Kad niste na moru onda mislite na more |
piše: Igor PERIĆ
Znate onaj osjećaj kad vam „padne šećer“, pa morate
uzet nešto slatko, pod hitno...E, meni tako “padne so” i treba mi - more! To se
dešava kada ne stignem kada treba da odem u ribolov i provučem varalice na par
pozicija što su još, koliko-toliko, ostale sačuvane od gužve i krivolovaca.
U silnoj trci
i žurbi koja ne ostavlja prostora za ribolovnu pasiju, so redovno pada. Hronično.
Ali nekako uspijevam da je nadomjestim
razgovorom o ribolovu, pisanjem, kopanjem po arhivi fotografija, debatom na
forumu ili, prosto, "liječenjem" u prodavnici ribolovne opreme, gdje redovno
strada novčanik...
No, bude
situacija u kojima ništa ne pomaže osim akcija. Ni obeshrabrujuća vremenska prognoza,
ili neadekvatni uslovi na vodi...ma,
ništa tada ne može da utiče na tvrdu riješenost da se zabaci.
Tako je bilo juče kada je so u krvi, nakon
predugih dva mjeseca apstiniranja od ribolova, dostigla sezonski minimum. Cio
dan sam bio „kao na iglama“. Dok nekako nijesam uspio da do četiri popodne sve
obaveze sabijem u ćošak, premotam novu upredenicu, stavim predvez...
Kopču ću vezati pored vode, dok
budem gledao površinu mora trudeći se da „pročitam“ njegov aktuelni status koji
zavisi od plime, pritiska i posljedičnog kretanja kurenta…
Odabir kopči za varalice |
Dakle, trčim niz ulaz zgrade, grabim volan i –
via mare.
Tajming je pravi |
Stižem tačno
u smiraj dana.
Nemam puno
vremena, ali grabim dvije-tri fotke za gušt i... varalica je već na metar od isturene ponte i pretražuje rasjed između stijena iza kojih ide zona
dubljeg mora, a ispred plićak prošaran šljunkom i travom. I tako redom češljam teren dok se glava oporavlja a lice dobija
pravu boju…
Ura slobodnog
vremena proletjela je za tren. Imam još toliko vremena da se javim prijateljima
koji žive na „izvoru soli“ i nikako ne mogu da shvate moju zaluđenost morskim spiningom.
Jedan mi
zamjera da je zbog mene prije neku noć promrzao vrteći varalicu i da ga
brancini, "samo neka su zdravo", neće gledat prije početka ljeta.
Espreso s
nogu i već je vakat za povratak doma.
Ribe nije
bilo, ali je pala dnevna doza soli koju
ću morati da rasporedim do narednog vikenda.
Bistro!
Totalno si sve objasnio, to je to, sol u krvi, ne možeš bez mora, bez ribolova, sve nešto si cool i radiš svašta nešto sok ne pukneš i pobjegneš na još jedan morski susret...sjajno!
OdgovoriIzbrišiZavisnici od soli i adrenalina :) Hvala, Mislave!
Izbriši