|
Sve je otišlo u prah... |
Slano okruženje je okrutna sredina. Posebno kada je oprema non stop
na brodu. Loše održavanje i galvanske struje recept su kako od kombinacije
čelika i aluminijuma napraviti "prašak za pecivo".
Piše: Igor
PERIĆ
Kako, čime,
koliko često, obilno ili minimalno, gdje ide ulje, gdje mast...
To su neka od uobičajenih pitanja s kojima se
srijećem tokom gotovo svakodnevnog druženja sa različitim mehanizmima ali i problemima
koji „muče“ mašinice za ribolov. Ljudi uglavnom očekuju gotove odgovore, brza i
trajna rješenja i, u konačnom, čarobni tretman za sprave koje će trajati bez
mnogo ulaganja, pažnje i posvećenosti...
Argumentacija vlasnika kada pregled pokaže teško
stanje njihovih ljubimaca je različita, a nakon početne nevjerice slijede
pitanja: zar ne piše da je za slanu vodu, danas ništa nije kao nekad, mora da
je kineska...
Tu ću stati sa nabrajanjem i, prije nego
progovorimo o servisiranju, krenuti navedenim redom da zavirim u svijet
predrasuda koje se predu oko mašinica za ribolov.
|
Prepoznatljiv mehanizam JM makina / Power spell PE10 |
Upoređenja
Kao prvo, mašinice su mehanički sklopovi i, sa izuzetkom
flyfishing čekrka, posjeduju minimalno dva zupčanika (multiplikatori sa jednom
brzinom) ili najmanje tri kod mašinica sa fiksnom špulom. Nezavisno od modela sve
imaju sistem diskova i pakni koji služe za kočenje (kontrolu proklizavanja
špule) što je ključno u zamaranju i izvlačenju ribe. Ako preforsiramo zupčanike
i kočnicu, neće biti dobro. A još gore ako periodično ne provjerimo stanje, posebno
ako je mašinica izložena slanoj vodi.
Ribolov na slanim i slatkim vodama dva su
svijeta. Ono što će vam oprostiti stacionarna mašinica ili multiplikator na
slatkoj vodi, na moru će vas dočekati kao bumerang.
Slano okruženje je okrutna sredina. Posebno kada je oprema non stop na
brodu. Loše održavanje i galvanske struje su recept kako od kombinacije čelika
i aluminijuma napraviti "prašak za pecivo".
|
Tragovi nepažnje |
So će doslovce nakon nekoliko izlazaka pojesti
ležaj lošeg kvaliteta, ili neodgovarajućih materijala, dok će slabo zaštićeni
ili „zaboravljeni“ nerđajući, inoks i ostali „ss“ deklarisani kuglični ležajevi
izgubiti trku u dogledno vrijeme. Neki prije, neki kasnije. Nažalost sve češće
„prije“, čak i kod glasovitih proizvođača, zbog čega serviseri sve češće one fabričke, a izložene soli - naročito kod morskih džiging čekrka ili skupljih spining
mašinica - mijenjaju hibridnim ili keramičkim. Skupo, ali trajno rješenje.
Druga pomenuta stavka - logično je napraviti
paralelu sa sumnjom da je danas sve lošije nego nekada i da su materijali kao od
pjene...
Konstrukcija pužnog prenosa DAM, starih Penn mašinica
ili briljantna rješenja Abu i Mitchella imala su svoju primjenu u eri monofila
i(li) slatkih voda.
Nije, međutim, sve što je čelik garancija da će
trajati vječno, kao ni obrnuto, ako je od plastika da će ostati bez zuba...
|
Daiwa Seaborg 500J - motor preko remena prenosi obrtni momenat na kalem |
Dovoljno je pogledati koliko samo plastičnih
zupčanika imaju neke od moćnih električnih mašinica koje vlasnici, redovno,
opterećuju preko svih limita. Pa traju...
Sofisticirane, moderne mašinice podrazumijevaju
da ribolovci poput imperativa usvajaju tiši, mekši rad, ljepši i dopadljiviji
izgled i laganija kućišta. Sve to ima svoje prednosti, ali i limite.
Opet kažem, predrasude su najgora stvar, a
pojednostavljivanje stvari, odnosno gledanje kroz crno/bijeli prizmu - nije rješenje.
Što komplikovaniji sklop, to su performanse bolje ali je mogućnost oštećenja,
naročito zbog neodržavanja, veća.
Primjera radi, neodržavanje rolera na Shimano
Stelli, vlasniku može, samo za nabavku djelova da izbije iz džepa i cijelih 70
eura (dva ležaja, „spejseri“, klin koji nosi sve to, dvije čaure, roler,
šaraf).
Made in...
Da ne zaboravimo kritiku na račun „kineske
radinosti“.
Bio sam kao klinac nemalo iznenađen kada mi je
iskusniji kolega rekao za jednu vremešnu makinu da je smeće, jer je iz
Japana...Poslije je taj epitet lijepljen Koreancima kada su preuzeli da rade
neke modele evropskih i azijskih brendova...Onda su na red došli i Kinezi.
Vremenom su se stvari dramatično izmijenile. Da o Japancima ne govorimo, ali
korejska auto-industrija je primjer kako za 10 godina izgleda tehnološka
revolucija. Isto je i kod ribolovne opreme.
U zbilji, čini se da danas jedino Evropljani ne
prave kvalitetne mašinice, bolje rečeno, gotovo da ih više uopšte ne prave, jer
su sve fabrike „pretopljene“ u svjetske konglomerate, dok Japan i Koreja, ali i
Tajvan i Tajland prave ozbiljne stvari.
U pogledu kineske proizvodnje: ne treba
zaboraviti da su Ryobi, kao i brojni klonovi nastali pod kapom te fabrike, danas
kineska proizvodnja, kao i da se pola američkih brendova radi u Kini.
Naravno, odnos cijena/kvalitet na strani je
velikih igrača ali svima je lako naći manu ili prostor za poboljšanje.
Nego odužih sa uvodom, koji je, ipak bio
neminovan.
|
Znaju se gabariti i namjena opreme za teški ribolov |
Ključ je ispoštovati mašinicu. Vrsta i veličina
zupčanika prilagođena je namjeni, težini olova, brzini toka ili gabaritima
varalica. Često se sjetim kako je kolega sa vode bio iznenađen što mu je
„preskočio“ zupčanik kada je sa plovkaroškom mašinicom lovio grgeče sa visine,
odnosno čuvenog mosta na Skadarskom jezeru. Ili ljutnje zbog toga što jedan
renomirani proizvođač nije istrpio kančanicu sa olovom od 200 grama a
„zupčanici su od hladno kovanog aluminijuma“. A mašinica namijenjena brancinu...
Probajte da autom male kubikaže prenosite
prikolicu drva uzbrdo, pa javite kako su prošli kvačilo, motor ili šasija.
Lubrikanti
Konačno, podmazivanje.
Često ćete čuti da je i najgora mast bolja nego
kad je mehanizam suv. Istina, donekle. Ali je tačno da je mnogo masti jednako
loše kao da je nema.
U suštini, malo dobro raspoređene masti bila bi
idealna varijanta, ali pošto govorimo o slanoj sredini onda treba naći mjeru i
adekvatno zaštititi eksponirane elemente i slabe tačke koje može da ošteti
prodor vode.
Nećete jednako zaštititi male spining masinice i
velike multiplikatore. Nećete koristiti istu vrstu masti. Svim mehanizmima je, međutim, svojstveno da višak masti na
pogrešnim mjestima može samo da škodi. Posebno višak loše masti koja upija
vodu, brže oksidira i pretvara se u slani sos koji jede makinu iznutra.
Ako sami servisirate mašinice postoje osnovna
pravila.
|
Demontiranje, čišćenje pa podmazivanje... |
Nanošenje nove masti ne ide ako prije toga
zupčanici nijesu „dekontaminirani“ od potrošene stare, nerijetko zapekle, koja
ispunjava žljebove između kojih naliježu zupčanici. Još kad slana voda umiješa
prste, prodre u kućište, pa nakon isparenja ostanu naslage kristala koje reaguju
sa zupčanicima, kućištem...Onda je to prečica za nabavku novih mašinica.
Dakle, zupčanici, kontaktna površina zupčanika i
kućišta, prolaz osovine kroz pinion zupčanik, svi djelovi moraju biti dobro očišćeni
i pregledani. Za tu namjenu možete koristiti namjenske, ali skupe sprejeve,
plin za upaljače, ili WD-40 (da, on je sredstvo za skidanje masnoće, a ne
lubrikant). Kada su zupčanici očišćeni, i suvi, bez pretjerivanja nanesete mast
na mehaničke elemente koji naliježu jedan na drugi.
Ulje ide u sklop antirevers mehanizma, popularno
nazvan „nepovratni ležaj“, zatim na „pinove“ na koje naliježe preklopnik...
Roler, odnosno ležaj unutar rolera, treba
zaštititi mašću. Provjereno će duže trajati. Kontakna mjesta ručice, odnosno pregiba
ručice, kao i osovina traže ulje. Na izlaznom dijelu osovine iz piniona treba
staviti malo masti, kako bi se spriječio ulazak vode niz osovinu...
U pogledu periodike servisa – sve zavisi od
eksponiranosti, vrste mehanizama. Neke mašinice traže češći servis.
|
Mehanizmi sa warm shaft rješenjem daju bolje slaganje strune, ali traže malo više pažnje |
Svima je zajedničko da je preporučljiv „veliki
servis“ na godišnjem nivou, na kraju ili uoči početka nove sezone. Naravno, periodično
održavanje uoči i nakon ribolova se podrazumijeva. Dobro zaštićene, redovno
praćene i periodično čišćene će duže izdržati do generalke.
Pritom, nekada će sedam dana intenzivnog ribolova
i silnih drilova više potrošiti mašinicu nego dvije godine „manekenisanja“ ili
izvođenja na vazduh. Drugim riječima, zavisi koliko ih je jada ubilo i koliko
su prešle. Tako da i polugodišnji pregledi mehanizma nijesu loše rješenje, pa i
kontrola nakon teškog „fajta“ da ne bi neke sitnice se slomile o glavu pri sudaru
sa sljedećim kapitalcem.
Ako to ispoštujete, imaćete manje glavobolje, a
makine će trajati i služiti namjeni.
Neće da škodi
Previše je ovo kompleksna oblast da bi sve stalo
u jedan tekst. U narednom periodu, nadam se da će vrijeme i obaveze poslužiti
da neke od popularnih mašinica izložimo sudu javnosti, odnosno pokažemo kako to
sve u praksi izgleda.
Na kraju par napomena: Ne ostavljajte da vam
posoljena struna leži preko rolera. Ako je bilo talasa, vjetra i slanog spreja skinite
špulu, rasklopite ručku da mašinica „diše“, pregledajte roler... Isto važi za
skidanje mašinice sa štapa, naročito ako su halteri od metala, ili je stopa
mašinice metalna. Bićete iznenađeni što su u stanju da urade galvanske struje
na mjestu kontakta, a njihovo djelovanje biće vidljivo na duboko sakrivenim
navojima, daleko od sunca, ali dovoljno blizu hemijske reakcije koja od metala
načini prašinu.
Zato, mlaka voda i blagi deterdžent za štap i
karike, a za mašinicu voda, kap ulja na kritičnim tačkama i redovno čišćenje
mjesta koja prva stradaju od galvanskih struja (stopa mašinice, šarafi koji
drže čekrk pričvršćen na halter) i na taj način ćete ih spasiti i zdrave
ispratiti na generalku.
Jedino tako veliki servis neće koštati „čitavo
bogatstvo“.
|
Elementi sa Banax Kaigena 500 koji je uz bolje održavanje mogao da traje godinama |