Zubatac na shore jigging

Zubo ulovljen s kraja je poseban gušt

Toga sam dana imao sve sastojke za ribolovnu priču – osjećaj, prave uvjete na vodi i gušt da odem solo na poštu. Nekada je najbolje otići sam u ribolov, opustiti se zabavljen svojim mislima...Rezultat nije izostao

Piše: Stipe JERKAN

Ribolov je stvar gušta, osjećaja i pravog tajminga. Često ga ljudi vezuju za druženja, svojevrsne mitinge, grupne odlaske na pošte…Je, sve to ima svoju draž, ali je često solo izlazak ljekovit vid relaksacije. 

Plavetnilo 

Kad čujete svoje disanje i korake po stinama, a tišinu i mir jedino remete zvuk konca kroz vodilice i, tu i tamo, zujanje na Twin poweru, taj prelipi ton na intenzitetu dobija kada ciljano pronađete okrunjene glave u disciplini zvanoj shore jigging.

Naoružanje je tu

Toga sam dana imao sve sastojke za ribolovnu priču – osjećaj, prave uvjete na vodi i gušt da odem solo na poštu. Nekada je najbolje otići sam u ribolov, opustiti se zabavljen svojim mislima, kad ti nitko ne smeta pričom i šetanjem okolo...

A na pošti nikoga, vrime idealno za ribolov: oblačno, pušika, more lagano radi, a ne smeta.

Ponio sam dva štapa, jedan za spin drugi za shore jigging, pa kombiniram, upirem jer sam osjetio da bi moglo bit nešto.

Onda lipi udarac odmah nakon metra šta vučem džig, ja oštru kontru i – tu je!

Odlična borba non-stop, udara prema dnu, ja ne dam, i tako 50 metara  - zubo na drugom kraju živahan skroz.

Jedna za uspomenu

Odmah nakon toga, drugi zabačaj daje malog krunaša. Po vrhu Yamage uviđam da nije krupna riba, a kad se susreo sa zrakom pokazuje svoj raskošni dekor suncu i kameri mobitela. Brzo ga odvajama od shout-a i ide nazad svome carstvu, da raste i dobije krunu...

Krunaš - C&R

Meni dan ispunjen, oprema promrdana, a u glavi već slažen kocke za sljedeći susret s poštom, morem i krajolikom koji vas ispunjava.

Bistro!

OPREMA:

Štap Yamaga Blue sniper 95M

Rola Shimano twin power 5000SW prve serije,

Upredenica Gosen Donpepe PE2

Predvez Fluorocarbon 0,40 Sunline

Jig Shout Pink-srebrni, slow model

Udarac na 50 metara od obale, pri dubini od 25-30 metara.

Tandem varalica za brancina

Ovaj način ribolova varalicama nije nikakav novitet, a ima ribolovaca koji redovno love ovako. Loveći na rijeci Bojani, često sam bio u prilici da vidim kako ribolovci kombinuju dvije silikonske varalice sa džig glavama, kako bi uvećali šanse da ulove brancina koji vreba svoj plijen iz zasjede na riječnom dnu. Sistem se pokazao kao veoma efikasan na takvim terenima, dok bio na nekim drugim, možda, bio manje upotrebljiv. To je jedan moj zaključak koji ću obrazložiti do kraja teksta

Piše: Miško LEKOVIĆ

Kad sam, pred novu godinu, obišao lokalnu radnju ribolovne opreme da vidim ima li nešto interesantno na prazničnom sniženju, odmah sam dohvatio par pakovanja Civelix-a od 8 cm i jig glavom od 3 g. Priznajem, ne mogu da odolim kad vidim jig glavu sa očima, moram da je imam. Cijena je bila jako niska, a dobio sam obrazloženje da ih niko ne kupuje jer su suviše male i lagane, pa se ne mogu zabaciti daleko.

Postoje, barem, dva načina da su upotrijebi ovako lagana varalica. Prvi je bombarda koju sam nepravedno zapostavio zadnjih godina, iako sam ovom tehnikom uhvatio svog prvog brancina. Vjerujem da tu nema nepoznanica. Uloga bombarde je da olakša lansiranje laganih silikonskih varalica i kod nas se često koristi za lov luca silikoncima.

Kombinacija silikonaca u tandemu sa nekom drugom varalicom je sistem koji se rjeđe koristi. Evo kako ja to radim: na konac vezem lider od fluorokarbona kao što obično radim, ali umjesto kopče, na kraju lidera vežem malu trokraku virblu. Na sledeći krak virble nastavljam lider dužine 1 m i na njegov kraj vežem kopču kako bih mogao da mijenjam varalice. Na donji krak virble vežem pramu od 10 cm, nešto tanju od lidera, na čijem kraju direktno vežem silikonca, u ovom slučaju pomenutog Civelixa. Kod ovog silikonca mi se svidjelo što jig glava od 3 g ne dozvoljava da se silikonac upetljava u virblu ili lider, već ga stalno drži na distanci. Nije mi se svidjelo to što ometa rad laganije zare i često je potopi.

Bokokotorski zaliv

Sistem sam koristio na plitkim terenima Bokokotorskog zaliva loveći sa obale. Plićak uz obalu je pun oštrog kamena, često prekrivenog školjkama, tako da bi izvlačenje ribe ulovljene tandemom dvije tonuće varalice ovdje bilo nemoguće. Slobodna varalica bi neminovno kačila prepreke u vodi. Zbog toga se kombinacija površinca i silikonca pokazala mnogo praktičnija. Prvo veče, na silikonac sam dobio malog brancina, a već narednog dana, po jakoj buri, silikonca je napao brancin, nešto veći od 1 kg.

Mala varalica - mali brancina, ali ponekad...

...mala varalica - a malo veći brancin

E sad, zašto je brancin odlučio da napadne tanušnu ribicu, a ne konkretan zalogaj u vidu površinca Duel Silver Dog, postoji par teorija. Možda je u pitanju nadmetanje predatora oko plijena, ali posmatrajući dešavanja u vodi, nameće se zaključak da je Civelix bio najsličniji gavunima kojih je more tih dana bilo prepuno. Kako god da bilo, ovim sistemom dupliramo šansu da pogodimo čime se predatori tog dana hrane. Veća šansa za ulov je, za mene, dovoljan razlog da na ovaj način, ubuduće, vrlo rado lovim brancine i druge morske grabljivice.

Bistro i vidimo se na vodi.

Ribolovne mašinice i so

Sve je otišlo u prah...

Slano okruženje je okrutna sredina. Posebno kada je oprema non stop na brodu. Loše održavanje i galvanske struje recept su kako od kombinacije čelika i aluminijuma napraviti "prašak za pecivo".

Piše: Igor PERIĆ

Kako, čime, koliko često, obilno ili minimalno, gdje ide ulje, gdje mast...

To su neka od uobičajenih pitanja s kojima se srijećem tokom gotovo svakodnevnog druženja sa različitim mehanizmima ali i problemima koji „muče“ mašinice za ribolov. Ljudi uglavnom očekuju gotove odgovore, brza i trajna rješenja i, u konačnom, čarobni tretman za sprave koje će trajati bez mnogo ulaganja, pažnje i posvećenosti...

Argumentacija vlasnika kada pregled pokaže teško stanje njihovih ljubimaca je različita, a nakon početne nevjerice slijede pitanja: zar ne piše da je za slanu vodu, danas ništa nije kao nekad, mora da je kineska...

Tu ću stati sa nabrajanjem i, prije nego progovorimo o servisiranju, krenuti navedenim redom da zavirim u svijet predrasuda koje se predu oko mašinica za ribolov.

Prepoznatljiv mehanizam JM makina / Power spell PE10

Upoređenja

Kao prvo, mašinice su mehanički sklopovi i, sa izuzetkom flyfishing čekrka, posjeduju minimalno dva zupčanika (multiplikatori sa jednom brzinom) ili najmanje tri kod mašinica sa fiksnom špulom. Nezavisno od modela sve imaju sistem diskova i pakni koji služe za kočenje (kontrolu proklizavanja špule) što je ključno u zamaranju i izvlačenju ribe. Ako preforsiramo zupčanike i kočnicu, neće biti dobro. A još gore ako periodično ne provjerimo stanje, posebno ako je mašinica izložena slanoj vodi.

Ribolov na slanim i slatkim vodama dva su svijeta. Ono što će vam oprostiti stacionarna mašinica ili multiplikator na slatkoj vodi, na moru će vas dočekati kao bumerang.

Slano okruženje je okrutna sredina. Posebno kada je oprema non stop na brodu. Loše održavanje i galvanske struje su recept kako od kombinacije čelika i aluminijuma napraviti "prašak za pecivo".

Tragovi nepažnje 

So će doslovce nakon nekoliko izlazaka pojesti ležaj lošeg kvaliteta, ili neodgovarajućih materijala, dok će slabo zaštićeni ili „zaboravljeni“ nerđajući, inoks i ostali „ss“ deklarisani kuglični ležajevi izgubiti trku u dogledno vrijeme. Neki prije, neki kasnije. Nažalost sve češće „prije“, čak i kod glasovitih proizvođača, zbog čega serviseri sve češće one fabričke, a izložene soli - naročito kod morskih džiging čekrka ili skupljih spining mašinica - mijenjaju hibridnim ili keramičkim. Skupo, ali trajno rješenje.

Druga pomenuta stavka - logično je napraviti paralelu sa sumnjom da je danas sve lošije nego nekada i da su materijali kao od pjene...

Konstrukcija pužnog prenosa DAM, starih Penn mašinica ili briljantna rješenja Abu i Mitchella imala su svoju primjenu u eri monofila i(li) slatkih voda.

Nije, međutim, sve što je čelik garancija da će trajati vječno, kao ni obrnuto, ako je od plastika da će ostati bez zuba...

Daiwa Seaborg 500J - motor preko remena prenosi obrtni momenat na kalem

Dovoljno je pogledati koliko samo plastičnih zupčanika imaju neke od moćnih električnih mašinica koje vlasnici, redovno, opterećuju preko svih limita. Pa traju...

Sofisticirane, moderne mašinice podrazumijevaju da ribolovci poput imperativa usvajaju tiši, mekši rad, ljepši i dopadljiviji izgled i laganija kućišta. Sve to ima svoje prednosti, ali i limite.

Opet kažem, predrasude su najgora stvar, a pojednostavljivanje stvari, odnosno gledanje kroz crno/bijeli prizmu - nije rješenje. Što komplikovaniji sklop, to su performanse bolje ali je mogućnost oštećenja, naročito zbog neodržavanja, veća.

Primjera radi, neodržavanje rolera na Shimano Stelli, vlasniku može, samo za nabavku djelova da izbije iz džepa i cijelih 70 eura (dva ležaja, „spejseri“, klin koji nosi sve to, dvije čaure, roler, šaraf).

Made in...

Da ne zaboravimo kritiku na račun „kineske radinosti“.

Bio sam kao klinac nemalo iznenađen kada mi je iskusniji kolega rekao za jednu vremešnu makinu da je smeće, jer je iz Japana...Poslije je taj epitet lijepljen Koreancima kada su preuzeli da rade neke modele evropskih i azijskih brendova...Onda su na red došli i Kinezi. Vremenom su se stvari dramatično izmijenile. Da o Japancima ne govorimo, ali korejska auto-industrija je primjer kako za 10 godina izgleda tehnološka revolucija. Isto je i kod ribolovne opreme.

U zbilji, čini se da danas jedino Evropljani ne prave kvalitetne mašinice, bolje rečeno, gotovo da ih više uopšte ne prave, jer su sve fabrike „pretopljene“ u svjetske konglomerate, dok Japan i Koreja, ali i Tajvan i Tajland prave ozbiljne stvari.

U pogledu kineske proizvodnje: ne treba zaboraviti da su Ryobi, kao i brojni klonovi nastali pod kapom te fabrike, danas kineska proizvodnja, kao i da se pola američkih brendova radi u Kini.

Naravno, odnos cijena/kvalitet na strani je velikih igrača ali svima je lako naći manu ili prostor za poboljšanje.

Nego odužih sa uvodom, koji je, ipak bio neminovan.

Znaju se gabariti i namjena opreme za teški ribolov

Ključ je ispoštovati mašinicu. Vrsta i veličina zupčanika prilagođena je namjeni, težini olova, brzini toka ili gabaritima varalica. Često se sjetim kako je kolega sa vode bio iznenađen što mu je „preskočio“ zupčanik kada je sa plovkaroškom mašinicom lovio grgeče sa visine, odnosno čuvenog mosta na Skadarskom jezeru. Ili ljutnje zbog toga što jedan renomirani proizvođač nije istrpio kančanicu sa olovom od 200 grama a „zupčanici su od hladno kovanog aluminijuma“. A mašinica namijenjena brancinu...

Probajte da autom male kubikaže prenosite prikolicu drva uzbrdo, pa javite kako su prošli kvačilo, motor ili šasija.

Lubrikanti

Konačno, podmazivanje.

Često ćete čuti da je i najgora mast bolja nego kad je mehanizam suv. Istina, donekle. Ali je tačno da je mnogo masti jednako loše kao da je nema.

U suštini, malo dobro raspoređene masti bila bi idealna varijanta, ali pošto govorimo o slanoj sredini onda treba naći mjeru i adekvatno zaštititi eksponirane elemente i slabe tačke koje može da ošteti prodor vode.

Nećete jednako zaštititi male spining masinice i velike multiplikatore. Nećete koristiti istu vrstu masti. Svim mehanizmima  je, međutim, svojstveno da višak masti na pogrešnim mjestima može samo da škodi. Posebno višak loše masti koja upija vodu, brže oksidira i pretvara se u slani sos koji jede makinu iznutra.

Ako sami servisirate mašinice postoje osnovna pravila.

Demontiranje, čišćenje pa podmazivanje...

Nanošenje nove masti ne ide ako prije toga zupčanici nijesu „dekontaminirani“ od potrošene stare, nerijetko zapekle, koja ispunjava žljebove između kojih naliježu zupčanici. Još kad slana voda umiješa prste, prodre u kućište, pa nakon isparenja ostanu naslage kristala koje reaguju sa zupčanicima, kućištem...Onda je to prečica za nabavku novih mašinica.

Dakle, zupčanici, kontaktna površina zupčanika i kućišta, prolaz osovine kroz pinion zupčanik, svi djelovi moraju biti dobro očišćeni i pregledani. Za tu namjenu možete koristiti namjenske, ali skupe sprejeve, plin za upaljače, ili WD-40 (da, on je sredstvo za skidanje masnoće, a ne lubrikant). Kada su zupčanici očišćeni, i suvi, bez pretjerivanja nanesete mast na mehaničke elemente koji naliježu jedan na drugi.

Ulje ide u sklop antirevers mehanizma, popularno nazvan „nepovratni ležaj“, zatim na „pinove“ na koje naliježe preklopnik...

Roler, odnosno ležaj unutar rolera, treba zaštititi mašću. Provjereno će duže trajati. Kontakna mjesta ručice, odnosno pregiba ručice, kao i osovina traže ulje. Na izlaznom dijelu osovine iz piniona treba staviti malo masti, kako bi se spriječio ulazak vode niz osovinu...

U pogledu periodike servisa – sve zavisi od eksponiranosti, vrste mehanizama. Neke mašinice traže češći servis.

Mehanizmi sa warm shaft rješenjem daju bolje slaganje strune, ali traže malo više pažnje 

Svima je zajedničko da je preporučljiv „veliki servis“ na godišnjem nivou, na kraju ili uoči početka nove sezone. Naravno, periodično održavanje uoči i nakon ribolova se podrazumijeva. Dobro zaštićene, redovno praćene i periodično čišćene će duže izdržati do generalke.

Pritom, nekada će sedam dana intenzivnog ribolova i silnih drilova više potrošiti mašinicu nego dvije godine „manekenisanja“ ili izvođenja na vazduh. Drugim riječima, zavisi koliko ih je jada ubilo i koliko su prešle. Tako da i polugodišnji pregledi mehanizma nijesu loše rješenje, pa i kontrola nakon teškog „fajta“ da ne bi neke sitnice se slomile o glavu pri sudaru sa sljedećim kapitalcem.

Ako to ispoštujete, imaćete manje glavobolje, a makine će trajati i služiti namjeni.

Neće da škodi

Previše je ovo kompleksna oblast da bi sve stalo u jedan tekst. U narednom periodu, nadam se da će vrijeme i obaveze poslužiti da neke od popularnih mašinica izložimo sudu javnosti, odnosno pokažemo kako to sve u praksi izgleda.

Na kraju par napomena: Ne ostavljajte da vam posoljena struna leži preko rolera. Ako je bilo talasa, vjetra i slanog spreja skinite špulu, rasklopite ručku da mašinica „diše“, pregledajte roler... Isto važi za skidanje mašinice sa štapa, naročito ako su halteri od metala, ili je stopa mašinice metalna. Bićete iznenađeni što su u stanju da urade galvanske struje na mjestu kontakta, a njihovo djelovanje biće vidljivo na duboko sakrivenim navojima, daleko od sunca, ali dovoljno blizu hemijske reakcije koja od metala načini prašinu.

Zato, mlaka voda i blagi deterdžent za štap i karike, a za mašinicu voda, kap ulja na kritičnim tačkama i redovno čišćenje mjesta koja prva stradaju od galvanskih struja (stopa mašinice, šarafi koji drže čekrk pričvršćen na halter) i na taj način ćete ih spasiti i zdrave ispratiti na generalku.

Jedino tako veliki servis neće koštati „čitavo bogatstvo“.

Elementi sa Banax Kaigena 500 koji je uz bolje održavanje mogao da traje godinama

Lignje i sipe s obale

Piše: Miodrag-Miško LEKOVIĆ

Okoreli varaličari nikada ne proglašavaju kraj sezone. Čak ima onih koji jedva čekaju duge zimske noći, kada ljudi i njihova plovila napuste obale, a približe joj se lignje, sipe i ostali glavonošci. Tada je recept za uspješan lov vrlo jednostavan: kvalitetna odjeća i obuća koja će vaše tijelo održati toplim, strpljenje i volja za istraživanjem, barem jedan kolega ribolovac sa kojim možete da razmijenite poneku duhovitu doskočicu, lagani pribor kojim možete dugo da lovite i daleko da zabacite, 5-6 pušći/skosavica različitih dezena i, na kraju, a moglo je i na početku, flaša crnog vina ili nekog tamnog piva.

Na jednoj poziciji, prvo zabacivanje dalo je jednu lignju...

...a već naredno, donijelo je ovu. Još jedan dokaz da su često u parovima

Lagana oprema kojom mogu da zabacim što dalje

Ovo je recept koji kod mene najbolje funkcioniše i baš tim redom, ali siguran sam da će neki lovci na glavonošce akcenat, ipak, staviti na opremu i varalice. Trgovine su, naravno, uvijek spremne da udovolje detaljnim zahtjevima svojih mušterija, tako da su svuda u ponudi specijalni egi štapovi i mašinice, egi konci, egi torbe, egi varalice itd. Nemam iskustva iz lova takvom opremom pa da mogu uporediti njen učinak sa učinkom „obične“ opreme. Na fotografijama možete vidjeti najveći dio opreme kojom lovimo, a redovno smo uspjevali da nalovimo dovoljno za dobar ručak ili večeru sa prijateljima, kada one, već pomenute, duhovite doskočice pljušte sa svih strana, a vino promijeni boju u neku svjetliju. Tada se pokaže što je prava poenta ovog sporta prema kojem dijelimo istu strast.

Zahvaljujem se prijatelju i vrsnom ribolovcu Danilu Iliću koji me naučio kako da lovim sa pušćama bez integrisanog otežanja i pokazao svoje omiljene poste. Svim našim čitaocima želim da uživaju u ribolovu bez obzira na doba godine i doba dana. 

Bistro i vidimo se na vodi.

Video: Zubatica i po

Sjećate li se našeg posta Zubatica i po? Evo link za one koji ga nisu čitali https://luresway.blogspot.com/2016/01/zubatica-i-po.html

Svima je poznato koliko je ova riba krvoločna i da ne bira plijen kad je u naletu. Da ne oklijeva da napadne i pripadnike svog jata, bilo je manje poznato, sve dok se članu našeg tima nije posrećilo da svjedoči jednoj takvoj situaciji. Nakon što smo pregledali našu skromnu video arhivu, odlučili smo da vam pokažemo kako je sve to izgledalo na vodi. Uživajte!

Ljetnji lagani jigging

Piše: Miško LEKOVIĆ

Duga turistička sezona i rad u vinogradu uzeli su svoj danak. Na izmaku snage i hronično nenaspavan, nisam imao mnogo volje da zore provodim na morskoj obali vrebajući morske grabljivice. Ipak, tokom planiranja da tri avgustovska dana provedem na primorju sa porodicom, probudio se u meni instinkt lovca, pa je sva spinerska oprema otputovala sa nama. Barem jedan izlazak na more sa štapom – to je sve što mi je potrebno. Na kraju sam to i dobio i bio sam zadovoljan. Uspio sam da prevarim nekoliko riba i da ih vratim moru nepovrijeđene.

Iglice na džig

Namjerno sam propustio samo svitanje kada su barakude najaktivnije i poklonio sebi još jedan sat sna. Iskreno, nisam ni imao preveliku želju da sam skakućem po izlokanim stijenama sa torbom punom varalica i druge opreme. Lagani štap i mašinica u ruci i kutija džigova u džepu – to je sve što sam dograbio žureći da budem na vodi prije nego se sunčevi zraci raspu preko mora, dajući znak da prehrambeni lanac može da se zavrti.

Na izlazak sunca sam, kao na zvuk startnog pištolja, počeo da ispaljujem male džigove prema otvorenom moru. Rutinski sam pretraživao razne slojeve vode i mijenjao ritam i putanju kretanja metalnih varalica. Prvih pola sata - sat baš ništa se nije dešavalo. Oko 7.30 počinje akcija na površini. Iglice jure za ribicama, nešto juri za iglicama, ali moje džigove od 20 g ništa ne napada. Iz kutije biram džig od 7 g u srebrnoj boji. Pogodak! Napadi iglica na džig bili su konstantni, ali realizacija nikakva. Više njih sam uspio da dovedem do pod noge, ali nefleksibilan vrh štapa nije mogao da amortizuje njihovo koprcanje, pa su tu i spadale. To me nije uzrujavalo, zabava je ta po koju sam došao, zabavu sam i dobio.

Mali gofovi

Iglice su svuda oko mene i nešto ih juri. U tom trenutku malo mi je prifalila kutija sa dugačkim varalicama koju sam ostavio kod kuće, ali već u sledećem je jak udarac na džig u propadanju fokusirao moje misli na borbu sa ribom. Riba nije velika, ali je borac. Dovlačim je do pod noge i vidim kako je prate još dvije pokušavajući da joj otmu „zalogaj“ iz usta. Nema luđe ribe od malog gofa. 

Lagana oprema za maksimalni užitak

Kamo sreće da je malo pametniji pa da ne nasijeda tako lako na prevare tzv. sportskih ribolovaca koji njima pune kante i odnose iz mora. Desetak borbi sa ovim ludacima je upotpunilo moj ribolovni izlazak. U 8.30 sve se smirilo, a Sunce me potjeralo u hladovinu gdje me čekala jutarnja kafa.

Potografija pred vraćanje moru

Uhvati, fotografiši i pusti

Da da, kako da ne – reći će neki koji budu čitali ovaj tekst. Ima i onih koji vjeruju ili smiruju savjest tako što tvrde da to nije onaj gof koji naraste na 20 – 30 kg pa i više. To je felun, kažu, žutalj, ne raste on mnogo. Takvima je kanta od farbe omiljeni sportski rekvizit. Mogu samo da im poručim da se manu prazne priče, mali gof je – gofić. Ako mu to dozvolimo, porašće u ogromnog morskog kralja, kako ga u nekim zemljama zovu, kada nam može postati ulov života, trofej za ponos i priča koja se prepričava bezbroj puta. 

Fotografija ove prelijepe ribe trenutak prije nego bude vraćena u more, za nas je jedan od najdražih trofeja. Naravno, nikada ne zaboravimo da joj poručimo da nam pošalje roditelje ili da nam se vrati kad poraste i postane kralj pučine.

Vidimo se na vodi, bistro!

Barakuda

Sphyraena viridensis, žutousta barakuda (foto: M. Brajović)

Riba je ščepala varalicu uz samu stijenu, na moju kontru odgovorila je promjenom pravca. Ono što sam mislio da je barakuda od 70-80 deka transformisalo se u nezaustavljivo pjevanje drila narednih 15 metara. Onda je zastala, pa ponovo jurnula, promijenila pravac, pa opet jurnula...Tu više nije bilo dileme da je došla prava

Piše: Igor PERIĆ

Bio je taj jedan udarac, silovit. Trajalo je nekoliko sekundi i prije nego je i štap počeo da se „puni“ pod teretom ribe, naglo je ostao prazan. Takav ishod pratio je onaj kisjeli osjećaj gubitka kada prepoznate da je krupna riba zagrizla varalicu. Ispostavilo se, na pogrešno mjesto: isfašana leđa voblera, tragovi zuba i štrafte ukazivale su na to da je krupna barakuda imala Duo među zubima. Ali je nepce ostalo van dometa trokuka.

Ni prvi niti posljednji put, ali je sa ranama na vobleru ostao zavodljiv trag koji je tražio makar pokušaj revanša.

Zubi daleko od trokuka

Revanš

Kolega Mladen je kroz nekoliko dana riješio da mi pravi društvo. Trebalo je imati volje pa u uru iza ponoći, bez zapitkivanja, planinariti iza nove i nove stijene, sljedeće i sljedeće uvale. Nisam osjećao težak teren, jer sam bio ufitiljio da me ona barakuda čeka.

Prilično rano smo stigli. Rano u odnosu na tajming praskozorja koje je bilo daleko najmanje tri i po sata. Raspremili smo štapove, zauzeli pozicije. Za početak ribolova nazdravili Veljovom domaćom jabukovačom, koja je deceniju čekala u boci da sazri za otvaranje ribolovnog dana...

Prvi zabačaj i – ništa. Dobro, daleko je svitanje, ima kad. Sljedećih sat pretraživao sam zonu, išao uz obalu, provjeravao niz pozicija. Mladen je za to vrijeme, iako skoro zagrizao za spining,  pokazivao upornost i držao ritam. Narednih sat i po bilježim dva traljava udarca, bez konkretnog zalogaja. Riba se javila na različite varalice. Znači, tu je, ali nije od apetita.

Pipkavo čukanje voblera se događalo dok blijedi mjesec, boje kao iz pjesme, nije uronio u more. Nastupila je teška tmuša, gusti mrak tokom kojeg je nakon svakog paljenja lampe trebalo desetak sekundi za akomodaciju oka, ali i nogu po teškom terenu. Svaki dezorjentisani korak značio bi neplanirano noćno kupanje sa sve spining opremom...

Negdje oko četiri ujutro Mladen prijavljuje ribu, koja, međutim, sekund kasnije pliva sa voblerom kao pirsingom...Ili zubatica ili barakuda koja je dograbila predvez.

Mijenjam poziciju, idem uz obalu i probam sve izgledne lokacije na špicevima stijena.

Fotografije su pale kad se razdanilo - Mladen uporno pretražuje teren

Oštećen predvez

Oko 4.30 polako se javljaju naznake skorog osvita. Narednih pola sata –sat udarni su. Ako se što javi javiće se tada. Dok razmišljam o tajmingu, po navici prelazim vrhovima prstiju niz fluorokarbonski predvez, da provjerim da nije oštećen.

Na pedu od kopče rana na lideru.Nije baš da me veseli, nije kritična, ali me iritira.

Pomisao da ostanem lijen i nastavim da zabacujem sa takvom opremom nespojiva je sa spinerskim stažom. Tu lijenost platio sam godinama unazad jer Marfi, po pravilu, zaigra kada god mu ukažete priliku.

Gubim koji minut dok prevezujem kopču. Tu do izražaja dolazi inicijalna dužina predveza. Ostavim duži, pa ni nekoliko skraćivanja neće smetati da i dalje imam sasvim solidnih metar između konca i kopče.

Ipak, energija mi je na minimumu, stigao me umor od nespavanja, pješačenja, prethodnog napornog dana i vožnje...sve se sastavilo. Uzimam pauzu od par minuta i ne razmišljam o bilo čemu, samo gledam more i upijam naznake „nepravilnosti“ koje registruje periferni vid. Na nekih 20-30 metara od obale primjećujem linije koje su u kontri sa mreškanjem vode. Ili mi se sve to pretvorilo od višečasovnog piljenja i osluškivanja mora.

Dileme nema, udarnički još sat, pa posle ako treba spavaću na stijeni – upošljavam Maro power i Daiwu. Bacio sam par metara dalje od te pozicije koja mi je okupirala pažnju i radim fino cimanje i dajem vobleru nepravilne otklone u stranu. Toliko sam se bio uživio u pokret da mi se čini kako varalica putuje cijelu vječnost. Izgleda sam bacio predaleko, ali ne mijenjam ritam i ne stajem ni u trenutku kada se varalica primiče ispod samog vrha štapa, naspram mene i stijene na kojoj sam usidren u gojzericama.

Mješavina adrenalina, umora i zadovoljstva

Zzz...zzzzzzzzzzzzzzzz

Kad je vobler došao do „kraja piste“ - udarac! Odgovorio sam kontrom.

-Tu si, pomislio sam – kolika go da si, da makar upišem ribu nakon pola noći.

U trenu se onaj udarac pretvorio u polukrug na površini: riba je, zapravo pokupila varalicu uz samu stijenu a na moju kontru odgovorila je promjenom pravca. Ono što sam mislio da je barakuda od 70-80 deka, transformisalo se u nezaustavljivo pjevanje drila narednih 15 metara. Onda je zastala, pa ponovo jurnula, promijenila pravac pa opet jurnula...Tu više nije bilo dileme da je došla prava.

Sa barakudom se nikada ne zna: mnogo je nepoznatih u jednačini koju ispisuju njeni poput sječiva okomiti zubi. Trokuke znaju da je dograbe ispod usta, za škržni poklopac, tijelo, iza glave...

Drilovi i pravilan odgovor ribe na moje zatezanje, odnosno mogućnost da je usmjerim gdje treba kako bih izbjegao da ode u stijene i prepreke u vodi, kazuju mi da je varalica postavljena kako treba a njeni zubi dalje od predveza. U protivnom bi borba davno bila završena.

-Evo je, dobar komad. Pomagaj! – zovem Mladena koji žuri preko stijena. Dok je stigao ona je napravila još nekoliko bjegova čiji intezitet je splašnjavao, a onda je probala sa jurcanjem po vertikali, u plitko. Cilj sam već postigao, glavne nalete amortizovao dok je bila u dubljem, pa sada nije imala snage da me „prevesla“ u plićaku.

Tek sada vidim njenu pojavu dok još vlada zona bez sjenki. Ogromna je. Navodim je u malu valu, gdje su stijene položene uz sami kraj. Mladen već čeka spreman – kada je nalegla u plitak džep, prihvatio je predvez oprezno, da ne izgubi tenziju a trokuka popusti. Riba je bez snage, ali to neće trajati vječno.

Koristim priliku i prolazim sa druge strane, uzimam je ispod škrga i dižem van opasne zone.

Adrenalin

Kada sam je odmakao od vode ukazala se u svoj ljepoti i veličini. Metar i kusur štrafti i zuba koji štrče gotovo duž više od četvrtine tijela.

Tu se završio onaj hladan i školski odrađen posao jer sam vidio da se drži na jedan krak prve trokuke, ali usađen u kraj usta. Vobler, od junačke kuće Bassday, smiješno mali spram njenih ralja. Naglo me hvata blaga vrućina i noge klecaju. Pomiješani adrenalin, umor i zadovoljstvo zbog najdražeg spining trofeja do sada.

Žutousta barakuda bila je plod upornosti i instinkta da isforsiram poziciju na kojoj je prošli put riba odnijela trijumf. Naravno, znanje i uloženi trud ne pomažu bez sreće koja valjda prati uporne i posvećene.

Oprema:

Štap Cormoran Maro power 300, 20-60 gr

Mašinica Daiwa saltiga game type 3500

Upredenica YGK PE 1.5

Predvez Seaguar FXR 0,33mm

Kopča Cormoran

Varalica Bassday logsurf 144