piše: Igor Perić
Iako sputanih ruku smogao je
snage da raširi dlanove i herojski pokopa sve sumnje: „Ovolike su joj oči
bile“!
Tako je, veli anegdota, glasio odgovor neimenovanog ribolovca kada su ga, nakon bezbroj saslušanih „priča“, kolege vezale i tražile da im pokaže kolika mu se riba skinula sa udice.
Sputali mu ruke, ali ne i maštu...
Tako je, veli anegdota, glasio odgovor neimenovanog ribolovca kada su ga, nakon bezbroj saslušanih „priča“, kolege vezale i tražile da im pokaže kolika mu se riba skinula sa udice.
Sputali mu ruke, ali ne i maštu...
Dimenzije
Ribarskim pričama i
dogodovštinama draž upravo daje element neizvjesnosti. Nekada istinite priče
zvuče nevjerovatno, dok one malo vjerovatne budu tako lijepo ispričane da bi
čovjek rekao da su istinite. Čak se pripovjedaču toleriše što su dimenzije
fluidne do te mjere da zavise od prilike do prilike, rastu svakim danom i sa
svakim novim sagovornikom, a lista očevidaca “koji su bili tu” mijenja se neviđenom
progresijom.
Onda je, vremenom, priča počela
da trpi zbog progresa, ako pod tim podrazumijevamo razvoj savremenih
tehnologija koje su nametnule obavezu da ulov bude “mjeren” kamerom i
publikovan preko društvenih mreža.
To
ozbiljno ugrožava drevnu ribolovačku priču koja je bila neuhvatljiva do te
mjere da, zavisno od izvora, nikada nijeste bili sigurni da li su zbilja viđeni
i upecani toliko veliki stanovnici Neptunovog carstva...
Nekad i sad
Obično su prodavnice ribolovne
opreme bile poput deska u novinskoj redakciji: informacije pristižu sa svih
strana, pa saznajete kako je “taj i taj” izvukao beštiju, još veća je pokidala
najlon ili je golemi komad odvukao barku na pučinu...
-Slušajte priču, nećete vjerovat što mi se desilo! – glasi uvod, koji se sve rjeđe čuje.
Umjesto uvertire u pripovjedačko umijeće puno dinamike - koje provocira pažnju čak i onoga ko je na brzinu svratio da kupi samo par olova - razgovor kreće poštapalicom „pazi sad“, nastavlja se vađenjem telefona, listanjem galerije i obaveznim poentiranjem: „A, kakav komad?! “
-Slušajte priču, nećete vjerovat što mi se desilo! – glasi uvod, koji se sve rjeđe čuje.
Umjesto uvertire u pripovjedačko umijeće puno dinamike - koje provocira pažnju čak i onoga ko je na brzinu svratio da kupi samo par olova - razgovor kreće poštapalicom „pazi sad“, nastavlja se vađenjem telefona, listanjem galerije i obaveznim poentiranjem: „A, kakav komad?! “
Slijedi efektan zaključak kako
pored snimka nema laži, nema prevara. Fotografija govori sve, naravno, podrazumijevaju se podaci o izmjerenoj težini, a vaga mjeri i treću decimalu.
Da li uvijek pobjegne krupna riba |
Nije sve izgubljeno
Ipak, za heroja vezanih ruku nije sve izgubljeno jer ono što je „uteklo s udice“ ne podliježe mjerenju, još manje objektivu. Pa će junak s početka priče, koliko god sputan tehnološkim napretkom, imati prostora da se razmahne. Da bude kao riba u vodi!
buen amigo
OdgovoriIzbrišiMuchas gracias!
OdgovoriIzbrišiBravo! Imaš novog čitatelja!!! ;-)
OdgovoriIzbrišiHvala! Vidim i neke dobre priče o kužini?
OdgovoriIzbrišiDodani ste na moju listu blogova.....ako je OK?
OdgovoriIzbrišiNaravno. Hvala i dobro došli na blog...
OdgovoriIzbriši