Lice sa ušća Neretve

Autor teksta sa ulovljenom licom

Kontrola ribe je otežana, glava joj je slobodna, otpor struje jak. Ipak, nakon šest-sedam minuta javlja se na desetak metara od barke. Udice su iza glave, obje trokuke drže i, u završnici, kad je već stigla do motora, kolege je prihvataju i ubacuju u plovilo. Sad su već dva repa na pajolama...

piše: Igor PERIĆ

Da bi ulovili ribu ključna stvar je da ribe ima. Neretva i njeno ušće su u tom pogledu jedna od posljednjih velikih oaza na Jadranu, mjesto gdje je priroda u zagrljaju rijeke i mora napravila raskoš.

Lokalni ribarski čamac na delti Neretve

Pogled na dolinu Neretve i ušće koje se nazire u daljini 

Duž delte Neretve i čovjek je tokom minulih decenija uticao da nastanu brojne pozicije, uvale, kanali, sprudovi, jednom riječju lokacije na kojima možete u nepunih kilometar ganjati luceve, nadmudrivati se s brancinima ili tražiti aktivnost lica koje progone plijen da sve pršti i leti unaokolo od čega, na koncu, i nezaobilazni galebovi imaju svoj ćar.

E, sad, otkud Neretva u ovoj priči. Od svih ribolova, bilo da je to traženje pastrmke na gorskim rijekama, ili lov modrih careva na jadranskim brakovima, godinama već su se najbolje pokazale ne previše planirane ribolovne avanture: kad se poklope kockice, ukaže slobodno vrijeme, a štapovi su vazda pripravni...i fino kažete – odoh!

Ekipa

Tako je početkom novembra dio ekipe Lures Way, na poziv spinera sa Neretve Mira Jovice odlučio da posjeti Ploče i upozna se sa ribolovom na tom dijelu Jadrana.

On i Antonio Barbir - uz nezaobilaznog domaćina Ivana koji je kulinarskim umijećem i na poseban način dopunio izuzetno dvodnevno druženje - svojim su pristupom i nesebičnim nastojanjem da nam omoguće makar dio onoga što to ribolovno područje nudi, našu posjetu učinili nezaboravnom.

Oba dana na vodi bili su prilika za sticanje novih iskustava, proučavanje terena, testiranje nekih novih ili zaboravljenih varalica, ali je prvi izlazak tek bio nešto posebno: iako je u startu bilo malih problema sa motorom, što je uticalo na kašnjenje na jutarnju poziciju, kasnije se sve to složilo do te mjere da smo lovili i luceve, sa njih pogodili uru od brancina, a „u međuvremenu“ ispoštovali cugove u hranjenju i nalete jata lica od kojih su dvije, nakon površinske prezentacije varalica, završile u barci. Još par komada dobro je promrdalo diskove na kočnicama, ali nijesu sve željele ostati u priči i na fotografijama. Što je prirodno kada su lice u pitanju, specifične u fajtu, napadu na varalice, a tako i po realizaciji.

Miro Jovica privlači licu

...Lijepa riba već je na površini...

...a onda i u kadru

Prvu je znalački isprovocirao Miro na njegov Sakura komplet, štap Shukan, 60 grama i makinu Alpax SW.  Vidjelo se da je taj alat u njegovim rukama odradio dobrih lica. Riba je reagovala na Savage gear površinac, Sandeel surf walker, „školski“ zagrizla, tako da je Miro adekvatno odgovorio i vrlo brzo kraljicu brzine doveo u ler stanje, na vazduh. Slijedilo je kačenje gripom i lijepa lica je bila pred nama budeći nadu da će još neka pronaći naše udice.

Iako je, posmatrano sa strane, posao odradio gotovo rutinski, domaćin ribolova ističe da mu to ne umanjuje draž nadmudrivanja sa ovim fantastičnim predatorima. Svaka je iznova izazov, i zato je svaki odlazak i ulov ispunjen adrenalinom. Bez tog osjećaja, kaže, ribolov ne bi bio to što jeste, već bi se pretvorio u mehaniku. Koje, srećom nema. Ima vještine, umijeća, ali ne i „svejednoće“.

Repriza

Kad je ta prva napala, a prisustvo lica bilo evidentno, trebalo joj je ugoditi varku i još koju dovesti u kadar.

Dok prebiram po kutiji i vrtim od voblera do iglica, kolega Antonio dodaje jedan od aduta koji je njemu u nekoliko navrata dala lijepe ulove.

Forsiram, dakle, taj Savage gear surf walker, i u situaciji kada je more blizu nas prokuvalo dobijam udarce. Ali ne i realizaciju. Nastavljam dalje. Nakon pola sata onaj dugo očekivani momenat: varalica brzo bježi po površini; iza nje se javlja „brijeg“ iz mora. Pauza je u tom trenutku neizostavna. To sugeriše i ekipa dok svi verglamo punom parom, jer je jato u hranjenju iza krme.

Nakon kratke pauze krećem ponovo sa provokativnom brzom vožnjom, aktiviram Maro power to što mogu i slijedi zatezanje. Odgovaram kontrom, riba je tu. Dodajem još jednom da trokuke legnu u tvrdo.

Saltiga se oglašava, riba je na udici! Onda kreće nepravilan bijeg, teška kontrola koja ukazuje na to da riba ima ili 20 kila, ili je zakačena van usta. Odlazi uz struju i prelazi na drugu stranu. Slijedi uspješno eskiviranje konopa od sidra i prava borba može da počne.

Prva sa Neretve i za LW ekipu

Kontrola otežana, glava joj je slobodna, otpor struje jak. Ipak, nakon šest-sedam minuta javlja se na desetak metara od barke. Udice su iza glave, obje trokuke drže i u završnici, kad je već stigla do motora, kolege je prihvataju i ubacuju u plovilo. Sad su već dva repa na pajolama.

Antonio - čiji je prvi ozbiljan spining ulov bila upravo lica kada je po nagovoru Mirovom prije nekoliko godina odlučio da se posveti ovoj vrsti ribolova – i toga dana je u par navrata na štapu imao lijepe komade. Nijesu ostale do kraja, ali i to je sastavni dio ribolova, naročito u ribolovu lice koja poput munje napada plijen pa se često kači van usta, ili udice ne sjednu gdje treba, odbiju se o njeno tvrdo nepce i slično...

Mr. Sea bass

Iako ga tog dana nije išlo s licama, Antonio je uzvratio brancinima. Dok smo mi ulovili po nekoliko primjeraka, on je kao na traci prvo u par naleta ovjerio Mr. Joa, a potom ih dobijao na vobler i silikon.

Doktor za brancine, Antonio Barbir

Potvrdio je da ima ruku za brancina, do te mjere da smo u jednom momentu mi ostali statirali a on ovjeravao razne modele varki. 

Miško Leković je ovjerio svoje adute od Ilexa

I ovaj Tiemco, poklon od prijatelja, bio je po meraku brancina 

Pridružio mu se i Miško koji je uposlio svoje dobitne tonuće zare koje su mu donijele nekoliko brancina. Njih dvojica su slagali brankose, a par komada priveli smo Miro i ja.

Onda smo na horizontu vidjeli lom koji prave lice i opet se usmjerili na taj vid ribolova. Do kraja ribolova nije bilo novih fajtova, ali je vizuelni utisak ispunio očekivanja.

Ništa manje egzotičan bio je prvi dio dana, koji je nekako pao u drugi plan zbog brancina i lica. A zapravo, ništa manje atraktivan, a dovoljan da ispuni dan. Bilo je to ganjanje malih tuna, luceva laganom opremom budući da su u điru bili primjerci oko kilograma.

Ante u epizodi "Little tunny madness"

Po Mirovim riječim jedna od najfotogeničnijih riba u Jadranu 

Kolega Miško sa lucom upecanim na Duo Ryuki

Pokazalo se to narednog dana kada su izostali brancini, lice nijesu uzimale, ali su zato lucevi napadali male DTD jigove, neke no name kineske, potom Duo slim i slow verzije, tasmanijske đavole, Ryuki, ali i Savage gear prey.

Bila je posebna pjesma slušati drilove kada te nevjerovatne ribe, kao uključene na struju, rade do posljednjeg trenutka. A štapovi lagani, najlaganiji do 20 grama. Pa možete misliti ljepote u drilu sa strunama cca 0,10.

Cjelodnevni ribolov nije nas spriječio da bude i dobrog druženja uz vino i ribu. A kud će bolje kombinacije nego kad se freški ulov nakon par sati krčka u brodetu koji je znalački upakovao Ivan Barbir u prelijepom ambijentu u Baćini pored Ploča.

Ivan priprema brodet...

...uz koji se slaže Vranac Garnet

A za stolom, uz brancine na tanjiru, i Miškovo vino iz Godinja, za divno čudo, glavna tema bio je opet ribolov J

Do novog susreta 

Neretva će, bez ostatka ostati upisana u naše LW bilježnice kao mjesto kojem se neizostavno treba vratiti. Ne samo zbog ribolova, već i zbog ljudi koje smo upoznali i čije energije su potvrdile da je ribolov priča koja ne poznaje granice.

Zubatac na shore jigging

Zubo ulovljen s kraja je poseban gušt

Toga sam dana imao sve sastojke za ribolovnu priču – osjećaj, prave uvjete na vodi i gušt da odem solo na poštu. Nekada je najbolje otići sam u ribolov, opustiti se zabavljen svojim mislima...Rezultat nije izostao

Piše: Stipe JERKAN

Ribolov je stvar gušta, osjećaja i pravog tajminga. Često ga ljudi vezuju za druženja, svojevrsne mitinge, grupne odlaske na pošte…Je, sve to ima svoju draž, ali je često solo izlazak ljekovit vid relaksacije. 

Plavetnilo 

Kad čujete svoje disanje i korake po stinama, a tišinu i mir jedino remete zvuk konca kroz vodilice i, tu i tamo, zujanje na Twin poweru, taj prelipi ton na intenzitetu dobija kada ciljano pronađete okrunjene glave u disciplini zvanoj shore jigging.

Naoružanje je tu

Toga sam dana imao sve sastojke za ribolovnu priču – osjećaj, prave uvjete na vodi i gušt da odem solo na poštu. Nekada je najbolje otići sam u ribolov, opustiti se zabavljen svojim mislima, kad ti nitko ne smeta pričom i šetanjem okolo...

A na pošti nikoga, vrime idealno za ribolov: oblačno, pušika, more lagano radi, a ne smeta.

Ponio sam dva štapa, jedan za spin drugi za shore jigging, pa kombiniram, upirem jer sam osjetio da bi moglo bit nešto.

Onda lipi udarac odmah nakon metra šta vučem džig, ja oštru kontru i – tu je!

Odlična borba non-stop, udara prema dnu, ja ne dam, i tako 50 metara  - zubo na drugom kraju živahan skroz.

Jedna za uspomenu

Odmah nakon toga, drugi zabačaj daje malog krunaša. Po vrhu Yamage uviđam da nije krupna riba, a kad se susreo sa zrakom pokazuje svoj raskošni dekor suncu i kameri mobitela. Brzo ga odvajama od shout-a i ide nazad svome carstvu, da raste i dobije krunu...

Krunaš - C&R

Meni dan ispunjen, oprema promrdana, a u glavi već slažen kocke za sljedeći susret s poštom, morem i krajolikom koji vas ispunjava.

Bistro!

OPREMA:

Štap Yamaga Blue sniper 95M

Rola Shimano twin power 5000SW prve serije,

Upredenica Gosen Donpepe PE2

Predvez Fluorocarbon 0,40 Sunline

Jig Shout Pink-srebrni, slow model

Udarac na 50 metara od obale, pri dubini od 25-30 metara.

Tandem varalica za brancina

Ovaj način ribolova varalicama nije nikakav novitet, a ima ribolovaca koji redovno love ovako. Loveći na rijeci Bojani, često sam bio u prilici da vidim kako ribolovci kombinuju dvije silikonske varalice sa džig glavama, kako bi uvećali šanse da ulove brancina koji vreba svoj plijen iz zasjede na riječnom dnu. Sistem se pokazao kao veoma efikasan na takvim terenima, dok bio na nekim drugim, možda, bio manje upotrebljiv. To je jedan moj zaključak koji ću obrazložiti do kraja teksta

Piše: Miško LEKOVIĆ

Kad sam, pred novu godinu, obišao lokalnu radnju ribolovne opreme da vidim ima li nešto interesantno na prazničnom sniženju, odmah sam dohvatio par pakovanja Civelix-a od 8 cm i jig glavom od 3 g. Priznajem, ne mogu da odolim kad vidim jig glavu sa očima, moram da je imam. Cijena je bila jako niska, a dobio sam obrazloženje da ih niko ne kupuje jer su suviše male i lagane, pa se ne mogu zabaciti daleko.

Postoje, barem, dva načina da su upotrijebi ovako lagana varalica. Prvi je bombarda koju sam nepravedno zapostavio zadnjih godina, iako sam ovom tehnikom uhvatio svog prvog brancina. Vjerujem da tu nema nepoznanica. Uloga bombarde je da olakša lansiranje laganih silikonskih varalica i kod nas se često koristi za lov luca silikoncima.

Kombinacija silikonaca u tandemu sa nekom drugom varalicom je sistem koji se rjeđe koristi. Evo kako ja to radim: na konac vezem lider od fluorokarbona kao što obično radim, ali umjesto kopče, na kraju lidera vežem malu trokraku virblu. Na sledeći krak virble nastavljam lider dužine 1 m i na njegov kraj vežem kopču kako bih mogao da mijenjam varalice. Na donji krak virble vežem pramu od 10 cm, nešto tanju od lidera, na čijem kraju direktno vežem silikonca, u ovom slučaju pomenutog Civelixa. Kod ovog silikonca mi se svidjelo što jig glava od 3 g ne dozvoljava da se silikonac upetljava u virblu ili lider, već ga stalno drži na distanci. Nije mi se svidjelo to što ometa rad laganije zare i često je potopi.

Bokokotorski zaliv

Sistem sam koristio na plitkim terenima Bokokotorskog zaliva loveći sa obale. Plićak uz obalu je pun oštrog kamena, često prekrivenog školjkama, tako da bi izvlačenje ribe ulovljene tandemom dvije tonuće varalice ovdje bilo nemoguće. Slobodna varalica bi neminovno kačila prepreke u vodi. Zbog toga se kombinacija površinca i silikonca pokazala mnogo praktičnija. Prvo veče, na silikonac sam dobio malog brancina, a već narednog dana, po jakoj buri, silikonca je napao brancin, nešto veći od 1 kg.

Mala varalica - mali brancina, ali ponekad...

...mala varalica - a malo veći brancin

E sad, zašto je brancin odlučio da napadne tanušnu ribicu, a ne konkretan zalogaj u vidu površinca Duel Silver Dog, postoji par teorija. Možda je u pitanju nadmetanje predatora oko plijena, ali posmatrajući dešavanja u vodi, nameće se zaključak da je Civelix bio najsličniji gavunima kojih je more tih dana bilo prepuno. Kako god da bilo, ovim sistemom dupliramo šansu da pogodimo čime se predatori tog dana hrane. Veća šansa za ulov je, za mene, dovoljan razlog da na ovaj način, ubuduće, vrlo rado lovim brancine i druge morske grabljivice.

Bistro i vidimo se na vodi.

Ribolovne mašinice i so

Sve je otišlo u prah...

Slano okruženje je okrutna sredina. Posebno kada je oprema non stop na brodu. Loše održavanje i galvanske struje recept su kako od kombinacije čelika i aluminijuma napraviti "prašak za pecivo".

Piše: Igor PERIĆ

Kako, čime, koliko često, obilno ili minimalno, gdje ide ulje, gdje mast...

To su neka od uobičajenih pitanja s kojima se srijećem tokom gotovo svakodnevnog druženja sa različitim mehanizmima ali i problemima koji „muče“ mašinice za ribolov. Ljudi uglavnom očekuju gotove odgovore, brza i trajna rješenja i, u konačnom, čarobni tretman za sprave koje će trajati bez mnogo ulaganja, pažnje i posvećenosti...

Argumentacija vlasnika kada pregled pokaže teško stanje njihovih ljubimaca je različita, a nakon početne nevjerice slijede pitanja: zar ne piše da je za slanu vodu, danas ništa nije kao nekad, mora da je kineska...

Tu ću stati sa nabrajanjem i, prije nego progovorimo o servisiranju, krenuti navedenim redom da zavirim u svijet predrasuda koje se predu oko mašinica za ribolov.

Prepoznatljiv mehanizam JM makina / Power spell PE10

Upoređenja

Kao prvo, mašinice su mehanički sklopovi i, sa izuzetkom flyfishing čekrka, posjeduju minimalno dva zupčanika (multiplikatori sa jednom brzinom) ili najmanje tri kod mašinica sa fiksnom špulom. Nezavisno od modela sve imaju sistem diskova i pakni koji služe za kočenje (kontrolu proklizavanja špule) što je ključno u zamaranju i izvlačenju ribe. Ako preforsiramo zupčanike i kočnicu, neće biti dobro. A još gore ako periodično ne provjerimo stanje, posebno ako je mašinica izložena slanoj vodi.

Ribolov na slanim i slatkim vodama dva su svijeta. Ono što će vam oprostiti stacionarna mašinica ili multiplikator na slatkoj vodi, na moru će vas dočekati kao bumerang.

Slano okruženje je okrutna sredina. Posebno kada je oprema non stop na brodu. Loše održavanje i galvanske struje su recept kako od kombinacije čelika i aluminijuma napraviti "prašak za pecivo".

Tragovi nepažnje 

So će doslovce nakon nekoliko izlazaka pojesti ležaj lošeg kvaliteta, ili neodgovarajućih materijala, dok će slabo zaštićeni ili „zaboravljeni“ nerđajući, inoks i ostali „ss“ deklarisani kuglični ležajevi izgubiti trku u dogledno vrijeme. Neki prije, neki kasnije. Nažalost sve češće „prije“, čak i kod glasovitih proizvođača, zbog čega serviseri sve češće one fabričke, a izložene soli - naročito kod morskih džiging čekrka ili skupljih spining mašinica - mijenjaju hibridnim ili keramičkim. Skupo, ali trajno rješenje.

Druga pomenuta stavka - logično je napraviti paralelu sa sumnjom da je danas sve lošije nego nekada i da su materijali kao od pjene...

Konstrukcija pužnog prenosa DAM, starih Penn mašinica ili briljantna rješenja Abu i Mitchella imala su svoju primjenu u eri monofila i(li) slatkih voda.

Nije, međutim, sve što je čelik garancija da će trajati vječno, kao ni obrnuto, ako je od plastika da će ostati bez zuba...

Daiwa Seaborg 500J - motor preko remena prenosi obrtni momenat na kalem

Dovoljno je pogledati koliko samo plastičnih zupčanika imaju neke od moćnih električnih mašinica koje vlasnici, redovno, opterećuju preko svih limita. Pa traju...

Sofisticirane, moderne mašinice podrazumijevaju da ribolovci poput imperativa usvajaju tiši, mekši rad, ljepši i dopadljiviji izgled i laganija kućišta. Sve to ima svoje prednosti, ali i limite.

Opet kažem, predrasude su najgora stvar, a pojednostavljivanje stvari, odnosno gledanje kroz crno/bijeli prizmu - nije rješenje. Što komplikovaniji sklop, to su performanse bolje ali je mogućnost oštećenja, naročito zbog neodržavanja, veća.

Primjera radi, neodržavanje rolera na Shimano Stelli, vlasniku može, samo za nabavku djelova da izbije iz džepa i cijelih 70 eura (dva ležaja, „spejseri“, klin koji nosi sve to, dvije čaure, roler, šaraf).

Made in...

Da ne zaboravimo kritiku na račun „kineske radinosti“.

Bio sam kao klinac nemalo iznenađen kada mi je iskusniji kolega rekao za jednu vremešnu makinu da je smeće, jer je iz Japana...Poslije je taj epitet lijepljen Koreancima kada su preuzeli da rade neke modele evropskih i azijskih brendova...Onda su na red došli i Kinezi. Vremenom su se stvari dramatično izmijenile. Da o Japancima ne govorimo, ali korejska auto-industrija je primjer kako za 10 godina izgleda tehnološka revolucija. Isto je i kod ribolovne opreme.

U zbilji, čini se da danas jedino Evropljani ne prave kvalitetne mašinice, bolje rečeno, gotovo da ih više uopšte ne prave, jer su sve fabrike „pretopljene“ u svjetske konglomerate, dok Japan i Koreja, ali i Tajvan i Tajland prave ozbiljne stvari.

U pogledu kineske proizvodnje: ne treba zaboraviti da su Ryobi, kao i brojni klonovi nastali pod kapom te fabrike, danas kineska proizvodnja, kao i da se pola američkih brendova radi u Kini.

Naravno, odnos cijena/kvalitet na strani je velikih igrača ali svima je lako naći manu ili prostor za poboljšanje.

Nego odužih sa uvodom, koji je, ipak bio neminovan.

Znaju se gabariti i namjena opreme za teški ribolov

Ključ je ispoštovati mašinicu. Vrsta i veličina zupčanika prilagođena je namjeni, težini olova, brzini toka ili gabaritima varalica. Često se sjetim kako je kolega sa vode bio iznenađen što mu je „preskočio“ zupčanik kada je sa plovkaroškom mašinicom lovio grgeče sa visine, odnosno čuvenog mosta na Skadarskom jezeru. Ili ljutnje zbog toga što jedan renomirani proizvođač nije istrpio kančanicu sa olovom od 200 grama a „zupčanici su od hladno kovanog aluminijuma“. A mašinica namijenjena brancinu...

Probajte da autom male kubikaže prenosite prikolicu drva uzbrdo, pa javite kako su prošli kvačilo, motor ili šasija.

Lubrikanti

Konačno, podmazivanje.

Često ćete čuti da je i najgora mast bolja nego kad je mehanizam suv. Istina, donekle. Ali je tačno da je mnogo masti jednako loše kao da je nema.

U suštini, malo dobro raspoređene masti bila bi idealna varijanta, ali pošto govorimo o slanoj sredini onda treba naći mjeru i adekvatno zaštititi eksponirane elemente i slabe tačke koje može da ošteti prodor vode.

Nećete jednako zaštititi male spining masinice i velike multiplikatore. Nećete koristiti istu vrstu masti. Svim mehanizmima  je, međutim, svojstveno da višak masti na pogrešnim mjestima može samo da škodi. Posebno višak loše masti koja upija vodu, brže oksidira i pretvara se u slani sos koji jede makinu iznutra.

Ako sami servisirate mašinice postoje osnovna pravila.

Demontiranje, čišćenje pa podmazivanje...

Nanošenje nove masti ne ide ako prije toga zupčanici nijesu „dekontaminirani“ od potrošene stare, nerijetko zapekle, koja ispunjava žljebove između kojih naliježu zupčanici. Još kad slana voda umiješa prste, prodre u kućište, pa nakon isparenja ostanu naslage kristala koje reaguju sa zupčanicima, kućištem...Onda je to prečica za nabavku novih mašinica.

Dakle, zupčanici, kontaktna površina zupčanika i kućišta, prolaz osovine kroz pinion zupčanik, svi djelovi moraju biti dobro očišćeni i pregledani. Za tu namjenu možete koristiti namjenske, ali skupe sprejeve, plin za upaljače, ili WD-40 (da, on je sredstvo za skidanje masnoće, a ne lubrikant). Kada su zupčanici očišćeni, i suvi, bez pretjerivanja nanesete mast na mehaničke elemente koji naliježu jedan na drugi.

Ulje ide u sklop antirevers mehanizma, popularno nazvan „nepovratni ležaj“, zatim na „pinove“ na koje naliježe preklopnik...

Roler, odnosno ležaj unutar rolera, treba zaštititi mašću. Provjereno će duže trajati. Kontakna mjesta ručice, odnosno pregiba ručice, kao i osovina traže ulje. Na izlaznom dijelu osovine iz piniona treba staviti malo masti, kako bi se spriječio ulazak vode niz osovinu...

U pogledu periodike servisa – sve zavisi od eksponiranosti, vrste mehanizama. Neke mašinice traže češći servis.

Mehanizmi sa warm shaft rješenjem daju bolje slaganje strune, ali traže malo više pažnje 

Svima je zajedničko da je preporučljiv „veliki servis“ na godišnjem nivou, na kraju ili uoči početka nove sezone. Naravno, periodično održavanje uoči i nakon ribolova se podrazumijeva. Dobro zaštićene, redovno praćene i periodično čišćene će duže izdržati do generalke.

Pritom, nekada će sedam dana intenzivnog ribolova i silnih drilova više potrošiti mašinicu nego dvije godine „manekenisanja“ ili izvođenja na vazduh. Drugim riječima, zavisi koliko ih je jada ubilo i koliko su prešle. Tako da i polugodišnji pregledi mehanizma nijesu loše rješenje, pa i kontrola nakon teškog „fajta“ da ne bi neke sitnice se slomile o glavu pri sudaru sa sljedećim kapitalcem.

Ako to ispoštujete, imaćete manje glavobolje, a makine će trajati i služiti namjeni.

Neće da škodi

Previše je ovo kompleksna oblast da bi sve stalo u jedan tekst. U narednom periodu, nadam se da će vrijeme i obaveze poslužiti da neke od popularnih mašinica izložimo sudu javnosti, odnosno pokažemo kako to sve u praksi izgleda.

Na kraju par napomena: Ne ostavljajte da vam posoljena struna leži preko rolera. Ako je bilo talasa, vjetra i slanog spreja skinite špulu, rasklopite ručku da mašinica „diše“, pregledajte roler... Isto važi za skidanje mašinice sa štapa, naročito ako su halteri od metala, ili je stopa mašinice metalna. Bićete iznenađeni što su u stanju da urade galvanske struje na mjestu kontakta, a njihovo djelovanje biće vidljivo na duboko sakrivenim navojima, daleko od sunca, ali dovoljno blizu hemijske reakcije koja od metala načini prašinu.

Zato, mlaka voda i blagi deterdžent za štap i karike, a za mašinicu voda, kap ulja na kritičnim tačkama i redovno čišćenje mjesta koja prva stradaju od galvanskih struja (stopa mašinice, šarafi koji drže čekrk pričvršćen na halter) i na taj način ćete ih spasiti i zdrave ispratiti na generalku.

Jedino tako veliki servis neće koštati „čitavo bogatstvo“.

Elementi sa Banax Kaigena 500 koji je uz bolje održavanje mogao da traje godinama

Lignje i sipe s obale

Piše: Miodrag-Miško LEKOVIĆ

Okoreli varaličari nikada ne proglašavaju kraj sezone. Čak ima onih koji jedva čekaju duge zimske noći, kada ljudi i njihova plovila napuste obale, a približe joj se lignje, sipe i ostali glavonošci. Tada je recept za uspješan lov vrlo jednostavan: kvalitetna odjeća i obuća koja će vaše tijelo održati toplim, strpljenje i volja za istraživanjem, barem jedan kolega ribolovac sa kojim možete da razmijenite poneku duhovitu doskočicu, lagani pribor kojim možete dugo da lovite i daleko da zabacite, 5-6 pušći/skosavica različitih dezena i, na kraju, a moglo je i na početku, flaša crnog vina ili nekog tamnog piva.

Na jednoj poziciji, prvo zabacivanje dalo je jednu lignju...

...a već naredno, donijelo je ovu. Još jedan dokaz da su često u parovima

Lagana oprema kojom mogu da zabacim što dalje

Ovo je recept koji kod mene najbolje funkcioniše i baš tim redom, ali siguran sam da će neki lovci na glavonošce akcenat, ipak, staviti na opremu i varalice. Trgovine su, naravno, uvijek spremne da udovolje detaljnim zahtjevima svojih mušterija, tako da su svuda u ponudi specijalni egi štapovi i mašinice, egi konci, egi torbe, egi varalice itd. Nemam iskustva iz lova takvom opremom pa da mogu uporediti njen učinak sa učinkom „obične“ opreme. Na fotografijama možete vidjeti najveći dio opreme kojom lovimo, a redovno smo uspjevali da nalovimo dovoljno za dobar ručak ili večeru sa prijateljima, kada one, već pomenute, duhovite doskočice pljušte sa svih strana, a vino promijeni boju u neku svjetliju. Tada se pokaže što je prava poenta ovog sporta prema kojem dijelimo istu strast.

Zahvaljujem se prijatelju i vrsnom ribolovcu Danilu Iliću koji me naučio kako da lovim sa pušćama bez integrisanog otežanja i pokazao svoje omiljene poste. Svim našim čitaocima želim da uživaju u ribolovu bez obzira na doba godine i doba dana. 

Bistro i vidimo se na vodi.