Ribolovne mašinice i so

Sve je otišlo u prah...

Slano okruženje je okrutna sredina. Posebno kada je oprema non stop na brodu. Loše održavanje i galvanske struje recept su kako od kombinacije čelika i aluminijuma napraviti "prašak za pecivo".

Piše: Igor PERIĆ

Kako, čime, koliko često, obilno ili minimalno, gdje ide ulje, gdje mast...

To su neka od uobičajenih pitanja s kojima se srijećem tokom gotovo svakodnevnog druženja sa različitim mehanizmima ali i problemima koji „muče“ mašinice za ribolov. Ljudi uglavnom očekuju gotove odgovore, brza i trajna rješenja i, u konačnom, čarobni tretman za sprave koje će trajati bez mnogo ulaganja, pažnje i posvećenosti...

Argumentacija vlasnika kada pregled pokaže teško stanje njihovih ljubimaca je različita, a nakon početne nevjerice slijede pitanja: zar ne piše da je za slanu vodu, danas ništa nije kao nekad, mora da je kineska...

Tu ću stati sa nabrajanjem i, prije nego progovorimo o servisiranju, krenuti navedenim redom da zavirim u svijet predrasuda koje se predu oko mašinica za ribolov.

Prepoznatljiv mehanizam JM makina / Power spell PE10

Upoređenja

Kao prvo, mašinice su mehanički sklopovi i, sa izuzetkom flyfishing čekrka, posjeduju minimalno dva zupčanika (multiplikatori sa jednom brzinom) ili najmanje tri kod mašinica sa fiksnom špulom. Nezavisno od modela sve imaju sistem diskova i pakni koji služe za kočenje (kontrolu proklizavanja špule) što je ključno u zamaranju i izvlačenju ribe. Ako preforsiramo zupčanike i kočnicu, neće biti dobro. A još gore ako periodično ne provjerimo stanje, posebno ako je mašinica izložena slanoj vodi.

Ribolov na slanim i slatkim vodama dva su svijeta. Ono što će vam oprostiti stacionarna mašinica ili multiplikator na slatkoj vodi, na moru će vas dočekati kao bumerang.

Slano okruženje je okrutna sredina. Posebno kada je oprema non stop na brodu. Loše održavanje i galvanske struje su recept kako od kombinacije čelika i aluminijuma napraviti "prašak za pecivo".

Tragovi nepažnje 

So će doslovce nakon nekoliko izlazaka pojesti ležaj lošeg kvaliteta, ili neodgovarajućih materijala, dok će slabo zaštićeni ili „zaboravljeni“ nerđajući, inoks i ostali „ss“ deklarisani kuglični ležajevi izgubiti trku u dogledno vrijeme. Neki prije, neki kasnije. Nažalost sve češće „prije“, čak i kod glasovitih proizvođača, zbog čega serviseri sve češće one fabričke, a izložene soli - naročito kod morskih džiging čekrka ili skupljih spining mašinica - mijenjaju hibridnim ili keramičkim. Skupo, ali trajno rješenje.

Druga pomenuta stavka - logično je napraviti paralelu sa sumnjom da je danas sve lošije nego nekada i da su materijali kao od pjene...

Konstrukcija pužnog prenosa DAM, starih Penn mašinica ili briljantna rješenja Abu i Mitchella imala su svoju primjenu u eri monofila i(li) slatkih voda.

Nije, međutim, sve što je čelik garancija da će trajati vječno, kao ni obrnuto, ako je od plastika da će ostati bez zuba...

Daiwa Seaborg 500J - motor preko remena prenosi obrtni momenat na kalem

Dovoljno je pogledati koliko samo plastičnih zupčanika imaju neke od moćnih električnih mašinica koje vlasnici, redovno, opterećuju preko svih limita. Pa traju...

Sofisticirane, moderne mašinice podrazumijevaju da ribolovci poput imperativa usvajaju tiši, mekši rad, ljepši i dopadljiviji izgled i laganija kućišta. Sve to ima svoje prednosti, ali i limite.

Opet kažem, predrasude su najgora stvar, a pojednostavljivanje stvari, odnosno gledanje kroz crno/bijeli prizmu - nije rješenje. Što komplikovaniji sklop, to su performanse bolje ali je mogućnost oštećenja, naročito zbog neodržavanja, veća.

Primjera radi, neodržavanje rolera na Shimano Stelli, vlasniku može, samo za nabavku djelova da izbije iz džepa i cijelih 70 eura (dva ležaja, „spejseri“, klin koji nosi sve to, dvije čaure, roler, šaraf).

Made in...

Da ne zaboravimo kritiku na račun „kineske radinosti“.

Bio sam kao klinac nemalo iznenađen kada mi je iskusniji kolega rekao za jednu vremešnu makinu da je smeće, jer je iz Japana...Poslije je taj epitet lijepljen Koreancima kada su preuzeli da rade neke modele evropskih i azijskih brendova...Onda su na red došli i Kinezi. Vremenom su se stvari dramatično izmijenile. Da o Japancima ne govorimo, ali korejska auto-industrija je primjer kako za 10 godina izgleda tehnološka revolucija. Isto je i kod ribolovne opreme.

U zbilji, čini se da danas jedino Evropljani ne prave kvalitetne mašinice, bolje rečeno, gotovo da ih više uopšte ne prave, jer su sve fabrike „pretopljene“ u svjetske konglomerate, dok Japan i Koreja, ali i Tajvan i Tajland prave ozbiljne stvari.

U pogledu kineske proizvodnje: ne treba zaboraviti da su Ryobi, kao i brojni klonovi nastali pod kapom te fabrike, danas kineska proizvodnja, kao i da se pola američkih brendova radi u Kini.

Naravno, odnos cijena/kvalitet na strani je velikih igrača ali svima je lako naći manu ili prostor za poboljšanje.

Nego odužih sa uvodom, koji je, ipak bio neminovan.

Znaju se gabariti i namjena opreme za teški ribolov

Ključ je ispoštovati mašinicu. Vrsta i veličina zupčanika prilagođena je namjeni, težini olova, brzini toka ili gabaritima varalica. Često se sjetim kako je kolega sa vode bio iznenađen što mu je „preskočio“ zupčanik kada je sa plovkaroškom mašinicom lovio grgeče sa visine, odnosno čuvenog mosta na Skadarskom jezeru. Ili ljutnje zbog toga što jedan renomirani proizvođač nije istrpio kančanicu sa olovom od 200 grama a „zupčanici su od hladno kovanog aluminijuma“. A mašinica namijenjena brancinu...

Probajte da autom male kubikaže prenosite prikolicu drva uzbrdo, pa javite kako su prošli kvačilo, motor ili šasija.

Lubrikanti

Konačno, podmazivanje.

Često ćete čuti da je i najgora mast bolja nego kad je mehanizam suv. Istina, donekle. Ali je tačno da je mnogo masti jednako loše kao da je nema.

U suštini, malo dobro raspoređene masti bila bi idealna varijanta, ali pošto govorimo o slanoj sredini onda treba naći mjeru i adekvatno zaštititi eksponirane elemente i slabe tačke koje može da ošteti prodor vode.

Nećete jednako zaštititi male spining masinice i velike multiplikatore. Nećete koristiti istu vrstu masti. Svim mehanizmima  je, međutim, svojstveno da višak masti na pogrešnim mjestima može samo da škodi. Posebno višak loše masti koja upija vodu, brže oksidira i pretvara se u slani sos koji jede makinu iznutra.

Ako sami servisirate mašinice postoje osnovna pravila.

Demontiranje, čišćenje pa podmazivanje...

Nanošenje nove masti ne ide ako prije toga zupčanici nijesu „dekontaminirani“ od potrošene stare, nerijetko zapekle, koja ispunjava žljebove između kojih naliježu zupčanici. Još kad slana voda umiješa prste, prodre u kućište, pa nakon isparenja ostanu naslage kristala koje reaguju sa zupčanicima, kućištem...Onda je to prečica za nabavku novih mašinica.

Dakle, zupčanici, kontaktna površina zupčanika i kućišta, prolaz osovine kroz pinion zupčanik, svi djelovi moraju biti dobro očišćeni i pregledani. Za tu namjenu možete koristiti namjenske, ali skupe sprejeve, plin za upaljače, ili WD-40 (da, on je sredstvo za skidanje masnoće, a ne lubrikant). Kada su zupčanici očišćeni, i suvi, bez pretjerivanja nanesete mast na mehaničke elemente koji naliježu jedan na drugi.

Ulje ide u sklop antirevers mehanizma, popularno nazvan „nepovratni ležaj“, zatim na „pinove“ na koje naliježe preklopnik...

Roler, odnosno ležaj unutar rolera, treba zaštititi mašću. Provjereno će duže trajati. Kontakna mjesta ručice, odnosno pregiba ručice, kao i osovina traže ulje. Na izlaznom dijelu osovine iz piniona treba staviti malo masti, kako bi se spriječio ulazak vode niz osovinu...

U pogledu periodike servisa – sve zavisi od eksponiranosti, vrste mehanizama. Neke mašinice traže češći servis.

Mehanizmi sa warm shaft rješenjem daju bolje slaganje strune, ali traže malo više pažnje 

Svima je zajedničko da je preporučljiv „veliki servis“ na godišnjem nivou, na kraju ili uoči početka nove sezone. Naravno, periodično održavanje uoči i nakon ribolova se podrazumijeva. Dobro zaštićene, redovno praćene i periodično čišćene će duže izdržati do generalke.

Pritom, nekada će sedam dana intenzivnog ribolova i silnih drilova više potrošiti mašinicu nego dvije godine „manekenisanja“ ili izvođenja na vazduh. Drugim riječima, zavisi koliko ih je jada ubilo i koliko su prešle. Tako da i polugodišnji pregledi mehanizma nijesu loše rješenje, pa i kontrola nakon teškog „fajta“ da ne bi neke sitnice se slomile o glavu pri sudaru sa sljedećim kapitalcem.

Ako to ispoštujete, imaćete manje glavobolje, a makine će trajati i služiti namjeni.

Neće da škodi

Previše je ovo kompleksna oblast da bi sve stalo u jedan tekst. U narednom periodu, nadam se da će vrijeme i obaveze poslužiti da neke od popularnih mašinica izložimo sudu javnosti, odnosno pokažemo kako to sve u praksi izgleda.

Na kraju par napomena: Ne ostavljajte da vam posoljena struna leži preko rolera. Ako je bilo talasa, vjetra i slanog spreja skinite špulu, rasklopite ručku da mašinica „diše“, pregledajte roler... Isto važi za skidanje mašinice sa štapa, naročito ako su halteri od metala, ili je stopa mašinice metalna. Bićete iznenađeni što su u stanju da urade galvanske struje na mjestu kontakta, a njihovo djelovanje biće vidljivo na duboko sakrivenim navojima, daleko od sunca, ali dovoljno blizu hemijske reakcije koja od metala načini prašinu.

Zato, mlaka voda i blagi deterdžent za štap i karike, a za mašinicu voda, kap ulja na kritičnim tačkama i redovno čišćenje mjesta koja prva stradaju od galvanskih struja (stopa mašinice, šarafi koji drže čekrk pričvršćen na halter) i na taj način ćete ih spasiti i zdrave ispratiti na generalku.

Jedino tako veliki servis neće koštati „čitavo bogatstvo“.

Elementi sa Banax Kaigena 500 koji je uz bolje održavanje mogao da traje godinama