 |
| Južina u Boki |
Nijesam mnogo očekivao od tog prvog
jutra u 2016. godini, ali je jednomjesečna prinudna apstinencija od ribolova
izazvala u meni netrpeljivu glad, ne toliko za ribom, koliko za ribolovom. Sve
mi je išlo na ruku: i slab provod u gradu, i članovi porodice voljni da ostatak
novogodišnje noći provedemo u toplom domu, i san koji mi je pao na oči i prije
ponoći. Bio sam spreman za svoj prvi ribolov u novoj godini.
Piše: Miodrag-Miško LEKOVIĆ
Na vodi nije bilo nikoga, kao što je bilo i za očekivati. Vedro je, tiho i
ne previše hladno. Nema naznaka da je riba prisutna, niti primjećujem znakove
života u prebistroj vodi. More je ovdje uglavnom plitko, a prelaz u dubinu je
postepen. Odlučujem se za površince. Uporno češljam površinu počevši od
priobalnog dijela sa svoje desne strane i pomjerajući svaki sledeći zabačaj po
malo ulijevo. Za to vrijeme sam mijenjao varalicu nakon svakog 5-6. zabačaja. U
momentu kad sam krenuo da zabacujem pravo prema otvorenom moru na kopči je bio
Patchinko – varalica o kojoj ne treba mnogo govoriti, osim da se mora imati.
Odletjela je daleko prema otvorenom i polako je dovlačim bez pauza. Na pola
puta kreće žurka: jedan skok za varalicom-promašaj, pa drugi skok-opet
promašaj. Tu usporavam okretanje ručice i skoro da stajem kad je riba zategla.
Jasno je koja je riba - ni jedna nije tako uporna kao zubatica. Uželio sam se
borbe sa tom divljom ribom. Znaju moji prijatelji ribolovci koliko sam im kukao
što nijesam odavno zubaticu ulovio. Sad je tu i uživam u svakom momentu borbe.
Priredivši mi samo jedan stidljivi skok, brzo se našla na obali. Bio je to
prosječan komad od 1,3 kg.
 |
| Po pravilu zakačena za zadnju trokuku |
Zabacujem u istom smjeru sa istom varalicom. Nakon
nekoliko zabačaja opet riba. Kreće borba. Otprilike je iste snage kao
prethodna. Lagano je dovlačim ali otpada dok je još bila u dubini. Nastavljam
da vodim Patchinka i nakon 3-4 cimanja štapom (zna li neko bolji prevod za
twitch?) opet imam ribu. Ova je sad malo veća. Skače, otima se, pokreće dril na
mašinici. Sve radim rutinski i uskoro je dovlačim pod noge. Veća je od prve i
mnogo upornija. Kad sam mislio da sam pobijedio, hitro se okrenula i krenula da
bježi paralelno sa obalom. Spremno se vraćam u borbeni položaj, ali odjednom
sve otpuša. Nisam mogao da vjerujem, odnijela je Patchinka. Kasnije sam vidio da
je manja podvodna stijena prepuna dagnji donijela spas zubatici, a meni
razočarenje. Sad već moram da stavljam novi predvez jer se ovaj značajno
skratio. Potrajalo je dok nisam umotao novi FG čvor.
Odlučujem da uozbiljim stvari. Uzimam površinca dugog 14 cm koji oblikom podsjeća na Jack Fin Stylo, ručni rad Damira
Pepića. Varalica
leti daleko i lijepo mota lijevo-desno. Sad je već potrajalo dok se riba nije
ponovo javila. Dosta daleko od obale riba je skočila za varalicom i odmah se
uhvatila. Dovlačim je odlučno, iako je riješila da se ne preda bez borbe.
Nekoliko puta se štap dobro savio, ali sada riba i ne pruža neki otpor. Sve
je to izgledalo sasvim normalno, dok ribu nisam dovukao na 3 m od obale. Konstatujem čudno stvorenje sa varalicom u ustima. Prepolovljena zubatica još uvijek je pokušavala da pobjegne. Za njom iz dubine izranja rođaka,
procjenjujem, 5-6 kg teška i hitrim manevrom okreće opet prema dubini. Bratski
smo podijelili plijen.
 |
| Riba i po dinar i po... |
