Kodeks jednog ribara

U modernom izdanju gotovo iskonske povezanosti čovjeka i ribolovnog alata, te „tajne veze“, pravovremena kontra i zvučni signal kočnice na makini označavaju početak borbe... Okršaj je to u kojem treba da postoje regule, fer plej, respekt prema rivalu. A taj i takav odnos gradi se i unapređuje godinama. Uči se na tom putu, ispravljaju pogrešni koraci u ponašanju i nastojanju da se postigne umijeće, iskupljuju se grijesi i postaje se bolji čovjek, koliko je to moguće. Nauči se da priroda ima svoj ritam; da se ne može uzimati bez kraja, da i kod uzimanja treba imati mjeru!

Gofić veličine špara prije nego je oslobođen udica i vraćen moru

piše: Igor Perić

Ne kažem da ribolov „znam u prste“ – jer svakoga dana ribolovac uči i usvaja nove stvari - velim samo da sam pored vode uvijek sa prirodom na Ti. Time sam „na TI“ sa samim sobom i sigurno znam da ništa kao ribolov ne pruža tu blaženu komociju, istovremeno oslobođenu distance i persiranja...

Prisnost te relacije ilustruje primjer jednog mog velikog  prijatelja, koji je inače profesionalni ribar. Kad isplovi na otvoreno more - pa oko njega ne bude žive duše, do poneki galeb - redovno se izjada moru, nekad zaplače ili opsuje, vikne na sebe, zagraje na sve nedaće, rate i probleme koji ga čekaju na „kontinentu“...

I kad se tako ispriča sebi u brk bude mu lakše koliko god je teško sekati mrežu, češće praznu nego punu.

Spona

Svi imamo različite metode oslobađanja od balasta i tereta svakodnevice. Moj je susret  sa morem ne tako glasan, ali vjerujem jednako intenzivan: dovoljan je zrak pun joda, maestral ili silni jugo, miris borovine ili junske žuke...sve te situacije na moru redovno mi daju snagu i pune baterije.

Osjećaj ispunjenosti u tim trenucima oštri sva moja čula, postajem naoružan pravim osjećajem za mjesto i vrijeme – pa i ribolov dobija posve drugu dimenziju.

Štap i mašinica postaju "nastavak ruke"

To je onaj osjećaj kad uspijevam da se „pretvorim u provodnik“ na ribolovnom štapu, saživim sa koncem, rotorom mašinice i svakom vibracijom varalice na drugom kraju strune koja postaje neuronski skopčana za moje tetive i mišiće...

U tom modernom izdanju gotovo iskonske povezanosti čovjeka i ribolovnog alata, te „tajne veze“, pravovremena kontra i zvučni signal kočnice na makini označavaju početak borbe... Okršaj je to u kojem treba da postoje regule, fer plej, respekt prema rivalu. A taj i takav odnos gradi se i unapređuje godinama. Uči se na tom putu, ispravljaju pogrešni koraci u ponašanju i nastojanju da se postigne umijeće, iskupljuju se grijesi i postaje se bolji čovjek, koliko je to moguće. Nauči se da priroda ima svoj ritam; da se ne može uzimati bez kraja, da i kod uzimanja treba imati mjeru! A to je ključno.

Morski pejzaž - melem za oči, lijek za dušu

Otrov i lijek

Vraćam se na primjer mog prijatelja, ribara.
Bio je početak juna 2010. godine, njegova mreža kojom prehranjuje porodicu, krcata sitnih škarpina... Njihove otrovne bodlje lako vas mogu ojaditi i danima izbaciti iz posla...a ribari žive od mora, dnevnice koju uberu u plavoj njivi.

Najlakša opcija bila je da upotrijebi gumeni čekić (namijenjen grujevima i ostalim zubatim stvorovima) i prekrati život tim sićušnim, narogušenim oklopnicima, ne rizikujući parališući efekat njihovog otrova.

Umjesto toga, našao je lijek za tu „otrovnu situaciju“: jednu po jednu, rizikujući bolne rane, vratio ih je moru, usput cijepajući mrežu gdje nije bilo drugog izbora, samo da ugrožene škarpine spasi mučne sudbine...

Vatromet boja - kanjac na udici

Primjer

Ako se jedan profesionalni ribar borio da se i na taj način iskupi  i vrati moru makar dio od onoga što svakodnevno uzme, onda i mi koji sebe doživljavamo sportistima treba da gradimo kodekse i praktikujemo ih.

Zato, ako niste strogi pobornik C&R ribolova, onda makar podlanice veličine dlana, pastrmke sitne poput ukljeve, brancine što liče na pastrvice...i sve druge nedorasle treba vratiti moru. Jednako kao što za vrste za koje znate da su u mrijestu, treba praviti pauzu..

"Pjegavac" na udici...

...oprezno skidanje trokuka i...

...ide nazad u Bojanu uz "pljus" efekat

Prenosim vam lični osjećaj. Reći ću samo da i u ribolovu stvari stoje kao u novinarstvu i životu: samo su veliki ljudi stvarno veliki, dok sve maske lako padaju u vodu i bespovratno tonu, poput olova...
Bistro!