Pink jig - plava riba

Dan je počinjao da se budi dok smo po ošrim stijenama, nesigurnim korakom, tražili put do vode. Izrezana obuća, iscijepane pantalone, poneka ogrebotina, bezbroj ujeda komaraca – sve je to cijena pristupa najboljim pozicijama za ribolov plave ribe. Kad se stijena podiže strmo iznad modro plave vode, tada znamo da smo na pravom mjestu. Treba još pronaći kvadratni metar stijene na kojoj se može stajati i koja dozvoljava da se riba izvuče na suvo. Kad sve to imamo, igra može da počne.

To je taj momenat

Piše: Miodrag-Miško LEKOVIĆ

Svitanje

Prvo svjetlo na istoku bilo je znak za zabacivanje varalica. Period dug tek nepun sat – to je ura od barakuda. Kako je poznato da su im iglice omiljena hrana u ovom periodu, sa dužinom varalice se ne može pretjerati. Zabacio sam već veliki broj puta, a da ništa nije napalo varalicu. Pribojavam se da neće biti ništa od barakuda, kad je uslijedio napad na DUO od 20 cm. Par sekundi riba je savijala Diaflesh, kad je sve opustilo. Ode! Malo razočaran pogledam u pravcu Igora koji je lovio na 50 metara od mene i koji je u tom trenutku vadio ribu. Poznata, dugačka silueta već je visila u vazduhu. Tako to ide, patrola barakuda prolazi nedaleko od obale i tada je potrebno još samo malo sreće pa da jedna od tih riba postane naš plijen. Ovoga puta nisam bio te sreće. Ostajem uporan i nastavljam sa zabacivanje, mijenjam varalice, ali više nije bilo udaraca. Razdanilo se, a kolege sa kojima sam došao već su prešle na drugu tehniku i ciljaju neku drugu ribu.

Ciljana lovina - tunić, luc

Džiging sa obale (shore jigging)

Ovo je tehnika za jake i izdržljive, ali adrenalin čini to da se može loviti i iznad fizičkih mogućnosti. Od velike je pomoći štap dužine tri metra, dugačke drške, koja se drži ispod pazuha, tako da poluga olakšava rad. Tehnika je jednostavna – varalica se zabaci što dalje, pusti da potone na dno uz stalnu kontrolu konca koji silazi sa špulne, preklopi se mašinica i kreće džiging. Kontrola konca radi se tako što se slobodnom rukom po malo zadržava konac, kako bi se osjetilo ako riba pokupi džig u propadanju. Ako se to desi, brzo se preklapa, daje kontra i kreće zamaranje. Ritam džiginga može biti različit: proba se sporije, pa malo energičnije, sve dok nešto od toga ne upali. Koristi se paleta varalica od mikro džigova od 5 do 15 g, pa većih koji mogu biti teški 20, 30, 40, 50... Dekora, takođe, ima veliki broj, ali tu ne komplikujem mnogo – moj izbor su roze ili crveni, plavi i bijeli, kao i razne kombinacije ovih osnovnih boja. Kad je sve lijepo izbalansirano i utegnuto, džiging sa obale (shore jigging) predstavlja pravo zadovoljstvo.

Uz lagani pribor zamaranje ovih "torpeda" pravo je zadovoljstvo

Ples sa lucevima

Kolege su se već rasporedile na strmim stijenama, ali su i za mene rezervisali mjesto iznad vode. Zabacuju prema otvorenom moru, nakon čega vrhovima štapova diriguju kretanje džigova kroz različite slojeve vode ili ritam stickbait-ova. Najveći džig koji sam imao težak je samo 20 grama i prilagođen štapu i mašinici. 

Neodoljivi pink Storm Gomoku Koika jig

Kačim na kopču pink Storm Gomoku Koika jig i zabacujem na nekih 40 m prema pučini. Igor mi signalizira da je moguće da sam prebacio preko njegovog konca. Odmah krećem da namotavam kako se ne bi upetljali, ali odjednom osjećam otpor na štapu. U momentu pomišljam da sam uhvatio konac, ali otpor je mnogo jači. Imam ribu – dobacujem Igoru. On je već izvukao svoju varalicu i priskače u pomoć sa meredovom. Energični bjegovi identifikuju plavog grabljivca – na štapu je mala tuna, tunić, luc kako ga ko zove (Euthynnus alletteratus). Ponegdje i trupac, ali je riječ o terminološkoj zabuni, jer je to slična vrsta, manjih dimenzija. Luceve sam lovio više puta pendulajući iz barke predimenzionisanom opremom, ali sa obale je to mnogo teže i fizički zahtjevnije uz lagan pribor. Treba imati na umu da ova riba može preći 10 kilograma i da su i takvi primjerci lovljeni sa naše obale. Riba od nepun kilogram toliko je snažna da vas pet ili 10 takvih komada propisno umore. Poznata je po stalnom trzanju kad je na štapu, bjegovima u krug i drilovima mašinice. Stavlja na test i ribolovca i njegovu opremu.  

Shimano Diaflesh EX 300H i Saros 3000 F dorasli zadatku

Sezona tek počinje

Za nešto više od sat ribolova imao sam četi tunića, što je bilo dovoljno da, tog dana, više nisam mogao da lovim. Jednom lomljena ruka, nije mogla ni da drži štap, a kamoli da se bori sam ovim malim torpedima. Hodajući do mjesta gdje smo se parkirali, posmatrali smo plitku uvalu sa plažom koja se nalazi u blizini i gledali luceve koji napadaju svoj plijen na samoj površini, nedaleko od obale. Priznajem da sam došao u iskušenje da ponovo namjestim opremu i zabacim. Ipak, iscrpljen i svjestan da je predamnom put od 100 km do kuće, morao sam tome da odolim. Znam da je sezona luceva na početku, tako da će ovakvih doživljaja tek da bude. Samo što ću morati mnogo bolje kondiciono da se pripremim za nastavak sezone, jer sa zimom dolaze oni pravi komadi.