Pendula na lantinu

  

 Ribolov iz ruke u barci koja brodi na jedra. Milina, jednom riječju. Nema buke, nema škripe, samo plovilo koje  jedrima upreže vjetar i klizi bez imalo vergole

piše: Igor PERIĆ

Ribolov čine male, jednostavne stvari. Iz morskog ugla gledano, jednostavnije i kompletnijeg ugođaja teško može da bude od jedrenja i usputnog povlačenja pendule.

"Viktor"

Lantina

Pogled sa krme

"Sastojci" za pendulu

Pa još kada je sve u tonu: sjedite u “korčulanki” ojedrenoj latinskim jedrom (lantinom), najlon otpuštate sa drvene karole, a na predvezu se srmenim bokom preliva varalica od balze... Pendula u izvornom obliku, ribolov iz ruke u barci koja brodi na jedra. Milina, jednom riječju. Nema buke, nema škripe, samo plovilo koje  jedrima upreže vjetar i klizi bez imalo vergole.

E, upavo je to bila zamisao sprovedena u djelo prije nekoliko dana sa našim prijateljem iz Bara, kalafatom Nenadom Bokovcem iz istoimene radionice koja je proteklih nekoliko godina ozbiljno pomjerila stvari u tradicionalni drvenoj brodogradnji na ovom dijelu Jadrana.

Dogovor za ribolov je pao nekoliko dana pred Arsenal kup, regatu koja se u slavu pasare tipa „arsenalka“, održava u Porto Montenegru.

Korčulanka Viktor, regatni predvodnik barske flote, za razliku od četiri ojedrene arsenalke (“open” i “kupe” modela) ima i dizelski “volvo” motor. Bio je to dobro poznati brodski zvuk koji je trajao svega par stotina metara, dok nismo izašli iz barske marine. Onda su konce u ruke uzeli Nenad i vjetar, a ja drvenu DTD karolu s najlonom.

Vjetar puni jedro

Majstor drži pravac

Nije bio dan od ribe, ali jeste od jedrenja. Uživanje i takvo punjenje baterija da je to teško opisati.

I pored posnog dana, par puta su sitni škarmovi napali varalice. Mijenjamo adute, Rapala, Duo, ručno slagane voblere…ali tek se u prolasku pored spoljneg dijela lukobrana upisala jedna lokarda koja je napala husky jerk od 8 cm.

Pravi tajming

Lokarda se upisala

Neizbježni husky

Pošto nas je bilo dvojica, pored karole na korčulanki je bio još jedan štap – ugly stick tiger, boje drveta, da manje štrči. Na njemu stara Daiwa boje mora.

Shakespeare Ugly stick tiger, borovina i mahagoni...

Da stvar bude zanimljivija, događala se razmjena energija i interesovanja: kalafat i majstor od barki zainteresovao se za pendulu, a ja za jedrenje.

Spoj jedrenja i pendule pokazao se kao odlična varijanta i za neko ozbiljnije pecanje. Za dnevnu, brzu pendulu, pao je dogovor da sljedeći puta dignemo i flok kako bi dobili na brzini odgovarajućoj za plave predatore.

Bez floka, krstareća brzina bila je taman za neku standardnu, uobičajenu pendulu .

Za ozbiljniju borbu sa krupnijim komadom ribe svakako bi morala na palubi biti dvojica: kormilar da komanduje argolom i konopima, navodi brod i po potrebi kruži kako bi onaj koji drži najlon „navigavao“ ribu. 

Do nove pendule: Nenad Bokovac

Uglavnom, lako bi se snašli, samo da je htjela da grize.

Ali, biće drugi put, veli Nenad i zakazuje novo jedrenje i novu pendulu.

Luštički gušti

Zaliv Trašte i pogled na Lušticu (foto: Ilija Perić © helivideo.me)

Preokupirani zabacivanjem, nismo ni primijetili kada je sunce počelo da prži. Bilo je vrijeme da svratimo na Almaru kod naših prijatelja. Prije toga, čistimo ribu na najbolji mogući način, u moru. U soli rođena, solju ispraćena do majstorske kužine i postelje od povrća i vina

Ima neke posebne egzotike koja obavija Lušticu, zeleno poluostrvo na potezu od ulaska u Boku pa do zaliva Trašte. Moguće da je taj utisak nastao i zbog činjenice da je Luštica u dobroj mjeri uspjela da sačuva divljinu. Krasi je kombinacije rastinja u kojem se prepliću gusta makija sa maslinama, maginjama, borovinom. Ima, kažu, među tim grmovima i mungosa, čagljeva, razne divljači, ptica… Usput, pored seoskih drumova nailazite na žbunove ruzmarina, morača i procvjetale puzavice od kojih mirišu međe. Krivudavi putevi vode do obale : mediteranski je to pejzaž u koji su ušuškana sela, skrovite vale, ambijentalno uklopljena kupališta i restorani sa vrhunskom mediteranskom hranom i vinima.  

Kad tome dodate ključni motiv koji pokreće ekipu Lures Way, dakle zanimljive pozicije za ribolov i šansu da se praktikuje cijela paleta varaličarskih tehnika, od lakog preko teškog spininga do džigovanja, onda je ovaj dio crnogorske obale pravi izbor za dvodnevni izlet.

Plan je bio sljedeći: Iz Podgorice popodne pravac Tivat, dvije-tri ure spining potrage za zubaticama na tivatskim postama, potom obavezno svraćanje na roštilj i “nikšićko” nefiltrirano u Radovićima. Nakon toga slijedio bi odmor, par sati sna pred rano ustajanje i planinarenje do pozicije sa koje tragamo za barakudama, zubacima i kernjama…

Walk the dog ciljano na zubatice

Potraga

Krenuli smo po planu, rasporedili se strateški i češljali neke plitke pozicije tragajući za “morskim piranama”.

Vjetar je digao travu pa je to predvečernje vođenje varalica bilo jako otežano. Teže nam je padala činjenica što, kao u inat, trava sabotira odličan tajming i vrhunac plime.

Do momenta kada je sunce već bilo dva prsta za planinom, redom smo lansirali provjerene voblere, površince i neke olakšane prezentacije silikona, ali nikakve vidljive aktivnosti nije bilo.

Osim jednog bacanja ribe u daljini, noć je pala gluva, a trokuke ostale prazne. Bila je to prilika za par fotografija. Kad smo ispoštovali tajming i na povratku stali na još par poznatih pozicija koje takođe ostaju škrte, vrijeme je bilo da svratimo na pivo i pljeskavice i pokušamo da odmorimo prije ustajanja s prvim kokotima…

Odsijedamo kod prijatelja. Odličan smještaj, ali, znate već ono ribolovačko spavanje pred jutarnji ribolov…obično se pretvori u žmirkanje i iščekivanje da se upali zvono alarma na telefonu.

Pozicija je relativno blizu. U 4.00 h treba da zabacimo, što znači da u tri startujemo. Kao po navici, ustajemo spontano, bez budilnika, pet minuta “prije roka”.

Barakude i krnje

Kreće đir. Glavnina puta makadam, put na nekim mjestima prilično razlokan, a onda od kola nekih 20 minuta ne baš lagane šetnje po obroncima litica uz more. Fanatična želja da budemo u pravu uru na poziciji nosi nas preko  stjenovitih “klackalica”, između škrapa koje deru i ranjavaju gojzerice (srećom). Noge sve trpe, dok balansiramo po zamišljenim stazama.

I onda - konačno isturena pozicija vapi za ribolovcima!

Bara i DUO, redovan okršaj

Počinje potraga za škarmovima i dubinskim predatorima. Prvih pola sata nema javljanja. Onda u 20 minuta dvije barakude i Duo tms 200 u glavnoj ulozi.

Prave im društvo kasnije nakon svitanja dvije krnje koje su se polakomile jedna na hayabusa inchiku, druga na wiliamson benthos, oba od 60 grama. Uspijevamo nekako da oslobodimo te “ribe boje čokolade” a na žalost samo jednu da živu i zdravu vratimo moru.

Barakude uvijek prirede ribolovni užitak

Male aleksandrine napadale džigove

Zubaca nije bilo, ali je ostala enigma što je na nekih 20 metara dubine “sklopilo” tek testiran Fiish black minnow, ali nije ostalo na udici…

Jutro je nastavljeno u traganju za zubonjama, bez uspjeha, ali su zato kanjci i pirke napadali kolegin Major craft salpara jig. Svako malo je te narogušene oklopnjake vraćao u more.

Manji rođaci krnja obožavaju Major craft

Nismo ni primijetili da je sunce već počelo da prži. Bilo je vrijeme da svratimo na Almaru kod naših prijatelja. Prije toga, čistimo ribu na najbolji mogući način, u moru. U soli rođena, solju ispraćena do – kužine gdje ju je čekala postelja od povrća i vina.

Pada dogovor da majstor Aćim Sakić u restoranu Almara beach kluba pripremi freške barakude po njegovoj recepturi a period do ručka provodimo u posjeti Iliji Moricu, u selu Tići, proizvođaču vrhunskog maslinovog ulja, koji je sem gastro dočeka gostiju, od ove godine u luštičku ponudu uvrstio i adrenalinsku vožnju četvorotočkašima.

Adrenalinska vožnja

U konobi porodice Moric drevni mlin: na sredini kameni točak, drvene prese i specijalne vreće od pruća, vrste žukve. Ambijent kakav je bio prije 120 godina. Na stolu “luštički džin” - rakija od maginje, čuvena maginjača. Pored nje domaći pamidor, kozji sir freški, kozji sir sušeni, organsko maslinovo ulje…

Konoba porodice Moric i stari mlin za masline

-Da nešto prezalogajimo, pa na probnu vožnju – kaže domaćin.

Nije nas morao previše nagovarati i već smo nakon kratkog pokaznog kursa upravljanja ATV-om krstarili maslinjacima, livadama, seoskim putem djelimično prolazeći i dio staze koja je planirana da bude prava atrakcija – trosatna vožnja starim austrougarskim putem, sa predviđenim posjetama vidikovcu na Luštici i Rtu Veslo. Zelenilo na tom putu smjenjuje plavi horizont.

ATV se pokazao kao dobitna kombinacija

Nakon vožnje po Luštici, ostavljamo našeg domaćina uz obećanje da nas eto brzo. ATV bi nam dobrodošli za neke teške puteve kojima kola nisu mogla do ribolovnih pošti…

Vrijeme za ručak

Puni utisaka idemo nazad na Almaru gdje se uprkos promjenljivom vremenu ljeto zahuktava. Novi meni je spreman za sezonu, kombinacija mediteranske i kreativne kuhinje. Domaća maslinova ulja, ugodan ambijent, plaža i muzika i vrhunska vina. Domaćini su vinski znalci, pa će vam bez greške odagnati dileme koje vino da složite sa obrokom.

Ekipa Lures Way i majstor kuhinnje Aćim Sakić u restoranu na Almari

Usred priče o vinima, kombinacija barakuda i povrća ispunila astal, a ekipa Lures Way u društvu šefa kuhinje prionula na posao. Izvlače se fileti, začinjavaju finim dodacima u kombinaciji sa odličnim bijelim vinom što sve kompletira taj egzotični ribolovni dan.

Nakon dobrog ručka, i drijemanja na plaži, vrijeme je bilo za povratak doma. Do sljedeće prilike i dogovora da u Almarinoj kužini padne neka dobra lešada od krupne krnje ili kakva gradela od zubonja.

Pogled na Trašte

Prva prilika i biće reprize, na koju se lako navući i navići. Bistro!

Lures Way