 |
| Trio "bara" |
Piše: Igor PERIĆ
Praskozorje,
čuje se “klik” na preklopniku mašinice, struna prolijeće kroz vođice na štapu, 13
centimetara dug vižljasti tonući vobler zauzima borbeni položaj. Nakon desetak
okreta ručice i odsječnih pokreta štapom
uparenih sa kratkim pauzama slijedi udarac: hrbat varalice je ostao zakovan u
zubato nepce. Kontrom ovjeravam “situaciju” i riba već cima glavom, izvlači
upredenicu dok Maro power u kombinaciji sa kočnicom na Stradicu FJ 5000
kompenzuje njene bjegove.
Desetak minuta
nakon prve ulovljene barakude repriza situacije: za nijansu
veći primjerak umiruje se nakon par bjegova, finalne vratolomije i kontakta sa
vazduhom. Ispostavilo se da su dva komada udarila u vrijeme kad „sjenki nema“ –
nit je mrak nit je zora...Slijedi jedan nerealizovani udarac tačno u 5:00 h. Par
zabačaja kasnije ispravljam se, kočnica ponovo pjeva. Pruge na trećem škarmu jasno
su se razaznavale, bilo je skoro pola šest. Akcija je trajala nepunih uru.
Rezimiram - sasvim dobar spinerski đir kakav vas
stigne nakon upornog traganja za ribom...
 |
| Adut? |
Amajlija
E, sad, dan prije odlaska na vodu u očevom kredencu
sam našao stari privezak, kamenu ribu prošaranu safir plavim intarzijama.
Svojevrsna amajlija kupljena prije desetak godina na proputovanju u Zagrebu,
namijenjena zagriženom ribolovcu...
Tek kada me je tog ribolovačkog jutra sa prvim zracima
sunca prošao nalet adrenalina od silnih „hook up“ situacija pomislio sam kako
je ta moja stara amajlija proradila.
Ne, nijesam sujevjeran, ali morate priznati da ima
draži u tim nekim sitnim ribolovačkim ritualima koji svaki od nas, nekada i nesvjesno,
čini pred odlazak u naše hramove – na vodu i ariju.
Da li je taj kamen odredio sudbinu ribolovnog dana?
Hm, zapravo, prethodnih nekoliko izlazaka na vodu,
koji su prošli bez ulova, bio sam previše umoran da bih istrajao i vjerovao u
pravi tajming i zakonitost upornosti, pravovremenog odabira pozicije i
varalice. A bez tog osjećaja sve vam se čini besciljno, gotovo uzaludno, štap
nije „produženi dio ruke“, mašinica ne leži kako treba... sve zato jer tijelom
ne struji onaj filing koji govori da svaki sljedeći okret ručice i trzaj štapom
može donijeti očekivani dril.
 |
| Pogled na hridi... |
 |
| ..ili na ulov izbliza i vobler Ima KO 130s |
Nafaka
Ako sam što naučio tokom decenije posvećene
varaličarenju onda je to da su istrajnost i dobra koncentracija ključne.
Naoružani tim elementima i prije nego dođete do vode već premotavate pozicije koje treba posjetiti, alternative ako ne upali
iz prve, druge, treće...U tom nizu ni sam odabir varalica nije puka lutrija,
već kalkulacija pravljena na osnovu iskustva i samih uslova na vodi.
Kad sve tako složite spremni ste da cijelu noć
istrajno, jednako posvećeno, pretražujete dno i da jednako freški u samu zoru
ispoštujete svitanje, tajming koji je – „biti ili ne biti“.
Ako ulov izostane – znate da ste učinili sve što je do
vas i razmišljate što da poboljšate sljedeći put; što je moglo ili trebalo
drugačije.
No, kako sam rekao, dešavaju se periodi da klonete, da
ste van ritma i onda vas izvadi slatka pomisao da obrt u ribolovnoj nafaci i
povratak u formu dugujete sitnici koja je radila u vašu korist. Poput privjeska
u obliku ribe od kamena sa plavom zvijezdom na sebi.
Nijesam sujevjeran i daleko od toga da ulov pripisujem
mom „dragom kamenu“, ali ga ipak volim jer me je podsjeća da je sve do nas i u
nama. Izgovor je najlakše naći, posebno za neuspjeh u ribolovu. Ako ribolov uopšte može da se povezuje sa
neuspjehom, jer izlaskom na vodu ste uvijek na dobitku. Tako da vam za ribolov
izgovor i ne treba.
Bistro!
 |
| Za ovu ljepotu izgovor nije potreban |
Nema komentara:
Objavi komentar