Zubatica i po

Južina u Boki

Nijesam mnogo očekivao od tog prvog jutra u 2016. godini, ali je jednomjesečna prinudna apstinencija od ribolova izazvala u meni netrpeljivu glad, ne toliko za ribom, koliko za ribolovom. Sve mi je išlo na ruku: i slab provod u gradu, i članovi porodice voljni da ostatak novogodišnje noći provedemo u toplom domu, i san koji mi je pao na oči i prije ponoći. Bio sam spreman za svoj prvi ribolov u novoj godini.

Piše: Miodrag-Miško LEKOVIĆ

Na vodi nije bilo nikoga, kao što je bilo i za očekivati. Vedro je, tiho i ne previše hladno. Nema naznaka da je riba prisutna, niti primjećujem znakove života u prebistroj vodi. More je ovdje uglavnom plitko, a prelaz u dubinu je postepen. Odlučujem se za površince. Uporno češljam površinu počevši od priobalnog dijela sa svoje desne strane i pomjerajući svaki sledeći zabačaj po malo ulijevo. Za to vrijeme sam mijenjao varalicu nakon svakog 5-6. zabačaja. U momentu kad sam krenuo da zabacujem pravo prema otvorenom moru na kopči je bio Patchinko – varalica o kojoj ne treba mnogo govoriti, osim da se mora imati. Odletjela je daleko prema otvorenom i polako je dovlačim bez pauza. Na pola puta kreće žurka: jedan skok za varalicom-promašaj, pa drugi skok-opet promašaj. Tu usporavam okretanje ručice i skoro da stajem kad je riba zategla. Jasno je koja je riba - ni jedna nije tako uporna kao zubatica. Uželio sam se borbe sa tom divljom ribom. Znaju moji prijatelji ribolovci koliko sam im kukao što nijesam odavno zubaticu ulovio. Sad je tu i uživam u svakom momentu borbe. Priredivši mi samo jedan stidljivi skok, brzo se našla na obali. Bio je to prosječan komad od 1,3 kg.

Po pravilu zakačena za zadnju trokuku

Zabacujem u istom smjeru sa istom varalicom. Nakon nekoliko zabačaja opet riba. Kreće borba. Otprilike je iste snage kao prethodna. Lagano je dovlačim ali otpada dok je još bila u dubini. Nastavljam da vodim Patchinka i nakon 3-4 cimanja štapom (zna li neko bolji prevod za twitch?) opet imam ribu. Ova je sad malo veća. Skače, otima se, pokreće dril na mašinici. Sve radim rutinski i uskoro je dovlačim pod noge. Veća je od prve i mnogo upornija. Kad sam mislio da sam pobijedio, hitro se okrenula i krenula da bježi paralelno sa obalom. Spremno se vraćam u borbeni položaj, ali odjednom sve otpuša. Nisam mogao da vjerujem, odnijela je Patchinka. Kasnije sam vidio da je manja podvodna stijena prepuna dagnji donijela spas zubatici, a meni razočarenje. Sad već moram da stavljam novi predvez jer se ovaj značajno skratio. Potrajalo je dok nisam umotao  novi FG čvor.

Odlučujem da uozbiljim stvari. Uzimam površinca dugog 14 cm koji oblikom podsjeća na Jack Fin Stylo, ručni rad Damira Pepića. Varalica leti daleko i lijepo mota lijevo-desno. Sad je već potrajalo dok se riba nije ponovo javila. Dosta daleko od obale riba je skočila za varalicom i odmah se uhvatila. Dovlačim je odlučno, iako je riješila da se ne preda bez borbe. Nekoliko puta se štap dobro savio, ali sada riba i ne pruža neki otpor. Sve je to izgledalo sasvim normalno, dok ribu nisam dovukao na 3 m od obale. Konstatujem čudno stvorenje sa varalicom u ustima. Prepolovljena zubatica još uvijek je pokušavala da pobjegne. Za njom iz dubine izranja rođaka, procjenjujem, 5-6 kg teška i hitrim manevrom okreće opet prema dubini. Bratski smo podijelili plijen.

Riba i po dinar i po...

Slušao sam priče i gledao fotografije prepolovljenih riba, ali mi se ovo nije prije desilo. Poznato je da zubatica ne prašta, ali nisam imao situaciju da napada i svoje najbliže. Nastavak ribolova donio je još samo jedan udarac ribe bez kačenja, ali je za jedno jutro bilo sasvim dovoljno akcije. Spakovao sam se brzo i počeo obavještavati o svom ulovu. Supruga se malo zabrinula kad  joj je stigla poruka da sam uhvatio ribu i po, jer je na svojoj koži osjetila moju slabost prema primorkama. Ipak je sve bilo u redu kad sam se na vratima pojavio sa ručkom. Što se mene tiče, neću se žaliti ako ova godina nastavi kako je i započela. Neka bude svima srećna i puna lijepih doživljaja s mora.