Pendula protiv „vertikale”

Avet dvobrzinac, pripravan za velika peraja

Dva ribolovca i dvije tehnike: dubinsko troling naoružanje i nekoliko kompleta za VJ. Neformalno nadmetanje se završilo jednim ozbiljnim zubatim trofejem i jednom „bodljikavom“ propuštenom šansom...

Piše: Igor PERIĆ

Kako kaže prijatelj – kad ide na sigurno, da ulovi, onda se posveti trolingu, ali kada mu je merak da se ciljano nadmeće s ribom i dokazuje - varaličarenje nema premca, niti alternative.

U brodu su tog jutra bila zastupljena oba koncepta, dva ribolovca i dvije tehnike: dubinsko troling naoružanje za lov živim mamcima i nekoliko kompleta za vertikalu varalicama.

Na putu do pošte

Društvo su nam pravile i dvije žive lignje; srećom samo dvije jer sam ja tako imao veće šanse da na tim otvorenim poštama pariram gumom i metalom. Ili sam se makar nadao tako dok smo plovili ka poziciji na oko 20 kilometara od obale.

Propozicije

Prvo lovimo sabikijem, gdje je nadmetanje ujednačeno – Saltiga i Penn sa jedne strane i Shimano i Ugly stick sa druge ravnomjerno vade nizove iz dubine na kojima plešu lokarde i širuni.

Nakon 45 minuta odlučujemo se za nastavak plovidbe do druge lokacije koju pokazuje GPS.

Tamo su već dvije ekipe. Love živim mamcima na poziciji gdje, za one vične dubinskoj penduli, svaka lignja provučena kako treba i u pravo vrijeme znači – okrunjenu glavu.

Zoran kaže da je vrijeme za puštanje krakatih mamaca, a kada one završe među zubima ili ih očerupaju kantori ili sitni zubaci krunaši - prelazimo na džigeraški teren...

Olovo je dotaklo dno, kočnica na Shimano Tyrnos 16 je prebačena na "strike" poziciju. Na udicama je veća lignja koja će privući sitne napasnike ili donijeti dobar ulov. Nakon nepunih tri minuta Italcanna Baltimora H2, 12-20 libri, fantastičan štap za lov zubaca i gofa, dobija priliku da pokaže karakteristike.

 

Shimano Tyrnos i Italcanna Baltimora H2

Riba na udici

Očnjaci

-Zrrrrrrrrrrrrrr, Zrrrrrrrrrrrrrr... kolega već grabi komplet, kontrira i zavozi barku kako riba, koja silno tuče, ne bi utekla u brak...

Za zubaca bori se odveć jako, a gof nije. Da je krnja poznali bi je brzo. Sve vrijeme jako cima  glavom i izvlači konac u kratkim, pa malo dužim trzajima... Postaje jasno da je, ipak, krupni zubonja. Olovo čuvar se nazire, a nedugo zatim i prilično velika, široka „ploča“.

Ovo se zove zicer. Zoran mu je spustio lignju „na nos“, zubonja nije odolio i progutao je čitavu. Tek je trag od jednog kraka ostao između donjih očnjaka.

Ja uzimam volegu i prihvatam zubaca koji izgleda ogroman. Okrećem ga kameri... Vaga će kasnije pokazati više od 8,5 kila.

Ovako izgleda na suncu...a ja 100 kila teži od njega

Adrenalin je na vrhuncu. To je onaj dobar pokazatelj da vas ribolov ispunjava, pokreće. Da toga nema, sve bi bilo velika praznina, jer ako vam srce ne zaigra makar malo, čemu sva ta priča... Ali, nema vremena za analize. Nakon promjene predveza nova lignja je u điru.

Poslije desetak minuta, kratki trzaji signaliziraju da je nešto ili neko nameračio da je smaže za doručak.

Zbog sitnijih, nervoznih udara, štap ide malo dolje, slijedi „davanje“ prostora ribi da zagrize i – kontra...

-Ajde, uposli taj borbeni pojas – veli Zoran.

Pumpam ribu znatno laganije nego on, manji je primjerak ali tuče i trudi se da se oslobodi udica. U finišu, dok pokazujem da nijesam baš "na ti" sa olovom čuvarem, na suncu se presijava manji krunaš. Pokazuje očnjake, antenu i fantastične boje.

-E, sad možemo da džigujemo do mile volje – kaže drugar dajući mi šansu za revanš „na mom terenu“.

Daiwa Catalina Speed jigger + Jack eye KB200gr (Hayabusa)

Drugo poluvrijeme

Slijedi provjera pozicija, potraga za drilom na spining makinama koje vape za dobrim trošenjem pakni.

No, kako odmiče dan, konstatujemo da su ključne validne pozicije, nažalost, zaposjeli privredni ribolovci parangalima i mrežama, čak ih ima neoznačenih...Plaćamo danak u džigovima.

Ali tragamo dalje.

Na jednoj poziciji gdje kaskada obećava da bi u program mogao da uskoči kakav gof odlučujem se na kompromis između jače i laganije opreme: Štap Catalina speed jiger 100-350, Metaroyal Safari i upredenica od 50 libri sa inčiku varalicom od 200 grama, dobro naoružanom. Ako opali kakav grdosija, oprema je naredna da je drži dalje od braka.

Orhana, ipak, nije bilo tog dana, makar ne u našem radijusu.

Nakon uporne potrage riba se javlja obojici. Zoranu za kratko pušta džig, a meni kuca, pa ponavlja udarac...

Crveno

Nema neke borbe, kočnica miruje, samo se osjeća opterećenje, tek na pola puta do površine sa gotovo 80 metara čujem jedan ili dva „treptaja“.

-Škarpina od nekih 50-60 deka na samoj površini, ne mojom voljom, odvaja se od džiga...Stoji tako ošamućena promjenom dubine na rukohvat od mene...

Ne bi bilo uputno prihvatiti je rukom, a dok je prihvatilica stigla do nje, ona je već mahala repom i krenula nazad u dubinu.

Ako izuzmem jednu lokardu koja je napala inchiku, i ovu nesuđenu škarpinu, pendula je ovoga puta odnijela pobjedu zahvaljujući lignjama....Za utjehu ostaje lagana večera, širuni, lokarde i manji "krunoslav".

Do sljedećeg okršaja bistro ili, što bi pendulaši rekli - dobar kurenat!

Veče "ame" i širuna