Tuna i adrenalin

Daiko innocent vjeran saputnik u SJ okršajima

Sve vrijeme putovanja do pozicije mislio sam o jednoj stvari: big, fat mega-zubatac. I naravno, kako će on jesti moju prevaru. Ispostavilo se da se na drugom kraju strune pojavio “plavi ferari” i dvadesetak sekundi testirao Shimano saragosu i Daiko innocent kako to zubonja, ni najveći, ne bi mogao činiti…  

Piše: Amber JAKA

Ova bi priča mogla da se podvede pod fajl dogodilo se na današnji dan: Prošle godine, 20. maja nakon ribolova ispunjenog naletom adrenalina i „prženja“ drila na makini tuna je povela 1:0.  Ostao sam od tog „fajta“ - koji me je još više opredijelio za traganje za krupnim perajama - do danas vjeran „medium“ opremi koju koristim za moje shoreline avanture, uvjeren da će pravi revanš uslijediti kad-tad a borba biti dovoljno fer, i za tunu i za mene. Pa, nek ona bude i u prednosti, opet bi bilo morski pravedno...

U odnosu na njih prednost dobio silikon...

Here is the story

Vikend prije tog ribolova sve je počelo i završilo silikonskim varalicama…Dan samog starta krenuo je otkazivanjem kolege kojeg su spiječile obaveze, ali nijesam mogao odoljeti iskušenju da sam udarim jedan blietzkrieg na Kvarner.

Tajming je bio previše povoljan i već sam drumom vozio u društvu ferarija, ne sluteći da će se morski ferari kasnije pojaviti na udici…

Sve vrijeme puta mislio sam o jednoj stvari:  big fat mega-zubatac. I naravno, kako će on jesti moju prevaru.

Brzo sam bio na poziciji i već namotavam 60-gramski silikonac koji se već iskazao prije toga. Igram se pri dnu njime na sve moguće načine. U žargonu rečeno, varalica izvodi striptiz za “pinkija”.

Vizualiziram ga negdje na dubini od 30 metara kada se, odjednom, sav ples zaustavlja. Vjerojatno i vrijeme staje. Za trenutak pomislim, mreže.

Pravi ples varalice je imperativ, a ritam diktira ribolovac

Upredenica odjednom opušta i onda slijedi: zzzzzzzzzzzzzzzzaaaaaaaaaa. Drži se !!!. Upredenica ide gdje ne treba, ka bovi na vodi, i pomislim, ovo neće dobro završiti. Ali, za pesimizam nije bilo vremena odnosno, ko će da drži ovaj štap onda...

Osjećam, da je na udici prava neman,  a već mi upredenicom zakačila kanap od bove i sve skupa vuče desno prema vani. Pomislim kraj je, prekinuće se upredenica zbog tenzije. Pogledam u rolu, fali mi već više nego polovina upredenice. Zategnem kočnicu, do maksimuma, pa da vidimo.

Sila iz dubine

Shimano saragosa samo zaječi, kao da bi htjela reći nemoj tako, a špaga ju muči dalje istom neustavljivom snagom, a osim toga još brže.

Oh man, this is fucking hillariaous… Moj Daiko je tako perverzno ukrivljen, tako ga rajca 47 libarski whiplash na kojem je 40 libarski predvez xzoga, da boli. Približno 20 sekundi je prošlo i mene napada histerični smijeh. Ali ovaj smijeh je gorak, jer polako shvatam, onako vruć, da to naravno nije zubonja, ni onaj najveći!

Ostatak nakon borbe

Tada se upredenica potpuno opušta i slijedi trežnjenje: sa velikom količinom sakupljanog adrenalina namotavam nazad upredenicu. Još osjećam blagi otpor i kada sam namotao do kraja vidim pred sobom samo jig head sada bivše 20 cm duge silikonske varalice. Sa slomljenom žicom koja drži udicu…

Gdje su cigare? Telefonom pravim sliku uništenog materijala, zapalim jednu i povučem duboko. Ko da gledam prekrasno crveno nebo prije oluje i pomislim: 

This was a handshake before a big hug in the near future!

Zakazan novi susret