2015/03/10

Dnevna doza soli

Kad niste na moru onda mislite na more
Stajem na milju od pošte da udahnem zrak. I već mi je bolje. Sa sljedećim udisajem bolje i vidim, snimam smjer talasa i vjetra i tražim mikrolokaciju pogodnu za ribolov u konkretnim uslovima

piše: Igor PERIĆ


Znate onaj osjećaj kad vam „padne šećer“, pa morate uzet nešto slatko, pod hitno...E, meni tako “padne so” i treba mi - more! To se dešava kada ne stignem kada treba da odem u ribolov i provučem varalice na par pozicija što su još, koliko-toliko, ostale sačuvane od gužve i krivolovaca.
U silnoj trci i žurbi koja ne ostavlja prostora za ribolovnu pasiju, so redovno pada. Hronično. Ali nekako uspijevam da je nadomjestim razgovorom o ribolovu, pisanjem, kopanjem po arhivi fotografija, debatom na forumu ili, prosto, "liječenjem" u prodavnici ribolovne opreme, gdje redovno strada novčanik...
No, bude situacija u kojima ništa ne pomaže osim akcija. Ni obeshrabrujuća vremenska prognoza, ili neadekvatni uslovi na vodi...ma, ništa tada ne može da utiče na tvrdu riješenost da se zabaci.
Tako je bilo juče kada je so u krvi, nakon predugih dva mjeseca apstiniranja od ribolova, dostigla sezonski minimum. Cio dan sam bio „kao na iglama“. Dok nekako nijesam uspio da do četiri popodne sve obaveze sabijem u ćošak, premotam novu upredenicu, stavim predvez... 

Odabir kopči za varalice
Kopču ću vezati pored vode, dok budem gledao površinu mora trudeći se da „pročitam“ njegov aktuelni status koji zavisi od plime, pritiska i posljedičnog kretanja kurenta…
Dakle, trčim niz ulaz zgrade, grabim volan i – via mare.


Tajming je pravi
Stižem tačno u smiraj dana.
Prvo stajem na milju od pošte, da udahnem posoljeni zrak. I već mi je bolje. Sa sljedećim udisajem bolje i vidim, snimam smjer talasa i vjetra i tražim mikrolokaciju pogodnu za ribolov u konkretnim uslovima.
Nemam puno vremena, ali grabim dvije-tri fotke za gušt i... varalica je već na metar od isturene ponte i pretražuje rasjed između stijena iza kojih ide zona dubljeg mora, a ispred plićak prošaran šljunkom i travom. I tako redom češljam teren dok se glava oporavlja a lice dobija pravu boju…
Ura slobodnog vremena proletjela je za tren. Imam još toliko vremena da se javim prijateljima koji žive na „izvoru soli“ i nikako ne mogu da shvate moju zaluđenost morskim spiningom.
Jedan mi zamjera da je zbog mene prije neku noć promrzao vrteći varalicu i da ga brancini, "samo neka su zdravo", neće gledat prije početka ljeta.
Espreso s nogu i već je vakat za povratak doma.
Ribe nije bilo, ali je pala dnevna doza soli koju ću morati da rasporedim do narednog vikenda. 
Bistro!

3 komentara:

  1. Totalno si sve objasnio, to je to, sol u krvi, ne možeš bez mora, bez ribolova, sve nešto si cool i radiš svašta nešto sok ne pukneš i pobjegneš na još jedan morski susret...sjajno!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Zavisnici od soli i adrenalina :) Hvala, Mislave!

      Izbriši
  2. Odličan tekst. Zaluđenost je prava riječ i sve oko potrebe za izlaskom na vodu je teško objasniti osobama koje se ne bave ribolovom. :)

    OdgovoriIzbriši