Listam slike iz galerije u
telefonu i govorim prijatelju: „Ovu sam ulovio 2. januara... a ovu baš na Badnje veče... ovo
sam sa drugom pendulao 13. jula i imali smo lijepu večeru... ova zubatica je
ulovljena 2. maja...“. „’Oće te riba kad su praznici“, šaljivo komentariše
prijatelj. „Pa izgleda da samo tada i idem u ribolov“, odgovorio sam posle par
trenutaka prisjećanja.
Piše: Miodrag Miško Leković
Živimo brzim ritmom, razapeti između obaveza na poslu (ili poslovima) i
želje da smo što više sa porodicom i prijateljima. Takav tempo ostavlja malo
vremena za ribolov, koji nas relaksira, liječi i, ponekad, obezbjeđuje onaj
zdravi adrenalin. Zbog toga praznici, u zadnje vrijeme, donose najviše prostora
za boravak pored vode sa štapom i varalicom na kraju predveza.
Tako je bilo i tokom Uskrsa koji je nedaleko iza nas. Nekoliko nedjelja
unaprijed, napravili smo plan da praznične dane provedemo na moru. Od istog
dana sam počeo da provjeravam sve moguće prognoze vremena i plime, da pripremam
opremu i montiram svježe predveze. Kako se dan odlaska približavao prognoza je
sve manje obećavala dobar ulov. Najavljeni anticiklon sa visokim pritiskom baš
i ne uliva povjerenje. „Oseka je“, kažu primorci.
Kako je porodica otišla dan ranije, ja sam se
pripremio da tokom puta obiđem pošte koje poznajem, ali i neke nove. Stigao sam
na poziciju oko 17.00 sati. Dan se produžio i sunčevi zraci su, još uvijek,
bljeskali preko namreškane površine mora. Plitko more, mirna površina i,
naravno, walk-the-dog. Neraskidivo trojstvo. Owner Cultiva Zip ’n Ziggy je na
kopči. Krećem sa pretragom terena bacajući varalicu u raznim pravcima. Nije
mnogo vremena prošlo, kad se diskretan kovitlac pojavio ispod varalice. Riba!
Lagano zatežem pomjerajući štap u stranu bez namotavanja i gledam u savijeni vrh.
Još jedna, malo jača, kontra uslijedila je da osigura vađenje ribe. Na suvom je
bila za pola minuta. Brancin! Lijep, dugačak, ali mršav poslije duge zime i
sezone mrijesta.
Nastavio sam da bacam varalicu sve do sumraka, ali više se ni jedna nije
javila. Odlučih da se prebacim do obližnje pozicije gdje sam jednom vidio ribu
kako prati varalicu, ali nikad nisam imao kačenje. Tek deseti put da sam
zabacio kad je iza stijene zabrujao motor barke iz koje su krenuli mrežom da
zapasavaju obalu. „Nemaju drugog posla u ovo doba godine, pa svi bacaju mreže“,
čuo sam objašnjenje tih dana. Nisam imao šta, više, da tražim tu.
Sledećeg dana, tokom šetnje s porodicom pored obale,
vidio sam da da je stvarno tako. Mreža na mrežu. Sve popločano. Nema druge nego
opet predveče da idem na poznato mjesto. Stigao sam u isto vrijeme sa istom
strategijom. Dugo sam bacao razne površince bez nekih velikih izgleda da će se
to isplatiti. Red je došao i na Duel Silver dog. Drugi prelazak varalice preko mirne
površine izazvao je ribu na silovit, dvostruki napad. Riba je za trenutak bila
na udici, ali konac umotan oko vrha štapa onemogućio je pravovremenu kontru.
Ljutim se na sebe zbog nespretnosti, ali nastavljam sa istom varalicom.
Bezuspješno. Pada noć i ostaje još malo vremena za ribolov. Još samo jednu
varalicu nisam probao danas. Možda Illex Water Monitor može da izvuče
situaciju. Zabacujem na sve strane i vodim ga različitom brzinom, dozvoljavajući mu, ponekad, da se kreće i ispod površine. U jednom takvom momentu, dok nisam mogao
da ga vidim na površini, riba je zategla. Štap savijen, ali riba na štapu mirna
kao da još ne shvata da je plijen postao lovac. Lagani bijegovi su me naveli na
pomisao da je malo krupniji brancin, ali, ipak, bila je zubatica. Čak ni jednom
nije skočila u svom maniru temperamentog borca. Biće da je i nju umrtvila
hladna zimska voda, koja tek ovih dana počinje da se zagrijava.
Posljednji dan na moru iskoristo sam za LRF sa betonskih kupališta. Brojao
sam signale mreža razapetih na 20 metara od obale. Bojim se da ćemo jednako
uloviti i ja i oni. Jedan knez i jedna dragana (pauk) bio je rezultat laganog
gradskog varaličarenja.
Nove slike dodate su u galeriju prazničnih riba. Kad se sve sumira,
ispada da skor i nije tako loš, koliko malo imam izlazaka na vodu. Sve je to
zahvaljujući volji, upornosti i nesebičnim savjetima iskusnih kolega i
prijatelja ribolovaca. Nadajući se da se neka korisna informacije može izvući i iz ovog mog iskustva, želim svima zategnute strune i bistro.
Dan i vrijeme ulova: 10. april, oko 17:30 i 11. april oko 19:00
Meteo: vedro, lagani vjetar
Stanje mora: mirno, veoma bistro
Štap: Daiwa R’nessa RNSA902LFS Jigger
Mašinica: Shimano Saros 3000F
Konac i predvez: Power Pro Super 8 Slick 0.15 mm, Daiwa Hyper Clear 0.26 mm
Nema komentara:
Objavi komentar