tokom vjetrovitog popodneva efikasne metode lova su pendula i spining. 

Voli silikonce bijele, sedef i srebrnkaste nijanse, zatim voblere - imitacije gavuna (pins minnow 5 i 7, X rap  4-6 i slične varalice) kao i adekvatne varijante mini jigova.

Nerijetko napada i voblere mnogo većih dimenzija (13-14 cm).

Po pravilu, redovno se na većim varalicama kači na prvu udicu/trokuku. To se objašnjava teorijom da ukljata brani teritoriju, ili pokušava prvo da ošamuti plijen... To samo ona zna.

Lovna mjera za ovu zanimljivu vrstu je 17 cm.  

Fatalni slani sos

Da bi mašinica, čekrk ili štap trajali moraju se održavati – čistiti i podmazivati. To važi i za „običnu“ mašinicu od 10 eura kao i za sam „high end“ ili, naški rečeno, vrhunac ponude, odnosno makine koje koštaju kao polovni automobil... Stradaju i jedne i druge, ne istom brzinom, ali rđa nađe svoj put kad-tad

piše: Igor Perić

Nema većeg šoka nego kada ponosni vlasnik Stelle SW, ili za nijansu jeftinijeg Twin powera, dobije informaciju da mora da promijeni roler ili komplet elemente vođice strune, jer ih je uništila i nagrizla slana voda...

 

Efekti slane vode na Shimano Twin power SW

-Pa, zar nije ta mašinica pravljena za morsku vodu; piše da su ležajevi nerđajući; nije ni Shimano/Daiwa za šta se predstavlja ... – standardna su pitanja i komentari koje prati nevjerica i gotovo ljutnja na proizvođača.

Jednostavan je odgovor – da bi mašinica, čekrk ili štap trajali moraju se održavati – čistiti i podmazivati. To važi i za „običnu“ mašinicu od 10 eura kao i za sam „high end“ ili, naški rečeno, vrhunac ponude, odnosno makine koje koštaju kao polovni automobil... Stradaju i jedne i druge, ne istom brzinom, ali rđa nađe svoj put kad-tad.

Pravilno održavanje podrazumijeva redovnu brigu, periodično čišćenje i servis

Održavanje podrazumijeva redovnu brigu nakon svakog ribolova, zatim periodično podmazivanje (rolera, osovine i ručice uljem) i na koncu, „mali“ i „veliki“ servis - rasklapanje, odmašćivanje i podmazivanje novim lubrikantima.

Vanredne mjere dolaze onda kada navedena tri koraka nijesu sprovedena na vrijeme. Vanredni troškovi su zamjena ležajeva...nekada i drugih djelova mašinice. Kod skupljih modela, to nije ni malo jeftino, a i nabavka djelova je često Sizifov posao, naročito za modele koji se više ne proizvode... 

 

Pogonski zupčanik i prateći ležaj izloženi "posoljenoj" masti

Slabe tačke

Zašto neke makine vrlo brzo stradaju?

Odgovor je prilično jednostavan - fabrički nijesu adekvatno podmazane, a često su izložene teškim morskim uslovima (držanje na brodu). So nagriza eksponirane djelove, poput rolera i ručice, ali dugotrajna izloženost uticaju soli (iz vode i vazduha) ostavlja trag i na zupčanicima, osovini i svim unutrašnjim djelovima, naročito nepovratnom ležaju, federu preklopnika...

Drugi bitan razlog propadanja su neodgovarajući  lubrikanti, odnosno upotreba masti i ulja koji nijesu otporni na vodu. To je donekle manji problem u slatkovodnom ribolovu: ako mast primi vodu u njoj makar nema soli...

Na moru je posebna situacija: mast upije slanu vodu i onda u mašinici imate „sos“ koji je u stalnom kontaktu sa ležajevima, zupčanicima, osovinom...To je „lagana smrt“ za vašeg ljubimca.

Posljedice

Još ako mašinica ili čekrk stoje na „bimini topu“ broda, izložena svakodnevno uticaju soli iz vode i vazduha, a dodatno ih šiba kiša ili peče sunce...što je redovna situacija sa u našim primorskim gradovima. Onda su to, uglavnom, naoko vrhunske mašinice koje se iznutra doslovce – raspadaju.

Uništen ležaj u "glavi" rotora

Posljedica takvog tretmana i odnosa prema opremi su „šareni“ zupčanici, zapekli roleri, oksidirani metalni djelovi koji se, zavisno od materijala, ponekad zelene kao statue od žada ili plesnjivo parče užegle krofne...

Situacija nije bolja ni na andoizovanim tijelima. Te mašinice, grubo gledano, bolje trpe (ne poznaje im se), ali su i dalje kritične tačke (ležajevi i roleri) drastično izložene uticaju soli.

Emocije

Da jednim pitanjem rezimiramo ovaj uvod u seriju tekstova o servisu i održavanju mašinica: da li u automobilima mijenjate ulje? Ako to radite, onda je logično da i na spining mašinicama i multiplikatorima nakon određene „kilometraže“ treba promijeniti ulje i mast.

Što rade u težim uslovima, servis treba raditi češće. Osim ako ste toliko imućni, ili bolje rečeno, bahati prema priboru, da možete svakih godinu kupovati po jednu Stellu ili Saltigu.

Takvo bi rasipništvo značilo da ne volite pribor - a gdje nema emocija prema priboru i opremi, tu nema ni pravog ribolovca.

Bistro!

Radoznala hobotnica

piše: Miodrag Miško Leković

Ulov od 07. juna dokaz je da ribolov laganim silikonskim varalicama i laganim priborom donosi uzbuđenje kad sve ostale tehnike zakažu. Sam dolazak na poziciju nije mnogo obećavao. Tek jedan, najuporniji, plovkaroš strpljivo je fokusirao svjetleći vrh plovka, iako se on nije ni mrdnuo već par sati. U veoma bistroj vodi nisam primjetio niti jednu ribu. Ali, kad sam već prevalio 50 km puta, nije bilo druge nego da zabacim pa šta bude. Počeo sam sa Lunker City Slug-Go S&P Silver 4.5“ koga su, nedelju dana prije, rado napadali širuni. Ništa. Nastavljam sa Cormoran K-DON Turbotail S9 Blue-Flitter 3”, kojeg otežavam sa 2 g i kontrolišem prilikom propadanja do dna kako bi registrovao ribu raspoloženu za igru. Ipak, ništa.

Širuni su prošle nedelje lijepo reagovali na Slug-Go

Na kraju, montiram Gary Yamamoto Slim Yamasenko Black W/LG Blue Flake 4” na Owner Offset Worm 1/0 i pretražujem dno pomjerajući varalicu laganim i kratkim trzajima vrha štapa. Kada je izgledalo da ni to neće donijeti ribu, osjećam lagano zatezanje i udaram kontru. Štap naprežem do krajnih granica, ali ne uspijevam da odvojim ribu od dna. Pomišljam da je krnja i da se već zavukla u svoju rupu. Krnje sam već lovio na ovom mjestu, ali u ranim jutarnjim satima, nikad oko ponoći. Otpuštam malo i čekam da se riba pokrene. Kad se posle minut čekanja ništa nije desilo, krećem da vučem konac rukom, da probam na silu da odvojim ribu. Uspijevam nešto da podignem od dna, ali dok sam vratio štap u ruku, to nešto se opet lijepi za dno. Već lagano dobijam ideju o čemu se radi i krećem da je čupam još jednom. Ovoga puta uspješno, pa na obalu izvlačim malu hobotnicu, samo par stotina grama tešku, koja je pomislila da joj Slim Senko može biti ukusna večera. Posle par fotografija, vratio sam je nazad da poraste i da se opameti.  Samo pet minuta kasnije počinje da duva jak NE vjetar i proglašava moj ribolov završenim. Pakujem pribor i odlazim kući zadovoljan, sa lovinom u kameri.

Hobotnicu je prevario Slim Senko

Dan i vrijeme ulova: subota 07. jun, 23:10 

Meteo: vedro i bez vjetra

Stanje mora: mirno i veoma bistro

Štap: Major Craft Crostage CRK-782 ML

Mašinica: Mitchell Fluid 2000

Konac i predvez: Sunline Super Braid 10lb i Daiwa Hyper Clear 0.20 mm