Varalice za početnike

Varijacija na poznatu temu: Litlle Jack Sayoris 155

piše: Igor PERIĆ 

Ako iz priče o vrstama varalica izuzmemo one koje su pravljene od metala, kao i kreacije od silikona i meke plastike, gruba podjela kaže da u spinning carstvu postoje: poperi, zare i  vobleri u širem smislu riječi. Iz drugog ugla posmatrano, podjela bi mogla da glasi - površinci, plitkoronci i dubokoronci koje sve pojedinačno možemo dijeliti na drvene, plastične, a po akciji one što roluju, cimaju, pljuskaju…

Lista je poduža i lako može da zbuni i obeshrabri početnika, stavi na probu njegovu volju da se posveti istraživanju prostranstva neslućenih mogućnosti – ribolovu varalicama.

Dilema

Kako se snaći u tom svijetu raznih ideja, oblika i dezena pitanje je koje je u razgovoru inicirao jedan naš freški kolega varaličar, navodeći da bi želio tako što da pročita u okviru našeg bloga.

Lures Way je mjesto gdje u slici i riječi dijelimo sa kolegama viđenje ribolova, znanje koje stičemo na vodi, pričamo o dilemama i greškama koje samo iskustvo i istraživanje mogu da prepoznaju.

Kao takvo mjesto blog nije zamišljen da "priča" u definicijama i crta pravila o ribolovu vještačkim mamcima, jer pravila su fluidna a zakonitosti debelo zavise od meridijana i mjesta ribolova.

Uostalom, i svijet varalica pokazuje da je mnogo prelaznih oblika. Kako smo i u uvodu naveli, pomenućemo neke osnovne kako bi olakšali novim kolegama kretanje kroz tajne varaličarenja, a nas ostale podsjetili na gradivo koje znamo, ili razrađujemo..

U sredini Maria Pop queen, ispod Xorus Patchinko, iznad Duo pencil popper

Granica

Površinske varalice, kako im ime kaže, koncipirane su tako da, nezavisno od oblika, veličina ili boja, pretražuju graničnu liniju vode i vazduha. Imaju svoju primjenu u danima površinske aktivosti ribe, kada predatori proganjaju plijen u toj zoni.

Postoji nekoliko grupa površinskih varalica koje se, ugrubo, mogu podijeliti na dva dominatna oblika (ali i tehnike vođenja): popere i zare, odnosno "šetače". Između njih ima prelaznih oblika, sa manje ili više karakteristika od obje "vrste" ili nekih koje oblikom odgovaraju površincima, a zavisno od tempa vođenja mogu pretraživati različite slojeve vode (tonući pencil).

Poper je dizajniran tako da prednjim dijelom, sa manje ili više izraženim udubljenjem, pravi otpor prilikom povlačenja i pljuska po površini. Taj zvučni i vizuelni efekat, u kombinaciji sa zastajkivanjem u vođenju, okidač je za napad predatora.

Za razliku od popera, "šetači"  ili zare u kombinaciji namotavanja strune i ravnomjernih otklona štapa lijevo-desno prave cik-cak putanju po vodi, ili ispod vode… Napomena za naziv "zare" – vodi porijeklo od tipične varalice tog tipa proizvođača Heddon. To vam je nešto kao uvriježene pogrešne navike da svaki terenac zovete "džipom", ili motorić "vespom"…Ali u svakodnevnom govoru traju i služe za jasno razumijevanje.

Popularna forma, u ovom slučaju Nik izvedba, vrlo detaljna

Uglavnom, u ovu grupu, u širem smislu, spadaju i izdužene imitacije iglica, koje se prave u raznim manje ili više vjernim imitacijama prirodnog izgleda (jako popularna plivajuća Stylo od Jack fina, ili tonuće višenamjenske varalice poput Sayoris-a)

Vobleri

Sada prelazimo na voblere. Minnow ili shad oblik tipične su varalice s kojima su mnogi od nas ušli u svijet varaličarenja (naravno, uz nezaobilazne "leptire" i "kašike", ali o njima drugom prilikom).

Vobleri su manje ili više izdužene ili, pak, bucmaste imitacije koje zahvaljujući pakti i adekvatnoj vibraciji podražavaju kretanje žive ili ranjene ribe . Zavisno od kljuna-pakte , oblika tijela, materija i balansa, imaju različite akcije, dubine zaranjanja i "plovnosti" pod kojom podrazumijevamo to da li su plivajuće, tonuće ili suspend varalice (neutralne, odnosno one koje ostaju u mjestu kada zaustavimo vođenje).

"Tonuće carstvo": Ima Ko 130S, Rapala CD, Yo zuri Pins minnow, Cordell super spot (crankbait)

Treba eliminisati neke predrasude, prema kojima su plivajuće varalice samo plitkoronci, ili da vobleri sa malom paktom/kljunom nijesu tonući…Puno je varijacija, a to što je neka varalica kratkog kljuna, a tonuća, znači da nam daju šansu da je spuštamo dublje i da na određenoj dubini odradi neku specifičnu vibraciju zahvaljujući obliku i veličini kljuna/pakte i tijela.

Evo primjer – rapala countdown, nema ogromnu paktu, tonuća je i s njom možemo pretražiti duboke zone. Sa druge strane Ima KO 130 S je tonuća varalica koja služi za lov u plićoj zoni, a tonući efekat služi da bolje podnese uticaj kurenta, talasa…

Daiwa Double clutch i DTD varijacija na legendarni Yo zuri Crystal minnow

Sa druge strane, dobra plivajuća varalica ne znači da mora biti plitkoronac, ili da se ne može upotrijebiti za lov u velikim dubinama. Primjera radi, plivajući vobleri su dobar izbor u ribolovu sa otežanjem; recimo uz pomoć downrigger-a…

Kako smo već naveli, suspending varalice poznate su po svom "ukopavanju". Ta je osobina jako bitna prilikom primjene twitching tehnike ili u pauzama cimanja, jer varalica imitira ribu koja u bezglavom bijegu pravi kritične pauze koje daju šansu iznerviranom predatoru da ih pojede u slast…

Od Rapale…

Ovo je, kako je na početku rečeno, samo gruba podjela. Si smo počeli od Rapale Original, Shad rapa, potom prešli na Husky ili CD, koja su i danas vrlo upotrebljive, ali nastavljamo sa otkrivanjem brojnih aduta, među kojima su se dokazali razni japanski i američki proizvođači, a šanse zaslužuju i male serije ručno rađenih aduta sa raznih strana, među njima i kvalitetnih majstora iz regiona… Mogućnosti su neslućene, ribe malobrojnije, opreznije i bolje uče. Pa treba sklopiti mozaik.

Naravno, postoje obrasci tumačenja znakova na vodi koji nam pomažu da uobličimo neka svoja viđenja, da na osnovu njih prilagodimo tehniku ribolova, način vođenja…Dug je to proces učenja u kojem pravi ribolovci otkrivaju radost spoznaje, ali izvuku i pouke, nauče da samo upornost, nove ideje i testiranje šire vidike i pomjeraju granice.

U tom smislu ne trudimo se da namećemo gotova rješenja, ali iz navedenih podjela koje nijesu crno-bijele, može se naslutiti kada se nešto i zbog čega kombinuje. Neka ove početne napomene budu povod za diskusiju, pitanja i dopune, kako na blogu, tako i na našoj Facebook stranici.

Bistro!

Čas ribolova

Pošli smo sa namjerom da namamimo nekoliko njih da "zagrizu", a na kraju časa izgledalo je kao da su svi "upecani". Ručicama podignutim visoko iznad glave, fiksirajući nas svjetlucavim, nasmijanim očima, vapili su za prilikom da sa nama podijele neki od svojih doživljaja sa mora i ribolova, ili da nam postave još samo jedno pitanje. Odgovarali smo najbolje što umijemo, pokušavajući da riječima prenesemo sve te emocije i razmišljanja koja nas obuzmu kad smo pokraj vode, sa štapom u ruci. Vidjelo se zadovoljstvo na licima osmogodišnjaka, taj prvi znak da im još samo malo treba da sasvim "zagrizu" i postanu ribolovci. Baš kao što smo mi jednom "zagrizli", kada smo bili u njihovim godinama.

Član Lures Way ekipe Igor Perić i učiteljica Katarina Boljević pred svojim razredom

Piše: Miodrag-Miško LEKOVIĆ

Sa zadovoljstvom smo prihvatili poziv da, kao Lures Way tim, đacima 3. razreda OŠ "Maksim Gorki" u Podgorici, održimo čas o rekreativnom i sportskom ribolovu i objasnimo šta sve podrazumijeva ribolov vještačkim mamcima. Naoružani digitalnim slajdovima, štapom i mašinicom, sa desetak varalica kojima smo, iz predostrožnosti, poskidali trokuke, zakoračili smo u odjeljenje III-4 na početku prvog časa. 
Radna, ali topla, atmosfera vladala je u učionici punoj radoznalih mališana, koje je, roditeljskim autoritetom, pod kontrolom držala učiteljica Katarina Boljević. Osjećaj da smo dobrodošli ohrabrio nas je da priča krene odmah sa vrata. Dok sam aktivirao projektor i otvorio prvi slajd naše prezentacije, Igor Perić je započeo razgovor sa razredom i saznao da tu već ima prekaljenih ribolovaca. Među njima je i Andrija, sin našeg kolege ribolovca i prijatelja Baćka Radulovića. On je, spremajući se za čas, donio svoje i očeve fotografije sa trofejima na kojima mogu da mu pozavide mnogo stariji i iskusniji ribolovci. Ostali drugari nestrpljivo su čekali na red da nam ispričaju neki doživljaj iz ribolova, ili nešto što se desilo njihovom tati ili dedi ribolovcu.

Zadovoljstvo i odgovornost kada se djeci prenosi znanje: Miško Leković

Mališanima smo objasnili kakav sve ribolov može biti, kakvi su bili naši pecaroški počeci, kakve smo tada mamce sve koristili, ali i zašto smo prešli na ribolov varalicama. Niko bolje od Igora nije mogao da im predstavi riblje vrste čije su se fotografije smjenjivale na zidu pored table. Malo smo se poigrali pa su đaci dobili priliku i da pogode kako se zove riba na slici. Dok je prezentacija odmicala, radoznalo su posmatrali ribolovne rekvizite koje smo donijeli da im pokažemo, a za trenutak su se drveni vobleri i silikonski mamci našli u njihovim ručicama umjesto olovaka i bojica.

Silikonska varalica, na momenat, umjesto olovke u ruci

Svi su htjeli da glume upecanu ribicu

Zvono koje je glasno objavilo da je čas završen, niko od đaka nije htio da prihvati kao kraj našeg druženja, nego su hitali da nam postave još neko pitanje prije nego pođemo. Na kraju smo morali da objavimo kraj predavanja, jer se redovno gradivo nije smjelo zapostaviti. Prije nego smo izašli, sa svima smo usaglasili da rijeke, jezera i more treba da volimo, ali treba i da ih čuvamo. Obećali smo da ćemo i mi da ih čuvamo, čak i bolje nego do sada. Motiv nam ne može biti veći od zahvalnih pogleda ovih divnih mališana, koji jedva čekaju da uhvate svoju prvu ribicu.
Uz karakterističan ribolovački pozdrav završili smo ovaj ribolovni čas. Nadamo se da će neki od njih stasati u dobre i savjesne ribolovce. Naše je zadovoljstvo i dužnost da im to omogućimo i da im pomognemo, pa da se za nekoliko godina sretnemo pored vode, dijeleći užitak u lovu na trofej života.
Bistro!

Pink jig - plava riba

Dan je počinjao da se budi dok smo po ošrim stijenama, nesigurnim korakom, tražili put do vode. Izrezana obuća, iscijepane pantalone, poneka ogrebotina, bezbroj ujeda komaraca – sve je to cijena pristupa najboljim pozicijama za ribolov plave ribe. Kad se stijena podiže strmo iznad modro plave vode, tada znamo da smo na pravom mjestu. Treba još pronaći kvadratni metar stijene na kojoj se može stajati i koja dozvoljava da se riba izvuče na suvo. Kad sve to imamo, igra može da počne.

To je taj momenat

Piše: Miodrag-Miško LEKOVIĆ

Svitanje

Prvo svjetlo na istoku bilo je znak za zabacivanje varalica. Period dug tek nepun sat – to je ura od barakuda. Kako je poznato da su im iglice omiljena hrana u ovom periodu, sa dužinom varalice se ne može pretjerati. Zabacio sam već veliki broj puta, a da ništa nije napalo varalicu. Pribojavam se da neće biti ništa od barakuda, kad je uslijedio napad na DUO od 20 cm. Par sekundi riba je savijala Diaflesh, kad je sve opustilo. Ode! Malo razočaran pogledam u pravcu Igora koji je lovio na 50 metara od mene i koji je u tom trenutku vadio ribu. Poznata, dugačka silueta već je visila u vazduhu. Tako to ide, patrola barakuda prolazi nedaleko od obale i tada je potrebno još samo malo sreće pa da jedna od tih riba postane naš plijen. Ovoga puta nisam bio te sreće. Ostajem uporan i nastavljam sa zabacivanje, mijenjam varalice, ali više nije bilo udaraca. Razdanilo se, a kolege sa kojima sam došao već su prešle na drugu tehniku i ciljaju neku drugu ribu.

Ciljana lovina - tunić, luc

Džiging sa obale (shore jigging)

Ovo je tehnika za jake i izdržljive, ali adrenalin čini to da se može loviti i iznad fizičkih mogućnosti. Od velike je pomoći štap dužine tri metra, dugačke drške, koja se drži ispod pazuha, tako da poluga olakšava rad. Tehnika je jednostavna – varalica se zabaci što dalje, pusti da potone na dno uz stalnu kontrolu konca koji silazi sa špulne, preklopi se mašinica i kreće džiging. Kontrola konca radi se tako što se slobodnom rukom po malo zadržava konac, kako bi se osjetilo ako riba pokupi džig u propadanju. Ako se to desi, brzo se preklapa, daje kontra i kreće zamaranje. Ritam džiginga može biti različit: proba se sporije, pa malo energičnije, sve dok nešto od toga ne upali. Koristi se paleta varalica od mikro džigova od 5 do 15 g, pa većih koji mogu biti teški 20, 30, 40, 50... Dekora, takođe, ima veliki broj, ali tu ne komplikujem mnogo – moj izbor su roze ili crveni, plavi i bijeli, kao i razne kombinacije ovih osnovnih boja. Kad je sve lijepo izbalansirano i utegnuto, džiging sa obale (shore jigging) predstavlja pravo zadovoljstvo.

Uz lagani pribor zamaranje ovih "torpeda" pravo je zadovoljstvo

Ples sa lucevima

Kolege su se već rasporedile na strmim stijenama, ali su i za mene rezervisali mjesto iznad vode. Zabacuju prema otvorenom moru, nakon čega vrhovima štapova diriguju kretanje džigova kroz različite slojeve vode ili ritam stickbait-ova. Najveći džig koji sam imao težak je samo 20 grama i prilagođen štapu i mašinici. 

Neodoljivi pink Storm Gomoku Koika jig

Kačim na kopču pink Storm Gomoku Koika jig i zabacujem na nekih 40 m prema pučini. Igor mi signalizira da je moguće da sam prebacio preko njegovog konca. Odmah krećem da namotavam kako se ne bi upetljali, ali odjednom osjećam otpor na štapu. U momentu pomišljam da sam uhvatio konac, ali otpor je mnogo jači. Imam ribu – dobacujem Igoru. On je već izvukao svoju varalicu i priskače u pomoć sa meredovom. Energični bjegovi identifikuju plavog grabljivca – na štapu je mala tuna, tunić, luc kako ga ko zove (Euthynnus alletteratus). Ponegdje i trupac, ali je riječ o terminološkoj zabuni, jer je to slična vrsta, manjih dimenzija. Luceve sam lovio više puta pendulajući iz barke predimenzionisanom opremom, ali sa obale je to mnogo teže i fizički zahtjevnije uz lagan pribor. Treba imati na umu da ova riba može preći 10 kilograma i da su i takvi primjerci lovljeni sa naše obale. Riba od nepun kilogram toliko je snažna da vas pet ili 10 takvih komada propisno umore. Poznata je po stalnom trzanju kad je na štapu, bjegovima u krug i drilovima mašinice. Stavlja na test i ribolovca i njegovu opremu.  

Shimano Diaflesh EX 300H i Saros 3000 F dorasli zadatku

Sezona tek počinje

Za nešto više od sat ribolova imao sam četi tunića, što je bilo dovoljno da, tog dana, više nisam mogao da lovim. Jednom lomljena ruka, nije mogla ni da drži štap, a kamoli da se bori sam ovim malim torpedima. Hodajući do mjesta gdje smo se parkirali, posmatrali smo plitku uvalu sa plažom koja se nalazi u blizini i gledali luceve koji napadaju svoj plijen na samoj površini, nedaleko od obale. Priznajem da sam došao u iskušenje da ponovo namjestim opremu i zabacim. Ipak, iscrpljen i svjestan da je predamnom put od 100 km do kuće, morao sam tome da odolim. Znam da je sezona luceva na početku, tako da će ovakvih doživljaja tek da bude. Samo što ću morati mnogo bolje kondiciono da se pripremim za nastavak sezone, jer sa zimom dolaze oni pravi komadi.  

Bješe nekad ribe, a danas opreme

Čitajući razne forume početnik će vrlo vjerovatno pomisliti da se riba ne može uloviti ako nema štap i mašinu vrijedne po više stotina eura i bar nekoliko desetina voblera, gomile džigova i par kilograma silikona. No, istina je drugačija

piše: Nenad RADOVIĆ – BOJANAC

Kad sam počinjao varaličariti, opreme koja se mogla koristiti u ovoj tehnici gotovo da nije bilo na tržištu. Puni štapovi od stakloplastičnih vlakana su bili jedini izbor. Dužine od 1,80 do 2,40 metara, jer su duži bili preteški. Od varalica je bilo kašikara, leptira, dok su vobleri (rapale) bili toliko rijetki da ih je bilo nemoguće nabaviti, sem za srećnike kojima ih je neko donio iz inostranstva.

Neizbježna "kornjača"

Nekada se nije štedjelo na zupčanicima (Abu cardinal C4)

Počeci
Najlon Zlatna kornjača i Ultra Damyl bili su jedini izbor. U ribolovu brancina je uobičajeno korišten promjer 0,40, pa i 0,45mm. Kad sam stavio 0,35 svi su me čudno gledali. Izgledao sam neozbiljan. Nosivost smiješna u poređenju s današnjim istog promjera…
No, bješe tada ribe mnogo. Moj DAM štap pd 2,4 metra mi se činio lagan kao pero (garant je imao makar pola kilograma) kad bih svako malo s druge strane osjetio nagli trzaj koji je bio uvertira u borbu sa prosječnim primjercima između 1,5 i 3kg, a često i onima 5+. Brancine od pola kilograma smo uredno vraćali da porastu. 
Otac je imao jednu jedinu Rapalu floating original 11cm crnih leđa, sa bijelim stomakom i ustima iscrtanim tankim, crvenim flomasterom. Kao da je i sad gledam. Trokuke jadne, originalne, pa su svako malo oštrene, a često i vraćane kliještima nakon što bi ih ispravio veliki levrek (brancin). Ne bješe zamjenskih da valja.

Ribolov - pasija od djetinjstva (autor lijevo na slici)

Odnekud otac dobi jedan DAM vobler bez pakte i kao majstorljiv čovjek uradi paktu oblika koji je smatrao da je odgovarajući. I vrckala je ona, ali je nijesam smio povući brže, jer je iskakala. Niko nije znao kako se šteluje vobler. A ulovih s njom prvog levreka varalicom. Imao je preciznih 2,4 kila. Jedne oktobarske zore je potegao tako snažno da je srce desetogodišnjeg dječaka zamalo iskočilo, a od lupanja nije čuo ništa bar desetak minuta nakon toga. Poslije prvog, s tom cotavom varalicom, još mnogo njih. Ali bješe ribe dosta.
Onda stigoše karbonski štapovi. Čuveni Sportex, za koji će i danas dobar broj mojih sugrađana reći da su najbolji štapovi. Za njim mnogo drugi. Pa sve raznovrsniji vobleri. Pa krenu izrada silikonskih varalica. Pa, nema tome kraja… No, ribe je sve manje!

Vrijeme je tražilo sve bolje i bolje varalice

Prisjetio sam se prošlog vremena kako bih pokušao da pomognem onima koji su skoro ili će tek zagaziti u varaličarske vode, a srijeću se s problemom koji ja nijesam imao. A to je - previše opreme. U današnje vrijeme, opreme u najskromnije opremljenoj ribolovnoj radnji ima mnogo više nego što je potrebno prosječnom varaličaru.

Kako odabrati adute

Istina
Internet je jako koristan za sticanje znanja za upućene u ono što ih zanima, ali će početnika staviti u veliki problem: čitajući razne forume vrlo vjerovatno će pomisliti da ribu ne može uloviti ako nema štap i mašinu vrijedne po više stotina eura i bar nekoliko desetina voblera, gomile džigova i par kilograma silikona. No, istina je drugačija. Nekih pet-šest dobro odabranih voblera i tri-četiri vrste silikonaca na različitim otežanjima biće više nego dovoljno za, gotovo u svakoj situaciji na vodi, dobar izbor i rezultat.

Više vremena na vodi i u ribolovu znači više iskustva, više znanja 

Nekad će parče koso zasječene slamke od soka napraviti čudo i biti uspješnije od japanske varke vrijedne više desetina eura. Dakle, manite se savjeta onih internet ribolovaca koji nedostatak vremena na vodi nadomješćuju količinom i cijenom opreme. Budite što više na vodi, pratite promjene na njoj i u atmosferi, pamtite, razmišljajte i vjerujte u ono što radite. I najbolja varalica u rukama ribolovca koji je neće provući kad i kako treba neće donijeti rezultat. I gledajte iskusnije i uspješnije varaličare dok love (ali im ne smetajte). Jedan mali pokret štapom iz zgloba šake nekad znači ulov. Ili više njih…Bistro!

Pendula na lantinu

  

 Ribolov iz ruke u barci koja brodi na jedra. Milina, jednom riječju. Nema buke, nema škripe, samo plovilo koje  jedrima upreže vjetar i klizi bez imalo vergole

piše: Igor PERIĆ

Ribolov čine male, jednostavne stvari. Iz morskog ugla gledano, jednostavnije i kompletnijeg ugođaja teško može da bude od jedrenja i usputnog povlačenja pendule.

"Viktor"

Lantina

Pogled sa krme

"Sastojci" za pendulu

Pa još kada je sve u tonu: sjedite u “korčulanki” ojedrenoj latinskim jedrom (lantinom), najlon otpuštate sa drvene karole, a na predvezu se srmenim bokom preliva varalica od balze... Pendula u izvornom obliku, ribolov iz ruke u barci koja brodi na jedra. Milina, jednom riječju. Nema buke, nema škripe, samo plovilo koje  jedrima upreže vjetar i klizi bez imalo vergole.

E, upavo je to bila zamisao sprovedena u djelo prije nekoliko dana sa našim prijateljem iz Bara, kalafatom Nenadom Bokovcem iz istoimene radionice koja je proteklih nekoliko godina ozbiljno pomjerila stvari u tradicionalni drvenoj brodogradnji na ovom dijelu Jadrana.

Dogovor za ribolov je pao nekoliko dana pred Arsenal kup, regatu koja se u slavu pasare tipa „arsenalka“, održava u Porto Montenegru.

Korčulanka Viktor, regatni predvodnik barske flote, za razliku od četiri ojedrene arsenalke (“open” i “kupe” modela) ima i dizelski “volvo” motor. Bio je to dobro poznati brodski zvuk koji je trajao svega par stotina metara, dok nismo izašli iz barske marine. Onda su konce u ruke uzeli Nenad i vjetar, a ja drvenu DTD karolu s najlonom.

Vjetar puni jedro

Majstor drži pravac

Nije bio dan od ribe, ali jeste od jedrenja. Uživanje i takvo punjenje baterija da je to teško opisati.

I pored posnog dana, par puta su sitni škarmovi napali varalice. Mijenjamo adute, Rapala, Duo, ručno slagane voblere…ali tek se u prolasku pored spoljneg dijela lukobrana upisala jedna lokarda koja je napala husky jerk od 8 cm.

Pravi tajming

Lokarda se upisala

Neizbježni husky

Pošto nas je bilo dvojica, pored karole na korčulanki je bio još jedan štap – ugly stick tiger, boje drveta, da manje štrči. Na njemu stara Daiwa boje mora.

Shakespeare Ugly stick tiger, borovina i mahagoni...

Da stvar bude zanimljivija, događala se razmjena energija i interesovanja: kalafat i majstor od barki zainteresovao se za pendulu, a ja za jedrenje.

Spoj jedrenja i pendule pokazao se kao odlična varijanta i za neko ozbiljnije pecanje. Za dnevnu, brzu pendulu, pao je dogovor da sljedeći puta dignemo i flok kako bi dobili na brzini odgovarajućoj za plave predatore.

Bez floka, krstareća brzina bila je taman za neku standardnu, uobičajenu pendulu .

Za ozbiljniju borbu sa krupnijim komadom ribe svakako bi morala na palubi biti dvojica: kormilar da komanduje argolom i konopima, navodi brod i po potrebi kruži kako bi onaj koji drži najlon „navigavao“ ribu. 

Do nove pendule: Nenad Bokovac

Uglavnom, lako bi se snašli, samo da je htjela da grize.

Ali, biće drugi put, veli Nenad i zakazuje novo jedrenje i novu pendulu.