Nyudo – san svakog spinera

Autorov ulov - nyudo od 96 cm

Japanski lubin (Lateolabrax japonicus), popularni „suzuki”, malo je oštrije njuške u odnosu na evropskog rođaka. Nema izraženu mrlju iza škržnog poklopca. Manji primjerci, kao i daleki rođak, budu prošarani sitnim crnim točkicama. Naziv suzuki  je - iako u osnovi predstavlja odrednicu za određeni stadij i veličinu japanskog lubina - popularan sinonim za samu vrstu

piše: Saša IKAČ

Jedan ulov mijenja sve - mogao bih tim riječima početi ovaj osvrt na moj ulazak u svijet  ribolova „suzukija“  na Pacifiku umjetnim varalicama.

No, krenimo redom: prvi uvjet za novu dimenziju ribolova bio je što sam se, stjecajem okolnosti, zadržao duže vremena na Korejskom poluotoku.

Spining manija

U početku se prakticirala bolognese tehnika, uz korišćenje sitnih kozica ili crvića (koreanu). To se tada, prije nekih  pet  godina, činila zanimljiva zabava. Hvatale su se lokarde, dvije vrste sparida (Black bream i Aurata japanicus), zatim rombovi, kokoti...

Jedne  zore kompanjon je sam otišao na more, dobio griz velikog lubina, ali uzastopno struganje okvirom špurtila (janke, volege), predvez od nekih 0.20 mm, ipak, nije izdržao. To je bila prekretnica u ribolovu. Valjda nas je taj “krokodil”, kako uobičavamo od milja nazivati lubine preko 3-4 kg, potakao da se okušamo u spiningu.

Brzo se iskombinirao nekakav teleskopski štap, mala rolica u veličini 3000 po Shimanu, i neka grozna varalica. Kako to obično biva, na prvi odlazak uz olovno nebo i veliku maretu (valove) dobijem malog lubinića od pola kilograma. Sljedeće veče kolega drmne jednog ljepotana od četiri kilograma i onda je bilo gotovo. Brzopotezno smo se inficirali!

O suzukiju  

Najprije bih opisao kako ja vidim lubina na Pacifiku (Labrax japonicus). Napominjem da sam relativno „mlad” spiner, te će usporedbe sa jadranskim, domaćim lubinom biti bazirane uglavnom na iskustvu iz podvodnog ribolova.

Karakteristična isturena donja čeljust - lubin sa "lastom"

Po anatomiji, suzuki je malo oštrije njuške u odnosu na evropskog rođaka. Nema izraženu mrlju iza škržnog poklopca. Manji primjerci kao i daleki rođak budu prošarani sitnim crnim točkicama.

U juvenilnoj dobi ima ruho kao i jadranski rođak

Moj osobni rekord je primjerak od 96 centimetara, a u težini malo preko osam kilograma, ali se bilježe i značajno veći ulovi. Zanimljivo, Japanci uopće ne doživljavaju kao ključnu težinu lubina, nego im je mjerodavna duljina. Čak i drugačije nazivaju ribe ovisno o duljini. Suzuki je, zapravo, vrlo krupan brancin, a iznad njega je Nyudo, san svakog zagriženog spinera, odnosno riba dulja od 90 cm. To je kao da dosegnete majstorsko zvanje u kendou.

Slično jadranskom rođaku, grupiranje pred mrijest počinje krajem desetog mjeseca. Drob im se počne “puniti” sredinom 12-tog mjeseca, a pretpostavljam da se izmrijeste tokom prvog mjeseca na terenima na kojima ribarim ( Ulsan, Rep. Koreja). Sezona varalice je gotovo pa “mrtva” iza Nove godine, pa sve negdje do sredine drugog mjeseca, kada se riba počinje lagano oporavljati od napora mrijesta.

Sa proljećem bude lovova iz snova. Sezona ide prema vrhuncu do početka kišne sezone (sredina šestog mjeseca). U kišnoj sezoni apetit ili uspješnost lova opet opada do početka devetog mjeseca. Naravno, kao i na Jadranu, suzuki se može, više ili manje uspješno loviti cijele godine.

 

Najsnažnii u drilu su primjerci između dva i tri kilograma

Još jedna sličnost sa domaćom vrstom je da vitki mužjaci, između dva i tri kilograma težine, uvijek pruže značajno bolji dril od krupnih, odebljih “gospođa”.

Oprema

Ovisno o sezoni (doba godine), prilagođavam i varalice. U ovih skoro pet godina spining-manije, svašta sam izvrtio po kutiji sa varalicama, ali se tokom vremena iskristaliziralo da će sitan wobler i pogotovo pažljivo odabrana guma donijeti ribu kada je prosječni domaći spiner može samo sanjati.

Gore napisano, naravno, značajno varira ovisno o terenu. U principu, po noći bolje prolazim sa no-action gumama,  te “glavama” sa što manje otežanja,  a da sistem tone. Što se tiče voblera, stereotip je vitka forma sitne vibracije. Varalice veće od  9 cm gotovo da i ne bacam u dnevnom lovu.

Znam da svi mi zaluđeni ovim sportom teško katkad kontroliramo želje za novim varalicama ali moram ovdje napomenuti da je jedan ručni rad domaćeg majstora (gumena varalica sa integriranim otežanjem) posramila u dnevnim uvjetima cijeli arsenal japanskih proizvođača.

Znaju i na jig da udare

Naravno, za uspješan spinning  treba uvijek biti spreman na nadogradnju,  improvizacije te eksperimentiranje. Spominjem ovo zato što sam znao dobiti trofejnu ribu u dnevnom spinu na glupavi jig ili vobler krupne vibre u kričavom dezenu. Ali, kao i na Jadranu, suzuki je valjda katkad oportunista,  ili ja to samo tako umišljam.

Ne bih previše duljio o ostalom dijelu pribora, jer uvjeti na terenu diktiraju puno toga. Teren je vrlo često “šporak”, pa je potrebno imati malo dulji štap, idealnog raspona gramaže od recimo 7-8 grama do nekih 30-tak grama. Ja mrzim ići na more sa više štapova tako da sam se zadržao na Yamaga Ballistic 93/16 koji je uparen sa Daiwa Bradiom 3000 ili Shimano Biomasterom 4000S. Na Daiwi je Power pro upredenica od 10 lbs. sa predvezom od 0.28-0.33 mm, a na Shimano makini je finija upredenica, uglavnom YGK Jigman PE0.8 sa predvezom od 0.26 mm.

Tehnike ribolova

Varalice prilagođavam hrani koja je na meniju lubina.

S kraja proljeća sam više po plitkim uvalama zbog gavuna koji se tada grupira. To traje do početka jeseni kada sve bolje prolazim na dublje (veće jig glave za gumu, katkad glavinjara, tonuće varalice). Kada kažem dublje, to ponekad znači 50-tak metara od obale na dubini od 10-12 metara.

U duboku zimu idem češće po noći i sve više dajem šansu velikim woblerima (do 14 cm).

Zare "rade" ljeti

Ljetnji duplet

Površinci mi bolje rade u toplijem dijelu godine. Ne doživljavam ih kao spasonosno rješenje, ali je napad na varalicu tako atraktivan da se ne mogu oduprijeti nagonu da im uvijek dam malo vremena.

Jedno je sigurno - uspješnom se lovu suzukija treba dobrano posvetiti, a u ritmu modernog života, vremena imamo sve manje. Skoro ću složiti u kompletu jedan značajno manji/finiji štap, koji će više biti prilagođen sitnim varalicama i manjoj ribi (štap oko 2.4 metra duljine do t.b. max. 10-tak grama sa upredenicom PE 0.6 i predvezom 0.23 mm).

Eto toliko za ovu priliku, pozdravlja vas Karlo iz dalekog i hladnog, ali uvijek ribolovno uzbudljivog Ulsana.

Ekipi i čitateljima želim što više onih karakterističnih tuc-tuc i bzzzzz kočnice i da vas iznenade krokodili u drilu, iako vam se nakon početnog griza učini kako imate ribu od 75 dkg na štapu.

Bistro!