Zubatica (Pomatomus saltatrix)

Nekad će najbolje uzimati na početku plime, nekad na vrhuncu, a često i u opadanju vode, usred oseke. Ključno je biti na vodi, naoružan strpljenjem i nekoliko tipova varalica, a zubatice će se već odnekud pojaviti i uljepšati nam ribolov

Piše: Nenad Radović - Bojanac

Ribu  sportskim načinima lovim od malih nogu. Pamtim vrijeme kad je ribe bilo nemjerljivo više. Pamtim i neke vrste koje su gotovo ili u potpunosti nestale. S druge strane, pojavljuju se nove koje zauzimaju njihovo mjesto. Među njima je i zubatica – bluefish (Pomatomus saltatrix) ili kako bi komšije rekle strelka skakuša. Oba imena koja se koriste na Jadranu je opravdano dobila. Meni iz dva razloga ne naročito draga vrsta. Prvi je što zauzima teritoriju kojom su nekad suvereno vladale lice bilizme, hame, brancini, a drugi što poslije njenog napada ostaje mnogo osakaćene ribe. Povrede nanosi svojim nevjerovatno oštrim i snažnim zubalom pod kojim često ni sajlice ne uspijevaju da ostanu čitave.

Ne zovu je uzalud morska pirana

Skokovi i vratolomije

Opet, kao zagriženi varaličar, ne mogu da ne priznam da je izuzetna sportska vrsta. Brzina napada, posebno atraktivnog kad juri za varalicama na površini, zatim nagli bjegovi u stranu, skokovi i vratolomije koje izvodi kad je na udici nešto su što je san svakog spinera. Ovo joj omogućava snažno tijelo i velika usta naoružana strahovitim zubima  koji ne praštaju. Brojnost vrste često omogućava u jednom danu višestruke napade zubatice. Često tako snažno napadne varalicu da ručka mašine izleti iz ruke zbunjenog ribolovca. S druge strane, nerijetko njeni napadi liče na trzaj sitne ribe i tek nakon snažne kontre osjetimo da je na varalici. Ovo dosta govori o tome da se ne radi o blesavoj ribi koja se lovi kao na traci (što bi se nekad dalo pretpostaviti). Ima dana kad ju je jako teško prevariti, mada je prisutna u velikom broju. Ovo najbolje znaju ribolovci koji je love prirodnim mamcima, jer često i njeni omiljeni zalogaji ostaju netaknuti.

Dakle, radi se o vrsti koje ima sve više, pa ako već ne možemo vratiti vrste koje sam pomenuo, valja uživati u ribolovu zubatice (ako je ne možemo pobijediti, ajde da je lovimo).

Mjere i areal

U većem broju na južnom Jadranu se pojavila prije dvadesetak godina. Najprije oko Bara i Ulcinja, a zadnjih godina širi areal na cijelo područje Jadrana. Naraste, kažu, i  do 15kg, ali se toliki primjerci kod nas još nisu lovili. Srednja lovna težina je oko 700-800 grama. Primjerci do 3kg su uobičajeni, a lovljeni su i kapitalni primjerci od  7-8kg. Nadam se ubrzo i većim primjercima, jer je evidentna pojava sve krupnijih primjeraka iz godine u godinu.

Nije probirljiva po pitanju terena. Najčešća je na mjestima na kojima se okupljaju skakavice – cipli u velikom broju, jer joj ta vrsta predstavlja omiljeni plijen. S obzirom da su ušća rijeka jedna od omiljenih lokacija za skakavice, lako je zaključiti da je i zubatica na tim mjestima brojna. 

Ne zazire ni od ulaska u sam tok, ali ipak ne ide previsoko uzvodno, kao što to rade neke druge morske vrste (brancin, skakavica, lica), već ide do mjesta na kojima je jak uticaj plime (par km). Luke i marine su takođe omiljena mjesta za zubaticu (opet je brojnost jadnih skakavica presudna).

Autor teksta na ušću Bojane

Pribor

Oprema za ribolov zubatice je srednje snage, prilagođena ribolovu primjeraka do 3kg, ali i dovoljno snažna ukoliko naiđe kapitalka od 7-8kg. S obzirom da se zubatica lovi svim vrstama varalica koje zahtijevaju drugačije karakteristike opreme, kao i na raznim dubinama, teško je imati univerzalan pribor. Ipak, štap dužine 270 ili 300 cm, TB (težine bacanja) 20-60 ili 40-80gr je najpribližniji univerzalnom. Nešto nježniji štapovi namijenjeni ribolovu brancina (smuđa kao slične vrste u rijekama) su takođe u stanju da se nose sa zubaticom, ali je samo pokretanje varalica problematično, jer teta zuba voli prosječno mnogo veće varalice od onih namijenjenih levreku. Kod ribolova površincima bi bio poželjan štap navedene TB, ali približne dužine oko 210 cm, jer kraći štap omogućava pravilno vođenje površinaca bez mnogo muke. S druge strane, za ribolov uz korištenje bombarde je bolji duži štap vršne akcije. Nekih 3,00m ili čak 3,30m su savršen izbor. No, za onog koji ne želi tegliti više pribora, što je za obalnog spinera problem, prvi navedeni će biti odličan. Spretan varaličar će s njim uspjeti da ulije život voblerima, silikoncima i površincima na način da zubatice neće moći da odole da ne napadnu. 

Sporiji ili brži štap

Akcija štapa je takođe jako bitna. Štap vršne akcije je bolji kod „rada“ s varalicama, ali oprašta mnogo manje grešaka kod vađenja zakačene zubatice, dok izvodi vratolomije u vazduhu pokušavajući da otrese varalicu iz usta. Štap koji naginje paraboličnoj akciji će kod vađenja biti bolji, jer će u dobroj mjeri kompenzovati njene skokove, ali je s druge strane s njim dosta teže valjano vući varalice. Manje iskusnim bih preporučio ovaj drugi, dok će iskusniji znati da doskoče zubaticama, te će spadanja biti svedena na razumnu mjeru, pa bih preporučio štap vršne akcije, jer pruža više mogućnosti.

Krupnom levreku ne smeta njena konkurencija

Mašina je manji problem i svaka kvalitetna u veličini 5000 po Shimanu (Daiwa 3500-4000) i ekvivaletne veličine drugih proizvođača biće taman. Može i manja, ali će zbog načina ribolova imati kraći vijek. Veću ne bih preporučio zbog težine, što dolazi do izražaja nakon višesatnog spina. Korisno je da bude neka sa bržim prenosom, jer je u toku dana često potrebno vući varalice većom brzinom. Podrazumijeva se da mašina dobro slaže konac koji ćemo koristiti, jer upredenica ima veliku prednost u odnosu na najlon. Konac – upredenica koji će se bez problema nositi i sa najvećim zubaticama je nosivosti 15 lb. Ipak i onaj nosivosti 10 lb je sasvim dovoljan, s tim što će zbog načina povlačenja njegov vijek biti dosta kraći. Izbor je na ribolovcu.Tanke, kvalitetne sajlice su obavezan dio opreme. Poželjno je da bude mekana, kako ne bi ometala rad varalice.

Za svaku situaciju ponešto - poperi, "šetači", vobleri, varalice bez pakte, silikonci...

Paleta varki

Varalice su ono najbitnije (a što drugo), a zubatica nam omogućava korištenje svih tipova. Površinci, vobleri, silikonci i metalne će u određenim trenucima biti jednako uspješne, a u drugim će, u zavisnosti od uslova na vodi i same sklonosti zubatica u datom trenutku, neka odnijeti prevagu. Zbog atraktivnosti ribolova prednost bih dao površincima. Trenutak kad zubatica krene za površincem, dok gledamo njena leđa kako paraju površinu iza varalice očekujući napad, je nevjerovatan doživljaj kad adrenalin skače u nebo. Sličan način ribolova je ribolov uz korištenje bombarde - sbirolina (vaser kugle). Sistem se pravi tako što bombardu stavljamo na osnovni konac, tako da naliježe na njegov kraj  gdje vezujemo virblu. Zbog zaštite čvora u koji dok zabacujemo udara bombarda, korisno je staviti silikonski zaštitnik ili prosto parče izolacije od žice. Na virblu ide najlonski predvez na čijem kraju se nalazi tanka sajla. Na sajlici se po izboru ribolovca može staviti mnogo toga, ali su se silikonske sipice pokazale kao izvanredan izbor. Napomenuću da je jedna od većih grešaka koju možemo napraviti korištenje premalih varalica.

Buka i bijes

Zubatice preferiraju veće, bučnije varalice. Nema te koju agresivna zubatica neće napasti. Varalice ne treba vući jednolično, već uz česte, dosta snažne trzaje vrhom štapa. Danju brzo, noću nešto sporije. Da, zubatice jednako možemo loviti po danu, mjesečini ili mrklom mraku. Nekad će najbolje uzimati na početku plime, nekad na vrhuncu, a često i u opadanju vode, usred oseke. Ključno je biti na vodi, naoružan strpljenjem i nekoliko tipova varalica, a one se već odnekud pojaviti i uljepšati nam ribolov.

Kodeks jednog ribara

U modernom izdanju gotovo iskonske povezanosti čovjeka i ribolovnog alata, te „tajne veze“, pravovremena kontra i zvučni signal kočnice na makini označavaju početak borbe... Okršaj je to u kojem treba da postoje regule, fer plej, respekt prema rivalu. A taj i takav odnos gradi se i unapređuje godinama. Uči se na tom putu, ispravljaju pogrešni koraci u ponašanju i nastojanju da se postigne umijeće, iskupljuju se grijesi i postaje se bolji čovjek, koliko je to moguće. Nauči se da priroda ima svoj ritam; da se ne može uzimati bez kraja, da i kod uzimanja treba imati mjeru!

Gofić veličine špara prije nego je oslobođen udica i vraćen moru

piše: Igor Perić

Ne kažem da ribolov „znam u prste“ – jer svakoga dana ribolovac uči i usvaja nove stvari - velim samo da sam pored vode uvijek sa prirodom na Ti. Time sam „na TI“ sa samim sobom i sigurno znam da ništa kao ribolov ne pruža tu blaženu komociju, istovremeno oslobođenu distance i persiranja...

Prisnost te relacije ilustruje primjer jednog mog velikog  prijatelja, koji je inače profesionalni ribar. Kad isplovi na otvoreno more - pa oko njega ne bude žive duše, do poneki galeb - redovno se izjada moru, nekad zaplače ili opsuje, vikne na sebe, zagraje na sve nedaće, rate i probleme koji ga čekaju na „kontinentu“...

I kad se tako ispriča sebi u brk bude mu lakše koliko god je teško sekati mrežu, češće praznu nego punu.

Spona

Svi imamo različite metode oslobađanja od balasta i tereta svakodnevice. Moj je susret  sa morem ne tako glasan, ali vjerujem jednako intenzivan: dovoljan je zrak pun joda, maestral ili silni jugo, miris borovine ili junske žuke...sve te situacije na moru redovno mi daju snagu i pune baterije.

Osjećaj ispunjenosti u tim trenucima oštri sva moja čula, postajem naoružan pravim osjećajem za mjesto i vrijeme – pa i ribolov dobija posve drugu dimenziju.

Štap i mašinica postaju "nastavak ruke"

To je onaj osjećaj kad uspijevam da se „pretvorim u provodnik“ na ribolovnom štapu, saživim sa koncem, rotorom mašinice i svakom vibracijom varalice na drugom kraju strune koja postaje neuronski skopčana za moje tetive i mišiće...

U tom modernom izdanju gotovo iskonske povezanosti čovjeka i ribolovnog alata, te „tajne veze“, pravovremena kontra i zvučni signal kočnice na makini označavaju početak borbe... Okršaj je to u kojem treba da postoje regule, fer plej, respekt prema rivalu. A taj i takav odnos gradi se i unapređuje godinama. Uči se na tom putu, ispravljaju pogrešni koraci u ponašanju i nastojanju da se postigne umijeće, iskupljuju se grijesi i postaje se bolji čovjek, koliko je to moguće. Nauči se da priroda ima svoj ritam; da se ne može uzimati bez kraja, da i kod uzimanja treba imati mjeru! A to je ključno.

Morski pejzaž - melem za oči, lijek za dušu

Otrov i lijek

Vraćam se na primjer mog prijatelja, ribara.
Bio je početak juna 2010. godine, njegova mreža kojom prehranjuje porodicu, krcata sitnih škarpina... Njihove otrovne bodlje lako vas mogu ojaditi i danima izbaciti iz posla...a ribari žive od mora, dnevnice koju uberu u plavoj njivi.

Najlakša opcija bila je da upotrijebi gumeni čekić (namijenjen grujevima i ostalim zubatim stvorovima) i prekrati život tim sićušnim, narogušenim oklopnicima, ne rizikujući parališući efekat njihovog otrova.

Umjesto toga, našao je lijek za tu „otrovnu situaciju“: jednu po jednu, rizikujući bolne rane, vratio ih je moru, usput cijepajući mrežu gdje nije bilo drugog izbora, samo da ugrožene škarpine spasi mučne sudbine...

Vatromet boja - kanjac na udici

Primjer

Ako se jedan profesionalni ribar borio da se i na taj način iskupi  i vrati moru makar dio od onoga što svakodnevno uzme, onda i mi koji sebe doživljavamo sportistima treba da gradimo kodekse i praktikujemo ih.

Zato, ako niste strogi pobornik C&R ribolova, onda makar podlanice veličine dlana, pastrmke sitne poput ukljeve, brancine što liče na pastrvice...i sve druge nedorasle treba vratiti moru. Jednako kao što za vrste za koje znate da su u mrijestu, treba praviti pauzu..

"Pjegavac" na udici...

...oprezno skidanje trokuka i...

...ide nazad u Bojanu uz "pljus" efekat

Prenosim vam lični osjećaj. Reći ću samo da i u ribolovu stvari stoje kao u novinarstvu i životu: samo su veliki ljudi stvarno veliki, dok sve maske lako padaju u vodu i bespovratno tonu, poput olova...
Bistro!