Zimski sparidi

Piše: Miodrag Miško Leković

Već neko vrijeme, sa kolegom Damirom Pepićem, planiram da bolje upoznamo pozicije za ribolov u blizini Tivta. Sunčano subotnje jutro, nakon nekoliko dana pod ciklonom koji nam je donio jake kiše i jugo, izgledalo je kao prava prilika da realizujemo naš plan.

Na moru je, još uvijek, bilo malo vjetra, a voda je bila mutna taman koliko treba. More je pjenilo nekoliko metara uz kraj. Na stotine metara stjenovite obale koja se stepenasto spušta do vode, pruža mnoštvo pozicija za ribolov. Na nekim mjestima je duboko, na nekim je i manje od metra dubine. Damir je često ronio ispred ovih obala i, kako odmičemo obalom, opisuje mi različite tipove dna i upozorava na moguća zapinjanja varalice. Taman smo se raspucali kad je plimni talas još više uznemirio površinu mora i još više zapjenio vodu uz obalu. Sa njim su došli i ulovi, koji nisu bili trofejni, ali su donijeli zadovoljstvo i uzbuđenje. Neki od njih su bili i neobični za nas. Iz naslova pogađate koji su bili najbrojniji.

Jedan dio našeg ulova možete vidjeti na narednim fotografijama.   

Damir je sa uspjehom forsirao Max rap 13

Savage Gear Pray 95 bio je fatalan za ukljate

Dolijao sarag na Max rap 13

Max rap 11 uhvatio ukljatu za nos

Lignja na Max rap 13... i to se dešava dobrim ribolovcima

Brancin iz plićaka

piše: Miodrag Miško Leković

Poslije sedam dana bure, u plitkoj vali more je bistro kao suza. Nigdje nijednog ribolovca dokle pogled seže. Malo je spremnih da izađu na vodu kad je temperatura oko nule. 

Tridesetak minuta je do kraja plime, sunce samo što nije zašlo... Idealan tajming. Dobro znam šta treba da radim na ovoj poziciji: „šetanje psa“ i nema previše alternativa kad je tako plitko i bistro. 

Owner Zip n Ziggy dobio je čast da započne ribolov. Lijepo šeta lijevo-desno i ostavlja vijugav trag na ravnoj površini vode. Negdje na pola puta voda poče da ključa ispod i oko varalice. Bio je to znak da je riba tu i prati "šetača"! Usporavam namotavanje, ali konkretan napad izostaje. Sigurno je brancin, zubatica ne bi tako lako odustala. Zabacujem još nekoliko puta i vodim varalicu preko istog mjesta. Ništa. Prozreo je prevaru. Krećem da zabacujem na drugu stranu, da mu dam malo vremena da se opusti. Sve vrijeme razmišljam šta drugo da mu ponudim... 

Repriza

Odlučujem se za Illex Water Monitor koji tek što se pridružio arsenalu varalica. Zabacujem ga prvi put, zadovoljan kako, sa svojih 13.5 grama, leti kao metak preko uvale. Vodim ga promjenljivom brzinom, dozvaljavajući mu da zaroni malo ispod površine. Na istom mjestu gdje sam imao udarac na Ziggy-ja, osjećam da nešto napada Monitor…Usporavam varalicu i osjećam jako zatezanje. Tu je! Ne dozvoljavam mu bijeg i odlučno ga privlačim i iznosim na obalu. Lijep brancin, malo preko 1 kg.

Monitor, tek, glavom viri iz njegovih velikih usta. Taj tren u kojem sam usporio varalicu, dovoljan je bio da je brancin usisa do kopče. Koliko god da trokuke na Monitoru izgledaju neubjedljivo, kad je ovako „prikucan“, i mnogo veći brancin bi se brzo našao na obali.

Prošlo je nekoliko minuta dok sam napravio fotografije. Provjeravam opremu i nastavljam da lovim istom varalicom. Zabacujem prema otvorenom moru i brzim jerk potezima pretražujem teren. Na dvadesetak metara od obale varalica izranja i za njom riba koja je promašuje. Ne mogu da vjerujem! Zar ću u drugom zabačaju dobiti još jednu ribu. Ne, to se, ipak, nije desilo. Bilo je tu još desetak zabačaja i nekoliko različitih varalica sam promijenio, ali riba se više nije javljala. Početak oseke i djelovi tijela koji su utrnuli od zime, bili su znaci da je za danas dosta. 

Jigger za "šetnju psa"

Prihvatio sam savjet kolege Igora Perića i za ovaj ribolov provršinskim varalicama koristio štap Daiwa R’nessa, koji je tipični džigeraški alat, fast akcije. Njegov argument je bio da ću njime mnogo bolje i lakše voditi površinske varalice nego spinning štapom medium-fast akcije, kakav je Graphiteleader Argento, koji najradije i koristim. 

Sve je to, teorijski, imalo smisla u mojoj glavi, ali opet sam, najčešće, posezao za Argentom koji mi je lijepo “legao” od prvog ribolova s njim. Ovog puta sam napravio izuzetak, ali će, ubuduće, biti pravilo. Sa R’nessom voditi površinca bilo je mnogo lakše. Kratki pokreti vrha štapa tjerali su varalicu u cik-cak ples bez ikakve muke. Njegova, nešto duža, drška (računajući od držača mašinice do dna drške) nije pravila nikakve probleme kod vođenja, a omogućavala je dalje zabačaje. Pod ribom se lijepo savio i pokazao da ima snagu i za mnogo veći plijen. 

Ovo ne znači da upoređujem dva navedena štapa po kvalitetu, niti, po tom pitanju, mogu staviti jedan ispred drugog. Oba su iste, srednje klase, a ni po cijeni se mnogo ne razlikuju. 

Za spinning ću i dalje radije uzimati Argento-a, dok će R’nessa jigger biti moj izbor kad treba koristiti površince, u plitikim uvalama u kojima se kriju brancini.

Dan i vrijeme ulova: 07. januar, oko 15:00 

Meteo: vedro i hladno, bez vjetra

Stanje mora: mirno, veoma bistro

Štap: Daiwa R’nessa RNSA902LFS Jigger

Mašinica: Shimano Saros 3000F

Konac i predvez: Power Pro Super 8 Slick 0.15 mm, Daiwa Hyper Clear 0.26 mm

Od pontice do pontice

Ponte u Bijeloj

piše: Miodrag Miško Leković

Najzad, stigli su novogodišnji i božićni praznici i osam dana odmaranja, šetnje, hrane, pića i, naravno, ribolova. Idila, osim kad se u tu sliku umiješa jaka bura koja nikako da stane, nego uporno zamotava kroz Boku. Nema veze, tješim se. Lignje i sipe ne mogu da omanu kad je ovako hladno, a more tako bistro. Uz čašicu rakije u novogodišnjoj noći, od prijatelja sa kojim često idem u ribolov, dobijam obeshrabrujuće informacije: „Ne love lignju ni iz barke, a kamoli sa obale. Te što uloviš, ja ću ti pržit’.“ Ma znam da ću uloviti bar za jednu večeru, pa svake zime sam lovio. Neka priča što hoće, od sjutra počinje moja ribolovna kampanja.

Sljedećeg dana nestrpljivo čekam sumrak. Još prije ručka pakujem stvari i oblačim najtopliju odjeću koju imam. Vjetar je oslabio tek toliko da se može zabaciti, ali, i dalje, probija do kosti. Pozicija poznata, pušća provjerena, oprema bez greške. Zabacujem dok Sunce zalazi iza Prevlake. Jednom, drugi put, peti, deseti. Ništa. Pristižu kolege i uz pozdrav dodaju: „Ima li šta?“. „Ništa“, odgovaram. „Čudo... ne love ni ovi što pendulaju“, pokazuju na barke koje, tromo prolaze na pedesetak metara od obale. „Za noć 5-6 komada. To je ništa za pendulu“. Složih se klimajući glavom i nastavljam sa svojom rutinom. Već se smračilo, ali uporni smo da, barem, jednu lignju izvučemo na obalu. Kao da se takmičimo kome će prvom to poći za rukom. Iz tog razmišljanja me prenu snažno povijanje vrha štapa. Konačno, tu je i ogromna je. Lagano namotavam da se ne otkači. Čudno je to što nema onog njenog pumpanja. Tolika lignja se baš i ne predaje lako. Na površini je i počinje da prska. Nije ovo lignja. Hobotnica. Neko bi joj se i obradovao, ali ne i ja. Malo slikanja i ide nazad u more. „Neeeee“, ispratili su je glasovi. Navikao sam već na taj uzvik publike kad puštam nedoraslu ili neželjenu ribu. „Neko će je drugi uhvatiti“, dodaje jedan od ribolovaca. Da, da, samo se nadam da to neću biti ja. Dosta je za večeras.

Sjutradan je vjetar duvao još jače. U sami sumrak je oslabio i pustio da se malo proba na lignje. Sve isto kao noć prije, niti lignje, niti sipe. Ribolovac koji je došao malo posle mene, vadi hobotnicu koja je, tek, malo veća od pušće. Pokazuje mi je uz simpatuje prema malenom stvorenju i vraće je u more. Još jedna je preživjela. Biće nešto od našeg mora. Ne zadržavam se večeras, očigledno je da je prijatelj bio u pravu. Treba mi druga taktika za preostale dane praznika. Lignje nema, ali možda nađem ribu u nekoj zavjetrini.

Nakon jednog dana bez ribolova, krećem u podne niz rivijeru tražeći mjesto u zavjetrini. Meljine, Zelenika, Kumbor, Baošići, Đenovići... Prejak je vjetar. Kroz Bijelu je malo bolje stanje, ali nastavljam do Kamenara iz čiste radoznalosti. Stajem ispod Svete Neđelje, i prilazim moru jedva hodajući uz vjetar. Kroz Verige nosi.

Kamenari i Verige

Krećem nazad i stajem kod brodogradilišta u Bijeloj. Vjetar je podnošljiv. Nije ni hladno na popodnevnom suncu. Brzo slažem opremu i krećem sa velikim varalicama. Brancin ili zubatica, to je lovina. Lagano prelazim od jedne do druge ponte i zabacujem u svim smjerovima. Kroz bistru vodu posmatram rad varalice i dešavanja u moru. Na jednom mjestu mali brancin dolazi za varalicom. Zabacujem još nekoliko puta i mijenjam varalice, ali ne uspijevam da ga zainteresujem. Nema veze, vratiću mu se kasnije. Produžavam dalje. Pretražujem neumorno do sumraka, ali bez uspjeha. Ribe nema. Ništa, vratiću se onom malom brancinu i ponudiću mu varalicu koju još nije upoznao. Namještam Heddon Zara Puppy i približavam je mjestu gdje mislim da vreba. Zadovoljan sam kako Zara para glatku površinu mora i pravim pauzu na par sekundi. Ponovo pokrećem varalicu i u tom momentu zapljusnu voda pod njom u lagano zateže konac. Pravovremena kontra, ali ništa. Pokušavam još nekoliko puta, ali neće više da se igra. Nema veze, sjutra nastavljamo.

Naredno jutro je osvanulo vjetrovito, a meterolozi su predvidjeli vjetar za cijeli dan. Malo umoran od toga, odlučujem da se vratim na isto mjesto od juče pa možda se nešto i desi. Bijela je opet u zavjetrini. Prelazim sa ponte na pontu uredno pokrivajući teren u svim pravcima. Prazno, nema ribe. Približavam se mjestu gdje sam imao bliski susret sa malim brancinom. Moram još jednom da ga pozovem na igru. Na kopču stavljam Duel Sinking Pencil 80 i vodim ga tik ispod površine vode stalno cimajući vrhom štapa. Recimo da bi to mogla biti neka nervozna jerk tehnika. Na tri metra od kraja imam udarac i laganom kontrom kačim ribu. Brzo ga izvlačim na obalu likujući iznad pobijeđenog suparnika. Malo slikanja i vraćam ga moru.

  

Sad, malo zadovoljniji, krećem obalom uživajući u toplim zracima zalazećeg Sunca. „Ima li šta“ prekida mir hrapavi glas sa terase obližnje kuće. „Ništa“ odgovaram. „Tu, tu, sa te pontice, tu mora bi’ sipe, sa’ im je stađun“. „Hvala, probaću“ pozdravljam mašući. Lijepo je veče pa zašto da žurim kući. Kačim narandžastu pušću DTD 3.0 i krećem sa sipolovom. Treba imati živaca za lov sipe, ali prija ponekad smanjiti brzinu i uživati u pogledu na more. Ubrzo osjećam lagano zatezanje i krećem da namotavam. Spada. Nema veze, tu je, dolijaće već. Uskoro opet zatezanje i ova ide vani. Mala je, ali biće još koja. Uporan sam bio, ali nije bila više ni jedna. Kao da je i sipa bila sama kao onaj mali brancin.

Sve u svemu, dan je bio uspješan. Prevariti ribu – to je za mene glavna poenta varaličarenja. Naravno, veća riba završi i na trpezi. Ali nedoraslu ribu treba vratiti moru, kako bi imali šta da ulovimo i naredni put i kako bi uživali boraveći pored mora, preskačući sa pontice na ponticu.

U novoj godini želimo vam mirno more, puno ribe i puno lijepih trenutaka pored vode. Bistro!