Shore jigging – vatreno krštenje

Autor sa ulovljenom licom

Štap je bio poklon od žene, na njemu montirana najveća rola koju sam tada imao, a u prvom zabačaju u more letjela je najbliža ruci od tek nekoliko ponijetih varki. Tren kasnije rola je zujala, štap se držao dobro, a mene pucao adrenalin…

Piše: Mislav LJUTIĆ

Neke se stvari lako i trajno urežu u pamćenje. Takvi su prvi ulovi shore jigging tehnikom koja me je zahvaljujući jednom drilu bespovratno prigrabila k sebi.

Stvari, naravno, nisu išle same od sebe, već je stvar pogurala lica bilizma, koja je svojom energičnošću i silinom utjecala na navalu adrenalina i neizlječivu zarazu ovom vrstom ribolova.

Dotad sam, u biti, generalno znao jako malo o ribolovu umjetnim mamcima. Lovio sam kao klinac ribe od četiri godine, a nakon osnovne škole izgubila se ta strast vremenom.

Ljeto 2013. godine bilo je presudno u mojoj ljubavi prema moru i ribolovu, a 11. mjesec te godine mi je donio puno veselja i sreće. No krenimo od početka…

Mjesto događanja Zadar: Stigao u petak navečer i odmorio malo od puta i radnog tjedna. U subotu sam zorom prvi put isprobao shore jigging sa rive u Zadru sa prijateljem Božom i ulovio malu iglicu koja i danas pliva (ako je nije neka lica u međuvremenu sredila). Ostatak dana proveo sam u svojoj prvoj berbi maslina; bila je to dobra zabava u krugu obitelji. U nedjelju ujutro odlučio sam da se okušam u lovu orade sa rive: bez uspjeha iako je bilo par grizeva na srdelu. Jednostavno još nisam “ulovio taj mot”…

Prava pošta

I onda u nedjelju oko podne dogovorio sam se sa Milanom da idemo u Gaženicu, gradilište nove putničke luke u Zadru. Milan je građevinski inženjer te je sredio ulaz na najduži gat/mol/lukobran (što li je već) dug 400 metara, nasuprot kojeg je more 13-15 metara dubine, što je najdublje u Zadru što se može dobiti sa obale.

Prva rola

Uzeo sam tada svoj novi štap, poklon od žene, DAM Steelpower Red predator 30-100gr, 2.70 m, jako dobar štap za mene u to vrijeme (nisam tada ni znao za bolje, a i poklon je poklon). Rola, Tica Sportera GR5007 , “baitrunnerica”, a zapravo jedina veća rola koju sam tada imao napunjena sa 150 metara upredenica 0,34mm od Gosena, s dodatkom fluorokarbonskog Okuma 0,30mm predveza. Nosio sam tek par varki: jig Maria Mucho lucir 35gr, plavi sa žutim kod glave, na crne točice; te dvije varke od Harta – Bony, plavi i rozi jig od 28g,  i 40-gramski Savagear jig bijele boje.

Iz prve 

I onda se stvari poslože kako treba: bacim prvo Maria Mucho lucir; bacakam nekih 4-5 puta, vučem, jiggam - ne znam da li to radim kako treba - i odjednom...BOOOM, nešto je zapelo, nešto VELIKO!

Ne vjerujem da se to događa; vrte mi se po glavi scene sa You tube filmova od onog Marcosa Vidalisa. Nije zapelo za dno, ili nešto slično, jer se na drugoj strani špage nešto koprca i izvlači špagu. Tica zuji k´o blesava, srce mi kuca 1.050 otkucaja u minuti, adrenalin me šiba, TO JE TO! Držim čvrsto štap, nije mu prevelik napor, drži se super. Tica zuji i molim Boga da joj ne bude previše. Tisuću misli mi ide kroz glavu: hoće li FC izdržati, koja je uopće riba, jesu čvorovi na kopči i na spoju FC i špage u redu… Frend gleda i ne vjeruje. Riba se bori, daje kontru, vuče špagu, malo zatežem kočnicu, to je zaustavlja na par sekundi pa opet povlači… malo popuštam jer rola vrišti...

Nakon 10-ak minuta sam ju malo smirio - valjda je toliko prošlo, ne znam ni sam - riba je stala sa jurnjavom i sve je još u jednom komadu.

Kako prihvatiti ribu

Molim Boga da ništa ne pođe po zlu. E sad, mi smo na kraju mola, a mrežica sa teleskopskom drškom u autu, 500 metara dalje… Dajem frendu ključ od auta da je donese, jer nema šanse da povučem ribu na mol budući da je previsok, a da ne riskiram popuštanje čvora na FC. Povlačim štapom i namotavam, vidim ju na 20 metara... To je lica, okrenula se na bok i vidim joj jasno konture, SAN SNOVA! Povučem je nekih 10 metara; čim je bila blizu površine pravi još jedan zalet u dubinu, ali ne daleko, već je umorna, kočnica je dobro zategnuta… Frend je otišao po mrežicu, a ja vučem licu do mula, dovukao sam ju blizu, držim joj glavu iznad mora jer sam negdje čitao da je to ok… Stvarno se smirila, sada je skroz na površini. Čini se srednje veličine, no meni je ogromna.

Puštam štap i rukama hvatam špagu te ju dovlačim na metar od mola i čekam… čekam… sekunde su kao sati, ne znam uopće koliko je vremena prošlo, izgubljen sam skroz.

Evo frenda nakon nekog vremena sa jednim tipom koji isto lovi u blizini - tip složi mrežicu i u akciju. Ali riba je veća od mrežice, rep ne stane, pa mu kažem da samo hvata glavu i vuče sve gore…

Nekako je stala...

Erupcija oduševljenja 

I, hop! Imamo je napokon na molu. Definitivno jedan od najsretnijih trenutaka u životu. Ne vjerujem da ju imam. Frendima metar u autu, mjerimo ribu: od vrha glave do korjena repa je 70 cm, ako računamo do vrha repa onda je 80 cm… Sretan sam kao malo dijete, grlim ljude, zahvaljujem svima, skačem od sreće, a osjećaj je predobar. Nikada nisam uhvatio tako veliku ribu. Ovo je moja nagrada za trud, želju i ljubav prema ribolovu. Ne mogu opisati sreću, to se jednostavno mora osjetiti, to je taj trenutak koji vjerujem čekamo svi koji volimo ribolov… Utovarili smo licu u gepek i odvezli doma, pokazali smo je svima usput kao i mojima doma, bio sam ponosan i sretan. Vagali smo ju, a vaga je pokazala 4,3kg. Znam da ima lica i preko 25kg, no meni je ova kao da ima 100 kila što se tiče gušta.

Eto, to je bilo moje najsretnije ribolovno iskustvo…4,3 kg ribe i kamion sreće.

I, naravno, nestrpljivo iščekivanje sljedećeg ribolova, prvih palamida i novih izazova!