Krunaš (Dentex gibbosus)

Svitanje je punilo kadar

Iako sam se  spremio samo za inhaliranje slanim zrakom, da uradim koju fotku svitanja i da se prije nego upeče „munja nebeska“, što bi rekli mi Podgoričani, „dovatim debeloga lada“, ribe, ka za inat, nijesu drijemale tog jutra

piše: Igor PERIĆ

Ovaj tekst nije bio planiran da “ugleda svjetlo dana” ali sam obećao Saši. Fino je rekao: „ajde lijepo sjedni i napiši“, nakon što je danima sumnjao da sam išao u neki ribolov, jer sam navodno viđen dok sam pristajao u porat, na pjenu od mora...

Zalud sam se, preventivno, pravdao da je to bio odlazak na kupanje i usput spuštanje bulentina za kantore, a kasnije pokušavao da odgodim slanje slika do jeseni...Nije Saša bilo ko, ipak. Uz to, odavno je ljut zbog mog škrtog opisa pozicija. Ali i zbog činjenice da kad god smo zajedno išli u ribolov, kako je to opisao jedan naš prijatelj, sreli bi se dva puta, i to na parkingu, u dolasku i odlasku... Jer, pravi ribolov, posvećena je potraga za predatorima i ne trpi žamor, graju, nazdravljanje limenkama piva (ne, to je za roštilj, štimung i lov na čekanje...) To sam često pokušao da mu objasnim, ali on ipak misli da sam težina od čovjeka. Pa, onda nevoljno moram napisati koje slovo, da ne ispadne da je Sale baš skroz u pravu.

Jutro

Uglavnom, bio je to fantastičan ribolovni dan, ali možda nije bio za priču, jer se davno izgubio bonton na vodi. Sada kad bacite varalicu sa pustog rta (kakvih je sve manje na obali a da nisu prodati ili ograđeni) i ulovite jednu barakudu, odmah dođu da vam bacaju „na glavu“. Nema onog: „jutro kolega“, pa iako vam nije svejedno produžite 200 metara dalje...Ali, poštujete privatnost i činjenicu da je neko ustao ranije.

E, tako vam je i na pučini. Odnosno nije. Jer, čim barka stane 10 minuta, eto i druge koja stiže. Da vam se jave, samo...

Zato smo, nakon što se zgusnuo raspored plovila na horizontu, tog jutra spremni na „piši propalo“ otišli na poziciju za koju kolega kaže da je javno dobro: olupina poznata većini ribolovaca, ali su mnogi u posljednje vrijeme zauzeti pokušajima da dođu do tuđih mikrolokacija. Jer, uvijek je slađe komšijino grožđe i „brojevi“.

Sad malo da premotam film. Bio je to još jedan leteći start i dogovaranje ribolova u 11 uveče. Spavanju nije bilo mjesta, a ni prilike. Trebalo je probrati varalice, spremiti opremu, premotati konac sa čekrka na stari Spinfisher jer moj omiljeni komplet za slow jigging nisam mogao da koristim zbog problema sa laktom...

Oldtimer: Penn Spinfisher 7500SS

Dakle, spining oprema, vremešni 7500SS uparen sa mnogo puta provjerenim Shimano Terez štapom u varijanti za preporučeni konac od 30-65 lbs bio je alatka za dubine do 70 metara. Upredenica YGK Pe 2.5, četvoronitna, predvez Daiwa Prorex 0,50, kopča sa virblom VMC i paleta džigova, od sporih Stormova i Sea flor control, preko raznih inchiku i kabura varki.

Bez očekivanja

Malo su me u zadnje vrijeme načepili život i obaveze, pa je moj posljednji izlazak na vodu bio jako davno, lani čak. Dugo odvikavanje od ribolova bilo je zavladalo pa sam se spremio samo za inhaliranje slanim zrakom, da uradim koju fotku svitanja i da se prije nego upeče „munja nebeska“, što bi rekli mi Podgoričani, „dovatim debeloga lada“. Ali, ribe, ka za inat, nijesu drijemale tog jutra.

Prvo spuštanje u cik zore nakon fantastičnih „markatura“ na ekranu donijelo je lijepu okrunjenu roze ljepoticu kod kolege. Nismo htjeli da dižemo tenzije, pa je veliki podmetač, meredov, špurtil...kako ga ko zvao, poslužio za meko slijetanje na palubu broda. Najmanje pet-šest kila nevjerovatnih nijansi.

Krunašica za upis...

Brzopotezni snimak i idemo dalje.

Dobar udarac, ponovo pjeva Shimano kod kolege a njegov inchiku štap vrhom dira vodu. Prelijepa slika dok beskonačna bonaca miri nebo i more, razliva horizont i briše njegovu prepoznatljivu granicu.

Riba, međutim, pobjeđuje.

Ja mijenjam sabiki koji sam bio pripremio za jato skuša, reklo bi se, koje su pravile „oblak“ nedaleko od boka broda koji leži na pijesku pod nama.

Stavljam oprobanu formu no name jiga rađenog po uzoru na Shimano botom ship. Naravno uz sitne prepravke u pogledu silikonskih hobotnica, asist udica.

Džig odlazi u potragu za zubima

Polako pleše varka, dok stari Spinfisher kuje i razbija mir. Taj nostalgični ton lagano je nestao sa pojavom nepovratnih ležajeva i super stopera novije generacije...Nije baš tipična džiging makina, ali fercera. Dok tako tonem u ritam, penn svira svoj bluz, inchiku pleše a terez fino čita da nešto grize pipke. Kontra ne daje rezultat. Puštam gdje sam stao da ode do dna, da bih opet ispratio tih desetak metara, ali ovoga puta varalica tek što je krenula kači za nečije nepce.

Nema otpora, tek opterećenje.

Dodajem kolegi da bi moglo biti nešto interesantno, a ima veze sa nebesima čija se granica sa morem toga jutra nikako nije razaznavala.

Desetak metara ispod površine razaznajem poznatu siluetu ribe Svetog Petra. Šanpjer, iliti kovač je bio na palubi. Vaga je kasnije pokazala da nema više od 1,3 kila, ali za džig lijep primjerak.

Šanpjer, kovač (Zeus faber)

Finiš

Meni je dan bio ispunjen. Ali to nije značilo da sam odložio štap.Nastavljam istim alatom ali, osim jednog otpadanja, bez rezultata. 

Slow, slow

Onda ide spori džig u vodu, ni on ne daje promjenu.

Vraćam se inchikuu. Provjeravam dril, štelujem ga da ne bi bilo iznenađenja i kontra otišla u prazno. Varalica gubi ritam prije nego je dosegla dno, konac se olabavio što je znak da je riba pokupila u propadanju. Kontra i – ništa. Opet puštam do dna i krećem a vrh radi. Refleksno prikucavam, pa i drugi put i onda kreće pjesma. Nakon pjesme, kreće i druga strofa, riba nastavlja da izvlači. Nije preblizu brodu, pa dozvoljavam da zlatna špula kroz prste ide kontra skazaljkama na satu. A ribu je trebalo ispoštovati, jer ipak nije komplet od pendule, a sa druge strane zubonja, po ponašanju reklo bi se - kapitalac.

Nekih sedam osam minuta istinskog meračenja, možda i duže, ne sjećam se, jer sam bio fokusiran na to da lijepo usmjeravam glavu zubonje, amortizujem njegove bjegove koji su trajali sve dok negdje nije stigao na pola visine, ili dubine, kako hoćete.

Na deset metara je isplivao, zacrnio se po leđima i glavi, krvgan samo takav. 

Reprezentativni krunaš (10,3 kg) sa strateški raspoređenim udicama u uglu usta i ispod glave obojio je to jutro tonovima van svih očekivanja.

Lijep primjerak zubaca krunaša (Dentex gibbosus)

Što se mene tiče, tu je bilo vrijeme za predah. Lijepi krunaš bio je kruna doga dana i najveći koji je dograbio udice u mojem dosadašnjem lutanju morem.

Ispunio sam lijepu stavku morskog dnevnika, a ovom pričom i obećanje.

P.S.

Sale, pozicija je G6, onamo lijevo. A Sale zna gdje je to, samo treba malo više da vjeruje svom osjećaju.