Piše:
Nenad RADOVIĆ - Bojanac
Za penjanje na vrh brda treba krenuti od njegovog podnožja,
a usput savladati sve prepreke. Isto
važi u spiningu, najzahtjevnijoj tehnici (uz mušičarenje) za koju se slobodno
može reći da je “vrh brda” u ribolovu jer
od ribolovca zahtijeva najviše – da ribu prevari komadom vještačke tvorevine i
natjera je da zagrize.
Kad je riba agresivna, hrani se, a ima je dosta, i početnik
će uz korišćenje prave varalice imati rezultat. Umješnost vrhunskih varaličara
se ogleda i u tome što znaju isprovocirati grabljivicu na napad kad joj nije
“ura od griza”. Za to trebaju godine iskustva i zarađena reuma.
Pogrešne prečice
Ono što primjećujem zadnjih dvadesetak godina kod mnogih
početnika je preskakanje faza i u startu suočavanje sa problemima
najzahtjevnije vrste ribolova.
Pojedinci sa većom platežnom moći u startu kupe skupu
opremu, misleći da će na taj način odmah imati vrhunske rezultate. Ipak, ne ide
tako, pa vrlo često gube interesovanje za ribolov, prepuštaju se čarima
interneta i priči o ribolovnoj opremi koju posjeduju. Čitajući razne forume
ponekad pomislim da je to postalo važnije od odlaska u prirodu i uživanje u
čarima nadmudrivanja s vrhunskim predatorima kakvi plivaju našim vodama.
Oprema je važna, ali ne smije biti važnija od ribolova |
Takvi forumaši i
fejsbuk ribolovci u zabludu dovedu početnike koji mogu pomisliti da je jedino
to bitno. Preporuka onima koji tek otkrivaju svijet ribolova bila bi da ne
upadaju u takvu zamku, već da pronađu sebe, korak po korak. Poželjno je da krenu
od najjednostavnijih tehnika, poput ribolova prirodnim mamcima, izbruse
osjećaj, a da usput, ili nakon toga,
tragaju za varaličarskim umijećem. Jer, prije FG ili Albright čvora, ili big
game ribolova, treba naučiti kako se veže udica, kako montira prama, nanjeska
školjka ili isprati plovak…
Prvo se uče slova
Zato bih i u ovo moderno vrijeme svakom početniku
preporučio da počne od “ribolova iz
ruke”. Tako smo svi počinjali, od azbuke i abecede. Radi se o najjednostavnijoj
tehnici za koju treba malo najlona, jedna udica i parčence olova.
Pogodno mjesto za prve ribolovne lekcije |
Sjedne se uz
obalu, odmota najlon na čijem je kraju udica i mrva olova, stavi parčence
kozice, mušlje, crva, tijesta i zabaci ispred sebe. Ovo će lagano tonuti i
usput provocirati ribu. Udarac malene bukve će značiti takav doživljaj da će
većinu “zaraziti” za cio život. Kad se savlada ovo, može se ići dalje i loviti
štapom i mašinom npr. na dubinku, zatim plovkom… Za to vrijeme treba savladati
vezivanje udica i ostalih čvorova neophodnih u ribolovu, jer nije primjereno
tražiti od drugih da vam vezuju opremu, natiču mamce, sem na samom početku.
Autor teksta sa ulovljenim carem od riba |
Kad se ovo uspješno savlada, pred vama je more mogućnosti,
tehnika i disciplina. Ako ostavimo po strani ribolov živim mamcima, koji, uz adekvatnu
elektroniku, nudi najveće šanse za ulov, panula varalicama iz barke uz korištenje
palete različitih voblera, strimera ili silikonaca i solidno poznavanje terena često
će biti dobitna tehnika. Ipak, manje zahtjevna od spininga.
Kada savladate osnove, jigging je jedna od zanimljivih opcija, posebno za krunaše |
Možda će neko reći, pa zar nije spinning krajnje
jednostavan. Zapravo, spining je sveden, reduciran jer daje privilegiju ribolova
jednim laganim priborom i torbicom u kojoj je nekoliko dobitnih varalica. Do te
jednostavnosti treba preći veliki put i rješavati početničke probleme
koji su mnogostruki.
Neki od njih se daju prevazići iščitavanjem svemogućeg
interneta, oni srećniji se mogu koristiti savjetima iskusnog varaličara, ali će neke probleme ipak
sami morati riješiti.
Varaličarska pravila
Svaki teren je priča za sebe, pa neće iste varalice posvuda
biti jednako atraktivne i uvažene od strane riblje populacije. Isti model nije
jednako lovan u različitim veličinama. Razlike mogu biti tolike da jedna varalica
bude adut, a druga potpuni promašaj. Čak će i isti modeli, iste veličine, ali
drugačije boje nejednako loviti. I tu može postojati ogromna razlika. Jednu će
varalicu voljeti jako malu, dok se na veću neće obazirati, dok će drugi model,
po mnogo čemu sličan i mnogo veći, davati rezultate, čak i loviti izuzetno male
primjerke određene vrste grabljivica.
Kako odabrati dobitnu varalicu |
Problem je i što saznanje od nekoj varalici i njenoj
efikasnosti na jednom terenu ne znači efikasnost na drugom. Za ovo trebaju godine
iskustva i slonovsko pamćenje, kako bi se stečeno znanje primijenilo.
Dosta toga ostaje ribolovcima da sami dokuče, ali želim
objasniti suštinu prevare predatora u dnevnim uslovima i najčešću grešku koju
početnici prave. Ključno je shvatiti da su svi naši predatori izuzetno brzi, bez
obzira što neki dočekuju i plijen napadaju iz zasjede (ali munjevito), a drugi progone
proučavajući mamac prije napada. Upravo u tome je kvaka! Ne dajte predatoru da
proučava vašu varalicu! Pogotovo ako ste ga primijetili da je prati. Nikad ne
usporavajte, već ubrzajte, mijenjajte smjer i cimkajte štapom. To je potpuno
prirodno, jer ribice koje bježe ne usporavaju, već izvode razne vratolomije
kako bi spasile glavu. Ako vidite (ili znate-pretpostavljate) da je iza
varalice riba i bezglavo juri za njom, postigli ste cilj. Slijedeći korak je da nakratko potpuno stanete.
Taktika urodila plodom - brancin |
To je
trenutak kad iznervirana grabljivica
napada. Ne previše, tek par sekundi. Ako ne udari, nastavite s nervoznim
vođenjem, pa nakon nekoliko metara ponovite. Bolje i da joj pobjegnete s
varalicom, jer je velika šansa da će u slijedećem zabačaju zagristi, nego da
usporite previše i dozvolite da vidi prevaru, što često znači da je ribolov tog
dana na tom mjestu završen. A to vam, svakako, nije cilj...
Bistro!