Brancin - vladar obalnog mora

Brancini sa Bojane

Uglavnom lovi iz zaklona, naročito krupni primjerci. Kada se neoprezna ribica previše približi...ishod je poznat. U vrijeme seobe, s proljeća uz rijeku i s jeseni prema moru, ovo pravilo ne važi. Tada brancini love u velikim jatima...

piše: Nenad Radović - Bojanac

Krupna glava, velike oči, golema usta kadra da „spakuju“ krupan plijen... Izduženo tijelo završava snažnim repom koji omogućava strelovite napade sa naglim promjenama pravca... Duž Jadrana je poznat kao levrek, smudut, lubin, agač ili prosto – brancin.

Kako god ga zvali, on je kralj obalnog mora, grabljivac dizajniran za kratke, munjevite napade u svim nivoima i uslovima: od površine do dna, svitanja i sumraka, mutne, morske i bočate vode.

Lijepi primjerak levreka upecan na silikonca

Izražena bočna linija ukazuje na snalažljivost i karakteristike spretnog lovca u mutnoj vodi. U uslovima smanjene vidljivosti, njegov riblji radar očitava najmanje pokrete van vidnog polja.

Adaptiran je i bojom – nije ista nijansa bancina sa zatravljenih bokeških pozicija ili onih na „divljim“ krševitim poštama gdje dominira hrid, šljunak ili podloga prošarana posidonijom.

Ovaj brancin sa slike ponovo pliva

Naraste do 15 kilograma. Relativno su česti primjerci do nekih osam kilograma, jako rijetki veći. Prosječan  primjerak je daleko manji i najčešće teži nekih 500-800 grama. Mrijest, zavisno od mjesta, pada u periodu od novembra, pa sve do kraja februara, mada ima slučajeva kad mrijesti i mimo pomenutog perioda. Zabranjen je ribolov primjeraka manjih od 26 cm dužine. Iako nema propisanog lovostaja tokom mrijesta, nije baš lijepo vidjeti da ribolovci nose krupne ženke pune ikre...Vratite ih moru, a more pamti i vraća.

Nedorasli primjerci prošarani su pjegama i nemaju veze sa srodnom mediteranskom vrstom (Dicentrarchus punctatus), koja je nesavjesnim ribolovcima izgovor za izlov nedoraslih domaćih brancina.

Nedorasli primjerci imaju karakteristične pjege

Pošte

Brancin je prisutan na dubinama do desetak metara. No, i to se mijenja. Zbog čovjekovog uticaja i velikog uznemiravanja priobalja adaptirao se, pa ga sve češće srijećemo i na većim dubinama (i preko 20 metara).

Ima ga posvuda ali je najveća koncentracija jata na rječnim ušćima, te blizu podvodnih izvora slatke vode. Zalazi duboko u tok rijeka, gdje nema nikakvog uticaja morske vode. Luke i marine su takođe njegovo kraljevstvo, naročito krupnih – kapitalnih primjeraka koji se ne daju tako lako prevariti... Kratko rečeno, sva ona priobalna mjesta na kojima srijećemo velika jata sitne ribe, najčešće gavuna, su potencijalno dobra obitavališta za brancina. Uže lokacije su mjesta gdje postoji nagli pad dubine – skale, kao i eventualne prepreke u brzacima (kamenje, panjevi i sl.)

Na meniju...

Za gavune i male staklaste jeguljice se može reći da su njegova osnovna hrana (njih je najviše upravo na ušćima). Napašće i većeg cipla, koji je dovoljno nesmotren da se previše približi njegovim ustima. Mimo toga papaline, inćuni i mlađ svih ostalih vrsta takođe su njegova česta lovina. Jako rado se hrani i glistama, crvima i rakovima, naročito u rano proljeće. Tad je još lijen i iznemogao od mrijesta, pa na ovaj način lakše dolazi do plijena. Ovo je naročito uobičajeno u rijekama. Samo se spusti na dno rijeke i glavom okrenut uzvodno sačekuje sve hranljivo što mu tok donese. 

Lov u jatima

Rijetko progoni plijen. Uglavnom lovi iz zaklona, naročito krupni primjerci. Kada se neka neoprezna ribica previše približi...ishod je poznat: ribici je kraj.

U vrijeme seobe, s proljeća uz rijeku i s jeseni prema moru, ovo pravilo ne važi. Tada brancini love u velikim jatima.

U tim situacijama primjenjuju posebnu taktiku: dok ne love nalaze se u dubljem dijelu, nedaleko od granice plitke vode, gdje se obično nalaze jata gavuna. Mirno je do momenta kada predvodnik izađe na površinu i krene u rastjerivanje gavuna.

Kao po dogovoru, jato kreće u napad. Nastaje opšti metež a gavuni u paničnom bijegu osuđeni su na ulijetanje u jato gladnih usta.

U takvim situacijama dešavalo se da stotine gavuna iskoče na obalu i tako skončaju. Napad prestaje kada gavuni budu potisnuti do obale. Brancini se  povlače u dublju vodu, do sljedećeg napada, koji se odvija po istom scenariju.

 

 Autor (lijevo) sa brancinom ulovljenim na Bojani davne 1982.g.

Prilagođavanje

Pored ovih strategija prežanja i progona plijena, dakle tipičnih odlika predatora, brancin je često i oportunista. Drugim riječima – prilagodljivi svaštojed. 

Srebrni odsjaj u svitanje...

U lukama i marinama, gdje ribari čiste mreže, ponaša se kao tipični strvinar, koji se hrani uginulim organizmima: ribama, glavonošcima...). Na mjestima gdje se baca primama za cipole (hljeb) brancin će uzeti i hljebnu pahulju. Dakle, prilagođava se situacijama. Zbog navedene proždrljivosti i prilagodljivosti  širok je dijapazon sportskih načina ulova brancina.   

Ribolovne tehnike

S obzirom da se radi o izuzetnom predatoru, varaličarenje sa obale i iz čamca, kao i pendula, prve su varijante sportskog lova brancina. Ipak, ne smije se zanemariti ni lov na dnu, a pogotovo u kurentu živim i mrtvim mamcima. Specifična je i veoma uspješna tehnika zvana „cinculiranje“ koja se izvodi iz čamca nošenog rječnom strujom ili kurentom na moru, uz korišćenje silikonskih varalica. Sve tehnike se uspješno sprovode prvenstveno u noćnim, ali i u dnevnim uslovima.