Nekad će najbolje uzimati na početku plime,
nekad na vrhuncu, a često i u opadanju vode, usred oseke. Ključno je biti na
vodi, naoružan strpljenjem i nekoliko tipova varalica, a zubatice će se već
odnekud pojaviti i uljepšati nam ribolov
Piše: Nenad
Radović - Bojanac
Ribu sportskim
načinima lovim od malih nogu. Pamtim vrijeme kad je ribe bilo nemjerljivo više.
Pamtim i neke vrste koje su gotovo ili u potpunosti nestale. S druge strane,
pojavljuju se nove koje zauzimaju njihovo mjesto. Među njima je i zubatica – bluefish
(Pomatomus saltatrix) ili kako bi komšije rekle strelka skakuša. Oba imena koja
se koriste na Jadranu je opravdano dobila. Meni iz dva razloga ne naročito
draga vrsta. Prvi je što zauzima teritoriju kojom su nekad suvereno vladale
lice bilizme, hame, brancini, a drugi što poslije njenog napada ostaje mnogo
osakaćene ribe. Povrede nanosi svojim nevjerovatno oštrim i snažnim zubalom pod
kojim često ni sajlice ne uspijevaju da ostanu čitave.
Ne zovu je uzalud morska pirana |
Skokovi i
vratolomije
Opet, kao zagriženi varaličar, ne mogu da ne priznam da
je izuzetna sportska vrsta. Brzina napada, posebno atraktivnog kad juri za varalicama
na površini, zatim nagli bjegovi u stranu, skokovi i vratolomije koje izvodi kad
je na udici nešto su što je san svakog spinera. Ovo joj omogućava snažno tijelo
i velika usta naoružana strahovitim zubima koji ne praštaju. Brojnost vrste često
omogućava u jednom danu višestruke napade zubatice. Često tako snažno napadne
varalicu da ručka mašine izleti iz ruke zbunjenog ribolovca. S druge strane,
nerijetko njeni napadi liče na trzaj sitne ribe i tek nakon snažne kontre
osjetimo da je na varalici. Ovo dosta govori o tome da se ne radi o blesavoj
ribi koja se lovi kao na traci (što bi se nekad dalo pretpostaviti). Ima dana
kad ju je jako teško prevariti, mada je prisutna u velikom broju. Ovo najbolje
znaju ribolovci koji je love prirodnim mamcima, jer često i njeni omiljeni
zalogaji ostaju netaknuti.
Dakle, radi se o vrsti koje ima sve više, pa ako već ne
možemo vratiti vrste koje sam pomenuo, valja uživati u ribolovu zubatice (ako
je ne možemo pobijediti, ajde da je lovimo).
Mjere i areal
U većem broju na južnom Jadranu se pojavila prije
dvadesetak godina. Najprije oko Bara i Ulcinja, a zadnjih godina širi areal na
cijelo područje Jadrana. Naraste, kažu, i
do 15kg, ali se toliki primjerci kod nas još nisu lovili. Srednja lovna
težina je oko 700-800 grama. Primjerci do 3kg su uobičajeni, a lovljeni su i
kapitalni primjerci od 7-8kg. Nadam se
ubrzo i većim primjercima, jer je evidentna pojava sve krupnijih primjeraka iz
godine u godinu.
Nije probirljiva po pitanju terena. Najčešća je na
mjestima na kojima se okupljaju skakavice – cipli u velikom broju, jer joj ta
vrsta predstavlja omiljeni plijen. S obzirom da su ušća rijeka jedna od
omiljenih lokacija za skakavice, lako je zaključiti da je i zubatica na tim
mjestima brojna.
Ne zazire ni od ulaska u sam tok, ali ipak ne ide previsoko
uzvodno, kao što to rade neke druge morske vrste (brancin, skakavica, lica),
već ide do mjesta na kojima je jak uticaj plime (par km). Luke i marine su
takođe omiljena mjesta za zubaticu (opet je brojnost jadnih skakavica
presudna).
Autor teksta na ušću Bojane |
Pribor
Oprema za ribolov zubatice je srednje snage, prilagođena
ribolovu primjeraka do 3kg, ali i dovoljno snažna ukoliko naiđe kapitalka od
7-8kg. S obzirom da se zubatica lovi svim vrstama varalica koje zahtijevaju
drugačije karakteristike opreme, kao i na raznim dubinama, teško je imati univerzalan
pribor. Ipak, štap dužine 270 ili 300 cm, TB (težine bacanja) 20-60 ili 40-80gr
je najpribližniji univerzalnom. Nešto nježniji štapovi namijenjeni ribolovu
brancina (smuđa kao slične vrste u rijekama) su takođe u stanju da se nose sa
zubaticom, ali je samo pokretanje varalica problematično, jer teta zuba voli
prosječno mnogo veće varalice od onih namijenjenih levreku. Kod ribolova
površincima bi bio poželjan štap navedene TB, ali približne dužine oko 210 cm,
jer kraći štap omogućava pravilno vođenje površinaca bez mnogo muke. S druge
strane, za ribolov uz korištenje bombarde je bolji duži štap vršne akcije.
Nekih 3,00m ili čak 3,30m su savršen izbor. No, za onog koji ne želi tegliti
više pribora, što je za obalnog spinera problem, prvi navedeni će biti odličan.
Spretan varaličar će s njim uspjeti da ulije život voblerima, silikoncima i
površincima na način da zubatice neće moći da odole da ne napadnu.
Akcija štapa je takođe jako bitna. Štap vršne akcije je
bolji kod „rada“ s varalicama, ali oprašta mnogo manje grešaka kod vađenja
zakačene zubatice, dok izvodi vratolomije u vazduhu pokušavajući da otrese
varalicu iz usta. Štap koji naginje paraboličnoj akciji će kod vađenja biti
bolji, jer će u dobroj mjeri kompenzovati njene skokove, ali je s druge strane
s njim dosta teže valjano vući varalice. Manje iskusnim bih preporučio ovaj
drugi, dok će iskusniji znati da doskoče zubaticama, te će spadanja biti
svedena na razumnu mjeru, pa bih preporučio štap vršne akcije, jer pruža više
mogućnosti.
Krupnom levreku ne smeta njena konkurencija |
Mašina je manji problem i svaka kvalitetna u veličini 5000
po Shimanu (Daiwa 3500-4000) i ekvivaletne veličine drugih proizvođača biće taman.
Može i manja, ali će zbog načina ribolova imati kraći vijek. Veću ne bih
preporučio zbog težine, što dolazi do izražaja nakon višesatnog spina. Korisno
je da bude neka sa bržim prenosom, jer je u toku dana često potrebno vući
varalice većom brzinom. Podrazumijeva se da mašina dobro slaže konac koji ćemo
koristiti, jer upredenica ima veliku prednost u odnosu na najlon. Konac –
upredenica koji će se bez problema nositi i sa najvećim zubaticama je nosivosti
15 lb. Ipak i onaj nosivosti 10 lb je sasvim dovoljan, s tim što će zbog načina
povlačenja njegov vijek biti dosta kraći. Izbor je na ribolovcu.Tanke, kvalitetne
sajlice su obavezan dio opreme. Poželjno je da bude mekana, kako ne bi ometala
rad varalice.
Za svaku situaciju ponešto - poperi, "šetači", vobleri, varalice bez pakte, silikonci... |
Paleta varki
Varalice su ono najbitnije (a što drugo), a zubatica nam
omogućava korištenje svih tipova. Površinci, vobleri, silikonci i metalne će u
određenim trenucima biti jednako uspješne, a u drugim će, u zavisnosti od
uslova na vodi i same sklonosti zubatica u datom trenutku, neka odnijeti
prevagu. Zbog atraktivnosti ribolova prednost bih dao površincima. Trenutak kad
zubatica krene za površincem, dok gledamo njena leđa kako paraju površinu iza
varalice očekujući napad, je nevjerovatan doživljaj kad adrenalin skače u nebo. Sličan
način ribolova je ribolov uz korištenje bombarde - sbirolina (vaser kugle). Sistem
se pravi tako što bombardu stavljamo na osnovni konac, tako da naliježe na
njegov kraj gdje vezujemo virblu. Zbog
zaštite čvora u koji dok zabacujemo udara bombarda, korisno je staviti
silikonski zaštitnik ili prosto parče izolacije od žice. Na virblu ide najlonski
predvez na čijem kraju se nalazi tanka sajla. Na sajlici se po izboru ribolovca
može staviti mnogo toga, ali su se silikonske sipice pokazale kao izvanredan izbor.
Napomenuću da je jedna od većih grešaka koju možemo napraviti korištenje
premalih varalica.
Buka i bijes
Zubatice preferiraju veće, bučnije varalice. Nema te koju
agresivna zubatica neće napasti. Varalice ne treba vući jednolično, već uz
česte, dosta snažne trzaje vrhom štapa. Danju brzo, noću
nešto sporije. Da, zubatice jednako možemo loviti po danu, mjesečini ili mrklom
mraku. Nekad će najbolje uzimati na početku plime, nekad na vrhuncu, a često i
u opadanju vode, usred oseke. Ključno je biti na vodi, naoružan strpljenjem i
nekoliko tipova varalica, a one se već odnekud pojaviti i uljepšati nam
ribolov.
Sjajno...sve si rekao!
OdgovoriIzbrišiHvala na lijepim riječima Mislave.
OdgovoriIzbrišiNenade, svaka cast i veliko hvala.
OdgovoriIzbrišiDa ne bude da nemam pitanja :) Po tvom iskustvu, da li je vazna boja konca (upredenice)? Vidim da PP u svojoj ponudi ima zeleni, zuti, crveni... konac. (meni izgleda najprihvatljiviji ovaj prvi),
Hvala Vama na interesovanju i lijepim riječima.
OdgovoriIzbrišiŠto se boje konca tiče, ne igra nikakvu ulogu. Lično najčešće koristim zelenu boju, ali to ima više veze sa mojom željom da konac bude u boji koja ne odudara od okoline, nego sa stvarnom potrebom. Žuti konac može biti od koristi u noćnom ribolovu, jer će pomoći pogled na isti, u cilju određivanja pravca varalice u datom trenutku, kod manjka osjetljivosti štapa ili samog varaličara.
Drago mi je da postoje ljudi koji shvacaju koliki negativni uzjecaj strelke imaju na domicilne vrste pa i kroz ovaj super tekst apeliram na sve ribice koji ulove iste da ih ne vracaju nazad u more...postoji veliki broj domacih predatora kojima mozemo dati drugu priliku da narastu i produze svoju vrstu!! Bistro!!
OdgovoriIzbrišiU ime ekipe LW hvala na komentaru i što pratite blog.I vama ribolovacki pozdrav!
IzbrišiJa jejuče posmatrao kako lovi velikog cipla po povrsini .U Igalu na 120-30m od obale.U vodi koja mi je bila nešto iznad struka.Nakon jurnjave oko 50 metar stvorila se ispred mene a samo nakon par trenutaka na povrsinu je izplutao komad velikog cipla odgrizen u jednom potezu prerezan kao britvom.Jos je davao znake zivota a zubatica od nekih 80cm duzine je pravila krugove oko mene i cipla ne vece od 3-4metra.Posle skoro dvadesetak krugova u trenu se ustremila ka delu cipla i nestala ka pucini.Neverovatan prizor i prava steta sto nisam imao pri sebi neko sredstvo kojem bi zabelezio ovaj neverovatan prizor.
OdgovoriIzbrišiTo bi zaista bio fenomenalan snimak, ali i ovako je odlično dočarana situacija koja opisuje ćud zubatice... Veliki pozdrav
Izbriši