Leteći start

Dok se prilagođavam teškom terenu i pazim na nogu „bandažiranu“ gojzericama, da ne pretegnem i odem u more sinje, Miloš već šteluje dril i hladnkorvno prijavljuje da je barakuda na udici...
Bio je to početak dana koji je protekao u znaku škarmova, palamide su dobile nepravdani izostanak, a u finišu udice je napao neobičan stvor za naš obalni spining - kostorog raspoložen za poziranje


piše: Igor PERIĆ

Noga uganuta na partiji malog fudbala, a noć i plima kao izmišljeni za ribolov...Što činiti u takvim okolnostima. Pa, valjda bi svako normalan primirio, izvukao pouku da se za loptom ne trči nezagrijan, a još manje drugo poluvrijeme provodi u spiningu. No, ako ste dovoljno ludi, a još imate i kompanjona koji će priskočiti u pomoć ako povrijeđena peta zablokira – ribolov nije upitan...
Ali ko je od standardne spinerske ekipe, bez najave, pripravan u pola sata iza ponoći: do tada je, naime, trajao oporavak noge; držanje leda i primjena babinog lijeka za uganuća – nožna tehnika valjanja boce po patosu.
Za to vrijeme neizbježni Facebook upaljen, još vagam što da činim, ide mi se, pa hrabrim sebe da je noga bolje. Onda se pojavljuje notifikacija – Miloš je, veli mi FB, poslao zahtjev da ga dodate u jednu varaličarsku grupu.
Šaljem mu poruku:
- Za 45 minuta idem, a ti vidi uklapaš li se u tajming? A i red bi bio da skineš paučinu sa te čuvene Yamage, grijeh je da je ne izvodiš u šetnju?
- Đe idemo...? – stiže odgovor.
- Viđećeš; težak teren u blizini Budve, spremi varke za nove rane od zuba...
Dogovor je pao, ima dovoljno ludih i mimo mene. Pravi leteći start.

Napao Bassday logsurf 144

Bonaca
Na poziciju smo stigli na vrijeme, nakon uru i po vožnje i još pola sata pješačenja, tačno prije udarnog termina. Dočekuje nas bonaca i mjesečina od koje gotovo na 10 metara vidim kako varka roluje. Prolazi 04:00  i približavamo se periodu bez sjenki...A to je tajming kad škaram uzima najbolje.
Dok se prilagođavam teškom terenu i pazim na nogu „bandažiranu“ gojzericama, da ne pretegnem i odem u more sinje, Miloš već šteluje dril i hladnokrvno prijavljuje da je barakuda na udici...
Napala je Bassday logsurf 144 u dekoru iglice. Propisno zaheftana čeljust sa sve tri stinger ownerice (trokuke) i prva „bara“ je na stijenama. Prelijepa riba, jedna  od najdražih spinerskih meta iako nije u drilu snažna kao plava konkurencija koja se može javiti na toj pošti...
Kako je kolegi krenulo, odlučujem da mu oslobodim zonu zabačaja da može kako treba da pretraži teren. Spuštam se na ploču, nekih 60-70 metara od njega.
Nazirem kako se dvije ogromne grote u vodi sudaraju i pružaju ka jugoistoku. Iza njih kreće nagla dubina, desno je čist teren za izvlačenje ribe. Da, to se može nazvati „profi deformacijom“: prije nego počnem da zabacujem snimam kakav je teren, gdje treba da stanem, s koje strane da privučem ulov i kakve su alternative ako udari kakav kapitalac...

Pogled na zonu ribolova

Duplet
Dakle, plan je da bacam ispred ili lijevo, ali tako da varku plasiram paralelno sa podvodnom stijenom u pravcu njenog pružanja...Na tom rubu plitke zone ka ambisu barakude vrebaju sitnu ribu koja se drži ćoška. Ako udari krupni škaram ima fore da ga malo isforsiram tako što ću napraviti par koraka desno i odvući ga „od mreže“ stijena u slobodnu zonu...
Dobro, nakon razrade taktike mogu da zabacim. Probam par varki, uključujući Max rap  i zanimljiv Rapture od Trabucca, rekao bih da je uspjela imitacija Daiwinog shoreline shinera u dimenziji 170 mm.
Nakon nekih pola sata, uzimam laganiji komplet i prelazim na Duo tide minnow 125, nekako mi je najbolje izbalansiran. Drugi zabačaj i riba udara na pet metara od mene. Nakon 20 sekundi već je nasukana – škaram od kila.
Za to vrijeme Miloš prijavljuje da je imao dva solidna udarca, ali su zubi promašili trokuke.
Deset minuta kasnije sličan scenario kod mene: snažno tijelo krupne barakude savilo se u bumerang dok je kidisala na varalicu u momentu kada je kljun voblera udahnuo zrak ...I promašila. To je ona situacija u kojoj niti možete napraviti pauzu, niti nastaviti da vučete varalicu jer nemate kud više, na samom je izlasku. Počelo je da se razdanjuje i mogao sam da prebrojim štrafte i odredim razdaljinu od zuba do repa tog napregnutog luka.
Ništa, idemo dalje. Stavljam Max rap 15 u dekoru Fanc. Najdalji izbačaj, nekoliko metara preko ruba prelaza plitkog u dubinu...tri okreta ručice i jedan odsječan trazaj iz lakta isprovocirali su silovit udarac. Vidim da nije pretjerano velika riba, ali se bori kao da ima makar dva-tri kila. Par karakterističnih zarona i brzih a kratkih bjegova po 5-6 metara... Ne predaje se tako lako. Ali dobra pozicija mi omogućava lako privođenje ribe... Drži ga samo jedna trokuka, zadnja, i to negdje na pola puta od čeljusti do škrga, sa donje strane. Glava je slobodna, ralje isto, rep razmahan i to je razlog što je ovaj škarm, od nepunih 1,3 kg bio neuporedivo jači od prethodnika.

Ribolovni skor

Dio arsenala...

Kostorog
I to je bilo to. Čim je zora počela da razgoni mrak, bistra voda postaje saveznik zubatih stvorova.
Već po suncu Miloš kači neobičan plijen – kostoroga (ovog sa uvodne fotografije) s kojim se namudrivao dobrih 15 -20 metara...Bilo je oće-neće napasti varku dok, pred sam kraj, valjda videći da će Duo nestati iza „brda stijena“, nije kidisao i tako se nakačio da je oslobađanje jedva uspjelo.

Milošev osmjeh za dnevnik 

Miloš ga pušta a ja mu u šali prigovaram da je doprinio disbalansu u Jadranu, jer toleriše invazivne sorte...Nakon tog nezvanog gosta, još pola sata-sat shore jigging artiljerijom probamo da dobijemo koju palamidu ranoranilicu. Uzalud. Već je 07:30, čekaju obaveze, a jutro opasno prijeti da nas onako neispavane ugnjavi vrućinom.

Put pod noge, a doma škarmovi idu u filete, preko njih šaka soli, taman da čekaju ručak.
Bistro, uz odjavni snimak C&R kostoroga.