Pendula kup

Barke na buri čekaju start takmičenja na Velikom pijesku

Piše: Igor Perić

- ’Oće li bit lampuge?
-Vakat joj je, kad će ako ne sad.
-Hm... a kad krećemo?

Pada dogovor, krećemo u petak popodne: ekipa Lures Way-a u proširenom sastavu, jer ni naš drugar Mirko nije odolio izazovu. Činjenica da na udicama očekujemo i lampuge dovoljan je motiv da jedva dočekamo start takmičenja (minule subote) na Velikom pijesku kod Bara.

Štapovi su ionako bili pripravni za svaku vrstu ribolova – spining, pendula, sabiki, džiging... samo ih zgrabiš i dodaš šaku-dvije varalica (novih), predveza po želji, adekvatne kopče i – via mare.

Lampuga je bila glavni motiv, nadali smo se reprizi jednog ovakvog snimka (foto: D. Lopičić)

To je bio recept za ribolov, uz to dodatno nabijen adrenalinom jer je u pitanju takmičenje u pendulanju vještačkim mamcima. Riječ je o druženju ribolovaca sa raznih strana koje se, tradicionalno, održava krajem septembra i pamti se nekad po ulovu, šalama, a redovno po vrhunskim ribljim specijalitetima i štimungu koji je neminovan u restoranu XXL.

Sms

Taman krećemo, lagano se okuplja ekipa. Miško je u kolima, Mirko čeka dok mu preko telefona prijetimo da ne nosi previše opreme jer će nas saobraćajna policija poslati na „carinsku kontrolu“, kad stiže poruka:

-Ima li koje mjesto?

-Kasno, već je „reno“ pun opreme i „ljudstva“...

-E, j...

-Ne psuj Ljuma, no nam drži palčeve. Igramo protiv Rusa, Japanaca i ostalih... Pa se drugi put javi na vakat.

Dobro, pokazalo se sjutradan da su japanski penzioneri samo slikali barke, ali je zato nekoliko ruskih ekipa bilo naoružano ozbiljnim plovilima i respektabilnom artiljerijom... Pored njih, dočekalo nas je i nekoliko iskusnih posada iz regiona, par mješovitih postava (domaći + stranci) i naravno vukovi sa domaćeg terena koji bez sonara znaju svaki pedalj terena na potezu od ostrva Stari Ulcinj do uvale Bigovica na Volujici.

To je bilo „bojno polje“ i brisani prostor na kojem je toga dana trebalo tražiti ribu. Bura je taman popustila i dozvolila da se takmičari malo raskomote...

„Kod krša“

Okupljanje u 6.30, start „kod Krša“ (malog ostrva na kraju plaže) ravno u 7 ura. Ko ne stigne nazad do 11 slijede kazneni poeni. Spasiti ga može samo kačenje krupne ribe prije isteka tajminga...

Koju varku i koji dekor odabrati...

No, dan nije bio od krupnog plijena. Niko se ne odlučuje da traži bijelu ribu, svi ganjaju škombre i tunide... Bodovi su se teško zarađivali: riba je tu, ali slabo grize. Kombinacije raznih varalica, silikonaca, slamčica, strimera... tek povremeno daju lokarde i trupce. Manji luc već bi donio ozbiljnu prevagu, ali nikako da se pojavi. U takvoj situaciji, lampuga više značila bi trijumf.

Na minijaturne Rapala, Yo-zuri, Daiwa i poslastice DUO i Megabass produkcije, u kombinaciji sa silikoncima i strimerima, tek povremeno zatrepere tandemi lokardi.

Finiš

Barke zuje gore-dolje. Izmjenjuju se aduti na kopčama, a galebovi nas bojkotuju. Nikako da ofiraju gdje su aktivna jata ribe toga jutra. Izgleda nije dan od „plave ribe“.

Kad pomislimo da će se sve završiti sa par plavica, naleti nekoliko uzastopnih trupčića, pa opet pauza. Sa jedne od barki dojavljuju da su imali dva dobra udarca – manji lucevi – uz česte i duge pauze...

Fish on, fish on!!!

U finišu – ono što se čekalo: lampuga.

Zzzzzzzzzzzzzzz, zzz, zzzzzzzzz, zzzzzzzzzzzzzzz, slijedi skok, „osmica“ u zraku, onda opisivanje plitkog kruga oko barke dok leđnim perajem para površinu vode... Kad je već blizu, radi nekoliko munjevitih bjegova sa promjenom pravca koji se može pratiti samo na „usporenom snimku“... Konačno, spretnim  potezom - barkariol Demo je dovodi na pajole gdje nastaje lom!

Tražila se lampuga više

Nije previše velika, ali sigurno teža od kila. Računamo i nadamo se da će u tako posnom danu, zajedno sa prethodnim sadržajem „jupolke“, biti dovoljna  čak i za trijumf.

Lokarda za ispis

Bližio se kraj takmičenja. Bilo je odustajanja, ranijih izlazaka... Na 200 metara od kraja pada još jedna lokarda, za ispis i naša ekipa ide ka plaži.

Barkarioli iz daljine, poput galebova, mjerkaju da li iz koje barke vire poznati repovi lampuga. Jer, one su presuđivale...

Mjerenje ulova ispred restorana XXL

Jedna malo veća i druga za nijansu manja lampuga (ili lamfuga, kako je zovu na Velikom pijesku) u jednoj od rivalskih barki potisnule su nas na treće mjesto.

Plava i crno

Naravno, važno je bilo učestvovati, ne bi bilo problema ni da smo pretposljednji, samo ne potonji – jer je ta posada unaprijed bila osuđena na čišćenje ribe.

Dio učesnika takmičenja

Uglavnom, da ne dužimo previše: nama je dan bio ispunjen, varalice posoljene, a miris plave ribe pečene na ploči i zalivene crnim vinom teško se može dočarati.

To treba probati!

Naravno, nakon oporavka od vjetrovitog dana, ribe i vina slijedi dan pauze, a onda – potraga za brancinima...

Vobler & vobler

Po štapu i struni zna se kada vobler "radi" kako treba

Na osnovu ličnog iskustva, voblere dijelim na ''one za brancina'' i ostale. I zato uvijek nosim dvije kutije sa voblerima.U jednoj su oni za brancina. U drugoj za ostale ribe. Jedini ispravan savjet je da kupite nekoliko skupih voblera, a mnogo više jeftinih. Jedino što garantujem jeste da će riba da udari na ove prve…

Piše: Mladen Zadrima

Voblerima dajem prednost u odnosu na sve ostale varalice, po cijenu da mi zamjere mnoge kolege. Dajem im prednost zbog toga što se lijepo osjeća na štapu dok rade, ali i kad ne rade – kad vobler stane ako se u njega upetlja trava ili kakva kesa… Prednost mu dajem zato što vibrira, zvecka i jedino što bih mijenjao je to da bih rado stavio jednokrake udice.

Singl udice manje povređuju sitne brancine pa ih je lakše osloboditi

Dobar, da ne kažem krupan brancin postao je rijetkost, a ja poštujem neka pravila i, jednostavno, sve ispod mjere vraćam u vodu. Isto tako postupam i sa škarmovima i zubaticama. Nažalost, nerijetko se desi da nedorasli primjerak proguta trokuku i nemoguće je takvu ribu vratiti. Zato tragam za jednokrakim udicama za voblere kako bih izbjegao da kući donosim one ispod mjere. Zbog navedenog i ne lovim sitnim varalicama. Naravno, ja nijesam profesionalac i nijesam svaki dan na vodi, pa zato ovo tretirajte kao iskustva običnog ribolovca.

Mjera

Ono što sam definitivno utvrdio jeste da veliki vobler nije prevelik zalogaj ni za jednu ribu. Na trinaesticu ili čak petnaesticu kačile su se i ukljate, širuni i mali brancini, škarmovi, nedorasli zubaci, lice… Bilo je i onih po mjeri, a nekoliko puta je i vobler i predvez odlazio skupa sa ribom koju je na spinerski, brancinaški pribor, bilo nemoguće zaustaviti.

Boja - dilema bez razloga?

Dilema koju nikada nijesam riješio, nijesam doduše ni pokušavao, jeste koju boju voblera da odaberem. Pridržavao sam se toga da u mutnijoj vodi koristim sjajnije i upadljivije obojene voblere, a u bistrijoj manje upadljive, prirodno obojene. Danju. Noću, mislim i tvrdim da boja nema nikakve veze, da je za lov presudan rad varalice ili eventualno zvuk koji proizvodi.

Jednododjelni, jointed... 

Pristalica sam jednodijelnih u odnosu na jointed (dvodjelne, višedjelne) voblere zbog toga što se mnogo bolje, lakše i dalje zabacuju iako je rad jointed voblera, možda, izazovniji za ribu. Dvodjelni su lošije balansirani i često se mrse, pogotovu ako ima vjetra.

Pobornik sam stava da treba probati sve voblere do kojih se može doći, ali isto tako da se provjereni vobleri uvijek pokažu kao najbolji.

Velika varalica, velike udice - veća šansa da krupan brancin završi na kopnu

Na osnovu ličnog iskustva, voblere dijelim na ''one za brancina'' i ostale. I zato uvijek nosim dvije kutije sa voblerima.U jednoj su oni za brancina.U drugoj za ostale ribe. Jedini ispravan  savjet je da kupite nekoliko skupih voblera, a mnogo više jeftinih. Jedino što garantujem jeste da će riba da udari na ove prve…

Lica bilizma – kraljica brzine

Ne možete dovoljno brzo vući varalicu koliko brzo lica može da pliva, a još brže napada... Za slučaj da “na prvi” udarac niste sigurni o čemu se radi, dril na mašinici posvjedočiće da je kraljica sa druge strane strune.

Izazov za svakog pobornika lova varalicama - Lichia amia

piše: Nenad Radović - Bojanac

Među morskim predatorima mnogo je onih koji u pomamnom bijegu nakon napada na varalice strahovitom brzinom stave opremu na muke i, doslovce, mogu da spale kočnice na mašinicama. Takav manir imaju  tune, sabljarke...

No, na ovom mjestu govorimo o „srednjoj klasi“ –  rivalima prosječne težine od 6-7 pa do 30 i kusur kilograma, koliko u Jadranu može da poraste lica bilizma (Lichia amia).

Srazmjerno opremi koja se koristi, a koja mora biti dovoljna lagana, istovremeno najjača moguća, uz to kompletirana upredenicom koja garantuje što dalji zabačaj – lica je jedna od najzahtjevnijih „meta“ u spiningu.

Tijelo prilagođeno "rezanju" vode završava se jakim repom

Lica je epitet kraljice brzine zaslužila po svom strelovitom napadu. Dok spinate ne možete dovoljno brzo vući varalicu koliko brzo lica može da pliva, a još brže napada...  Ilustracije radi, kad vidite iglice da pomamno bježe ka obali, prije nego shvatite što se događa, pod nogama će svitnut licin bijeli trbuh, a njeno dalje kretanje nećete moći ispratiti pogledom.

Obitavalište

Proteklih nekoliko decenija lica širi areal. Nekad se o njoj jako malo znalo i osim oko ušća jadranskih rijeka u more - Bojane i Neretve pogotovo - bila je gotovo nepoznata čak  i profesionalnim ribarima. Ne treba je miješati sa rođakom licom strijelom, koju nazivaju još i lica modrulja (Trachinotus ovatus). Riječ je o maloj vrsti, koja se već od kilogram može računati u kapitalne primjerke.

Manja rođaka - lica strijela (Trachinotus ovatus)

Ušća rijeka ključna su mjesta za lov kapitalnih primjeraka lice bilizme.  Njena populacija na ušću Bojane ni izbliza nije kao nekada – maha je uzeo lov živim i mrtvim mamcima, krivolov... No, lica i dalje krstari ovim prostranstvom i nekada će vas staviti na test.

Ulov

Događa se da napadne varalice namijenjen brancinu ili zubatici, kao što je bio slučaj s ovim primjerkom sa slike ulovljenim nedavno na Bojani.

Relativno lagan pribor za izuzetan doživljaj - lica je kapitulirala

Ne ostavlja veliku dilemu, lako je poznati njenu snagu. Za slučaj da “na prvi” udarac niste sigurni o čemu se radi, dril na mašinici posvjedočiće da je kraljica sa druge strane strune.

Uz iskustvo i poznavanje njenog ponašanja, primjerak od 6-7 kilograma bio je relativno brzo u barci. Taman da razbije posno jutro tokom kojeg su brancini pauzirali, a zubatice (srećom) plivale na nekoj drugoj poziciji.

--------------------------------------------------------

Oprema korišćena u ribolovu:

štap Shimano Lesath AX 300H

mašinica Shimano Sustain FG 4000

upredenica Power pro 10 lbs

lider Tubertini sea power 0,30 mm

varalica - handmade gavun

kopča - Neša