Spining tune sa obale: Treća sreća

 

„Dići“ tunu predstavlja podvig, a kada to uradite sa obale, još veći. Vrhunac „shore big game“ ribolova

 

piše: Marko NOVAKOVIĆ

Nakon prethodna dva neuspješna susreta – treća sreća! Konačno i da tuna izađe na suvo. Od momenta kada je „poper“ ostao zakovan za njeno nepce uslijedilo je 17 minuta neizvjesnosti i uživanja. Neuobičajenu kratku, ali napetu borbu, obilježio je napor da ribu zadržim dalje od stijena koje štrče iz mora. No, to je sastavni rizik koji ribolov krupnih predatora čini posebno zahtjevnim.

Ovako bi u par redova stao izvještaj od tog jutra kada se sve odigralo prije nego je i svanulo. Želja, i posvećenost zaslužni su za revanš na prethodne izgledne prilike koje su, ipak, završavale skidanjem ribe, ili popuštanjem strune pod žiletima podvodnih prepreka. 

Jutro za popere

Svaki odlazak u potragu za tunama već dan ranije podiže adrenalin. Alarm namješten da zvoni „za sat i po“ ostavio je sasvim dovoljno "odmora" pred cjelodnevni jigging sa obale. Put od 100 kilometara u jednom pravcu počinje, pozicija stara – rt Veslo.

Nakon izlaska iz auta dočekuje nas totalna tišina: more kao ulje, tako da se poper nameće kao prvi adut.

Arsenal

Veliki poper u izvedbi Evo lures, „zargana“, glasno remeti jutarnji mir.

Ukoliko ima ikakve grabljivice u blizini, ne može da mu odoli. Tako i bješe: deseti zabačaj, par cimanja i animiranja varalice – eksplozija! Ali - promašaj! Drugi udarac je uslijedio odmah, riba je bila preciznija.

Daiwa "pjeva", štap se puni, adrenalin pumpa...

Kreće omiljena muzika: dril Daiwe blast 5000, zategnut 70 odsto, pjeva ono što najbolje zna. Nekih 20 metara izvukla je u startu, sad je red na mene...snažna riba, ali Tailwak Okinawa manbika amortizuje bjegove.

Bodrenje

Sedam-osam kolega okupilo se na bojištu, svi sa kukama, željno očekuju kraj borbe, koja se prilično brzo završila. Desetak minuta trajalo je odmjeravanje snaga – povuči/potegni.  Još par kratkih bjegova i eto nagovještaja da je tuna blizu kopna.

Kratka borba, nije onakva kakvu sam želio – 80 odsto se odigralo na tridesetak metara ispred nogu, đe je dva puta pokušala da presječe fuorokarbon preko seke. Potvrdilo se da Xzoga 0,68mm odrađuje posao na najbolji način. Pri obali ju je čekala prava bodljikava žica od kuka, a momci odradiše posao bez greške.

Na kraju, 17 minuta neizvjesnosti/uživanja i sve je bilo gotovo, tuna je završila na stijenama.

Krvava "zargana"

Kad je svanulo već je sve bilo završeno

„Dići“ tunu predstavlja podvig, a kada to uradite sa obale, još veći. Vrhunac „shore big game“ ribolova. Hvala svima koji su odložili oružje na trenutak i pomogli mi u ostvarenju sna. I naravno, hvala moru & resornom ministarstvu.

Na kraju ovog zapisa smisao potrage, ribolova i odgovor na pitanja – što je bilo sa tunom: Objašnjene su u tri koraka...

Red poteza