Inchiku za merak

Širok osmijeh i pink dentex: Autor teksta u akciji

To jutro me nije probudio alarm, već bratov ljutiti poziv. Prespavao sam dogovoreno vrijeme za izlazak na more. Minus dan u najavi, pomislih. Kako kasnije nijesmo mogli uloviti mamac, ta mi je misao bila sve realnija. Vrtjeli smo se gore – dolje, mijenjali varalice, stavljali teža i lakša olova, ali škarmića nije bilo. Bolje da sam ostao u krevetu. Sunce je uveliko izašlo i već smo se pomirili sa sudbinom da ćemo loviti „na suvo“ – džigovanjem...

Piše: Dragan MAROVIĆ

I pored toga što živim na moru, postao sam pravi vikend ribolovac. Čini mi se da sam, u toj prinudnoj situaciji, pronašao pravi ritam i da se davno nijesmo nalovili kao ovog juna. Obično je to mrtva sezona, ali nešto se dogodilo sa morskim strujama i riba se zadržala na pravim mjestima za pendulu.Ulovilo se prilično zubataca i poneki krunaš (skoro sve ih je ulovio Nikola, moj brat, sa kojim činim uigran tim), ali me pored svega opet nešto kopkalo. Često se dešavalo da su nam sipe ili škarmovi, koje smo koristili za mamac, bili istranžirani do granica neprepoznatljivosti.Tragovi očnjaka su bili jasni, a ponekad bi se desilo i da se sastave udice (dakle bilo je i kačenja). I tako bih narednih pet radnih dana mislio na more i na male gadove koji nam sređuju mamce. A odgovor je cijelo vrijeme bio u torbi. Inchiku!

Meni za careve od riba

Jutro nije obećavalo…

To jutro me nije probudio alarm, već bratov ljutiti poziv. Prespavao sam dogovoreno vrijeme za izlazak na more. Minus dan u najavi, pomislih. Kako kasnije nijesmo mogli uloviti mamac, ta mi je misao bila sve realnija. Vrtjeli smo se gore – dolje, mijenjali varalice, stavljali teža i lakša olova, ali škarmića nije bilo. Bolje da sam ostao u krevetu. Sunce je uveliko izašlo i već smo se pomirili sa sudbinom da ćemo loviti „na suvo“ – džigovanjem. Na tačno tri pozicije, na dubinama od 40 do 60 metara, smo imali stalna čupkanja mamca na penduli, pa smo se koncentrisali na njih.

More je toliko mirno, da im iz glave ne izlazi slika vožnja Skadarskim jezerom i trag mjehurića koji ostaje za pentom satima.... Namještamo se malo ispred pozicije, da bi nas struja nanijela za minut-dva na „hot-spot“. To se prilično oduži, jer kurenta nema. Na fishinderu počinju da se naziru brdašca, a iznad njih i poneka riba. Spuštamo varalice. Vrte se u krug i silaze dolje, ali nikako da nestanu. More je nevjerovatno bistro, sigurno se vidi preko 20 metara u dubinu. Napokon strune usporavaju i skoro istovremeno dodirujemo dno. Stojim desno, dok Nikola „operiše“ na krmi. Krajem oka primjećujem kako udara kontru, ali mu ne vjerujem jer nijesam siguran da li me loži... Ipak, udarac se ponavlja na moje oči i ovaj put ga drži nekoliko sekundi. Caperlan se prilično savio, što i nije neki znak jer se radi o vrlo osjetljivom Kinezu sa francuskim pasošem. A onda, kao da je to neko dolje držao rukom – sve se olabavljuje. Pregledamo udice na inchiku varalici. Jedna je malo tupa, ali dovoljno da ne probije usta ribe.

Asist(encija)

Padamo u defetizam, prva riba ode, mjesto treba pustiti da malo odmori. Odlučujemo da mijenjamo poziciju, da bi zadržali fokus. Za tih desetak minuta puta, Nikola vezuje nove assist udice. Na malog, 80-gramskog pink Katsuija, to sam uradio prije neki dan. Odličan potez, jer poslije nekoliko dizanja i spuštanja varalice osjećam čupkanja. Usporavam, čekam pravi momenat i zabijam štap do neba. Riba je tu. Osjećam kako glavinja, ali ne driluje. Prava mjera za Abu 5601, koji inače i nema čegrtaljku – stealth ribolov. Naziremo neko crvenilo u dubini.

Prelijepi antenaš od kilograma je u barci. Što se mene tiče ne moramo ništa više uloviti, toliko sam srećan.

Ali, nijesam sam.

Nikola u svom stilu

I Nikola mi u narednih pola sata daje lekciju. Na svoj način, bez mnogo taktiziranja, vadi tri komada, od 600 grama do 1,5 kg težine. Svi plivaju živi u bazenu za ješku. Isto ih je ljepše vidjeti nego li one škarmove.

Kopka me onaj udarac na prvoj pošti, te se lagano vraćamo. Toliko je vruće da ni ispod suncobrana nema spasa. Sjedamo na krmu, pošto smo pojeli po ogroman sendvič sa kulenom.

Noge su u vodi, pije se neka kosovska kopija Red Bulla, a more i dalje nenormalno mirno. Spuštamo inchikue dolje, više i ne mislimo na njih. Izmeračili smo se, sve je potaman i potpuno smo opušteni...

Udarac uvijek provocira navalu adrenalina

Bum, osjećam tup i jak udarac na štap, par metara iznad dna. Nema čupkanja, nema mirisanja varalice, čisti udar i kačenje. Gofić? Nije, prilično driluje, ali su udari kraći i tuplji. Ovo je nešto malo, ali prgavo. Gledam štap i naglas se zahvaljujem Sandru Onofaru koji mi ga je toliko nahvalio i preporučio. Savija se kao prutić, ali amortizuje sve. Malo po malo, dobijam ribu. Metar za metar, ona gubi snagu i pod samu površinu se skroz opušta. Nikola je vadi rukom i predaje mi je kao medalju. Još jedan antenaš, najveći danas – blizu dva kilograma.

Rezime - 5:0 za inchiku...

Lekcija

Dogovor je da spustimo još dva puta, jer se od vrućine više ne može disati. Stavljamo inchikue sa Aliexpressa, odličnih boja, i vrlo jakih udica (imitacije Shimanovog Bottom shipa). Kao zainat, baš u tom posljednjem spuštanju, Nikola kači za dno. Pa đe nađe ođe da zakačiš, koliko se vidi na fishfinderu, sve je pijesak dolje. Vraćamo se u rikverc i dok se natežemo sa „dnom“, ono počinje da vuče i da lagano glavinja. Iskolačili smo oči! Krnja, ogromna i nije još svjesna da se prevarila. I dok se mislimo kako ćemo, sve se opušta. Vadimo varalicu bez jedne udice. Ta riba je jednostavno ošmirglala zubima konac. Forenzički utvrđujemo problem. Inchiku je dobar, suknjica je mekana i duga, udice su ekstra, ali struna kojom su vezane... Mislim da je jači konac za goblene. Još jedna lekcija naučena na svojoj čapri.

Opet smo zadovoljni, jedino žalim što nijesam probao slow-pitch jigovanje. Imao sam jiggova od 60 grama, a to je bilo prelako za veće dubine.

Savjeti:

1. Ako ne kupite inchiku od nekog poznatog prozvođača (Shimano, Hots, Waki...), obavezno zamijenite assit udice i konac. Stavite svjetleće perlice između suknjice i tijela inchikua, pogotovo ako lovite na dubinama preko 50 metara.

2. Bolje novac uložite u kvalitetnu strunu, fluorokarbon ili varalicu, nego na štap. Svaki će odraditi posao za inchiku. Dovoljno je da ima osjetljiviji vrh i dosta rezerve snage u blanku. Osjećaj lova na specijalizovani štap je nevjerovatan, ali vam neće donijeti ribu više.

3. Ne morate stavljati komadiće lignje na assit udice. To se radi samo ako ima sitnije ribe, ili kad su grabljivice bezvoljne. Krupan pagar, antenaš ili zubatac, gađe ovu varalicu bez ikakvog premišljanja, ne gledajući miriše ili ne miriše na lignju.

Korišćeni pribor:

Štapovi: Caperlan 6,2 light jig, Bulox Goonal 180 jig

Mašinice: Shimano Biomaster 4000 FB, Abu Garcia 5601

Struna: Power pro 20 lbs

Fluorokarbon 0,45

Inchiku: Gekigami & Katsui