Autorov ulov - nyudo od 96 cm |
Japanski lubin (Lateolabrax japonicus),
popularni „suzuki”, malo je oštrije njuške u odnosu na evropskog rođaka. Nema
izraženu mrlju iza škržnog poklopca. Manji primjerci, kao i daleki rođak, budu
prošarani sitnim crnim točkicama. Naziv suzuki je - iako u osnovi predstavlja odrednicu za
određeni stadij i veličinu japanskog lubina - popularan sinonim za samu vrstu
piše: Saša IKAČ
Jedan ulov mijenja sve - mogao bih tim
riječima početi ovaj osvrt na moj ulazak u svijet ribolova „suzukija“ na Pacifiku umjetnim varalicama.
No, krenimo
redom: prvi uvjet za novu dimenziju ribolova bio je što sam se, stjecajem okolnosti,
zadržao duže vremena na Korejskom poluotoku.
Spining manija
U početku se
prakticirala bolognese tehnika, uz korišćenje sitnih kozica ili crvića (koreanu).
To se tada, prije nekih pet godina, činila zanimljiva zabava. Hvatale su
se lokarde, dvije vrste sparida (Black bream i Aurata japanicus), zatim rombovi, kokoti...
Jedne zore kompanjon je sam otišao na more, dobio griz
velikog lubina, ali uzastopno struganje okvirom špurtila (janke, volege), predvez
od nekih 0.20 mm, ipak, nije izdržao. To je bila prekretnica u ribolovu. Valjda
nas je taj “krokodil”, kako uobičavamo od milja nazivati lubine preko 3-4 kg,
potakao da se okušamo u spiningu.
Brzo se
iskombinirao nekakav teleskopski štap, mala rolica u veličini 3000 po Shimanu,
i neka grozna varalica. Kako to obično biva, na prvi odlazak uz olovno nebo i veliku
maretu (valove) dobijem malog lubinića od pola kilograma. Sljedeće veče kolega drmne
jednog ljepotana od četiri kilograma i onda je bilo gotovo. Brzopotezno smo se
inficirali!
O suzukiju
Najprije bih opisao kako ja vidim lubina na Pacifiku
(Labrax japonicus). Napominjem da sam relativno „mlad” spiner, te će usporedbe sa
jadranskim, domaćim lubinom biti bazirane uglavnom na iskustvu iz podvodnog ribolova.
Karakteristična isturena donja čeljust - lubin sa "lastom" |
Po anatomiji, suzuki je malo oštrije njuške u odnosu na
evropskog rođaka. Nema izraženu mrlju iza škržnog poklopca. Manji primjerci kao
i daleki rođak budu prošarani sitnim crnim točkicama.
U juvenilnoj dobi ima ruho kao i jadranski rođak |
Moj osobni rekord je primjerak od 96 centimetara, a u težini
malo preko osam kilograma, ali se bilježe i značajno veći ulovi. Zanimljivo,
Japanci uopće ne doživljavaju kao ključnu težinu lubina, nego im je mjerodavna
duljina. Čak i drugačije nazivaju ribe ovisno o duljini. Suzuki je, zapravo,
vrlo krupan brancin, a iznad njega je Nyudo, san svakog zagriženog spinera,
odnosno riba dulja od 90 cm. To je kao da dosegnete majstorsko zvanje u kendou.
Slično jadranskom rođaku, grupiranje pred mrijest počinje
krajem desetog mjeseca. Drob im se počne “puniti” sredinom 12-tog mjeseca, a
pretpostavljam da se izmrijeste tokom prvog mjeseca na terenima na kojima ribarim
( Ulsan, Rep. Koreja). Sezona varalice je gotovo pa “mrtva” iza Nove godine, pa
sve negdje do sredine drugog mjeseca, kada se riba počinje lagano oporavljati
od napora mrijesta.
Sa proljećem bude lovova iz snova. Sezona ide prema
vrhuncu do početka kišne sezone (sredina šestog mjeseca). U kišnoj sezoni apetit
ili uspješnost lova opet opada do početka devetog mjeseca. Naravno, kao i na
Jadranu, suzuki se može, više ili manje uspješno loviti cijele godine.
Najsnažnii u drilu su primjerci između dva i tri kilograma |
Oprema
Ovisno o
sezoni (doba godine), prilagođavam i varalice. U ovih skoro pet godina spining-manije,
svašta sam izvrtio po kutiji sa varalicama, ali se tokom vremena
iskristaliziralo da će sitan wobler i pogotovo pažljivo odabrana guma donijeti
ribu kada je prosječni domaći spiner može samo sanjati.
Gore napisano,
naravno, značajno varira ovisno o terenu. U principu, po noći bolje prolazim sa
no-action gumama, te “glavama” sa što manje
otežanja, a da sistem tone. Što se tiče voblera,
stereotip je vitka forma sitne vibracije. Varalice veće od 9 cm gotovo da i ne bacam u dnevnom lovu.
Znam da svi
mi zaluđeni ovim sportom teško katkad kontroliramo želje za novim varalicama ali
moram ovdje napomenuti da je jedan ručni rad domaćeg majstora (gumena varalica sa
integriranim otežanjem) posramila u dnevnim uvjetima cijeli arsenal japanskih
proizvođača.
Znaju i na jig da udare |
Naravno, za
uspješan spinning treba uvijek biti spreman
na nadogradnju, improvizacije te eksperimentiranje.
Spominjem ovo zato što sam znao dobiti trofejnu ribu u dnevnom spinu na glupavi
jig ili vobler krupne vibre u kričavom dezenu. Ali, kao i na Jadranu, suzuki je
valjda katkad oportunista, ili ja to samo
tako umišljam.
Ne bih
previše duljio o ostalom dijelu pribora, jer uvjeti na terenu diktiraju puno
toga. Teren je vrlo često “šporak”, pa je potrebno imati malo dulji štap,
idealnog raspona gramaže od recimo 7-8 grama do nekih 30-tak grama. Ja mrzim ići
na more sa više štapova tako da sam se zadržao na Yamaga Ballistic 93/16 koji
je uparen sa Daiwa Bradiom 3000 ili Shimano Biomasterom 4000S. Na Daiwi je
Power pro upredenica od 10 lbs. sa predvezom od 0.28-0.33 mm, a na Shimano
makini je finija upredenica, uglavnom YGK Jigman PE0.8 sa predvezom od 0.26 mm.
Tehnike ribolova
Varalice
prilagođavam hrani koja je na meniju lubina.
S kraja
proljeća sam više po plitkim uvalama zbog gavuna koji se tada grupira. To traje
do početka jeseni kada sve bolje prolazim na dublje (veće jig glave za gumu,
katkad glavinjara, tonuće varalice). Kada kažem dublje, to ponekad znači 50-tak metara od
obale na dubini od 10-12 metara.
U duboku zimu idem češće po noći i sve više dajem šansu velikim
woblerima (do 14 cm).
Zare "rade" ljeti |
Ljetnji duplet |
Površinci mi bolje rade u toplijem dijelu godine. Ne doživljavam
ih kao spasonosno rješenje, ali je napad na varalicu tako atraktivan da se ne mogu
oduprijeti nagonu da im uvijek dam malo vremena.
Jedno je sigurno - uspješnom se lovu suzukija treba
dobrano posvetiti, a u ritmu modernog života, vremena imamo sve manje. Skoro ću složiti
u kompletu jedan značajno manji/finiji štap, koji će više biti prilagođen sitnim
varalicama i manjoj ribi (štap oko 2.4 metra duljine do t.b. max. 10-tak grama
sa upredenicom PE 0.6 i predvezom 0.23 mm).
Eto toliko za ovu priliku, pozdravlja vas Karlo iz dalekog
i hladnog, ali uvijek ribolovno uzbudljivog Ulsana.
Ekipi i čitateljima želim što više onih karakterističnih
tuc-tuc i bzzzzz kočnice i da vas iznenade krokodili u drilu, iako vam se nakon
početnog griza učini kako imate ribu od 75 dkg na štapu.
Bistro!
Super članak, lijepo je čuti tuđa iskustva iz tako dalekog, a opet sličnog ribolovnog područja, samo maši štapovima i dalje!
OdgovoriIzbrišiDa se primijetiti da suzuki i jadranski brancin imaju puno zajedničkog, čak se i termini lova i navike ribe poklapaju. Čestitke za tekst
OdgovoriIzbriši