Zubatica (Pomatomus saltatrix)

Nekad će najbolje uzimati na početku plime, nekad na vrhuncu, a često i u opadanju vode, usred oseke. Ključno je biti na vodi, naoružan strpljenjem i nekoliko tipova varalica, a zubatice će se već odnekud pojaviti i uljepšati nam ribolov

Piše: Nenad Radović - Bojanac

Ribu  sportskim načinima lovim od malih nogu. Pamtim vrijeme kad je ribe bilo nemjerljivo više. Pamtim i neke vrste koje su gotovo ili u potpunosti nestale. S druge strane, pojavljuju se nove koje zauzimaju njihovo mjesto. Među njima je i zubatica – bluefish (Pomatomus saltatrix) ili kako bi komšije rekle strelka skakuša. Oba imena koja se koriste na Jadranu je opravdano dobila. Meni iz dva razloga ne naročito draga vrsta. Prvi je što zauzima teritoriju kojom su nekad suvereno vladale lice bilizme, hame, brancini, a drugi što poslije njenog napada ostaje mnogo osakaćene ribe. Povrede nanosi svojim nevjerovatno oštrim i snažnim zubalom pod kojim često ni sajlice ne uspijevaju da ostanu čitave.

Ne zovu je uzalud morska pirana

Skokovi i vratolomije

Opet, kao zagriženi varaličar, ne mogu da ne priznam da je izuzetna sportska vrsta. Brzina napada, posebno atraktivnog kad juri za varalicama na površini, zatim nagli bjegovi u stranu, skokovi i vratolomije koje izvodi kad je na udici nešto su što je san svakog spinera. Ovo joj omogućava snažno tijelo i velika usta naoružana strahovitim zubima  koji ne praštaju. Brojnost vrste često omogućava u jednom danu višestruke napade zubatice. Često tako snažno napadne varalicu da ručka mašine izleti iz ruke zbunjenog ribolovca. S druge strane, nerijetko njeni napadi liče na trzaj sitne ribe i tek nakon snažne kontre osjetimo da je na varalici. Ovo dosta govori o tome da se ne radi o blesavoj ribi koja se lovi kao na traci (što bi se nekad dalo pretpostaviti). Ima dana kad ju je jako teško prevariti, mada je prisutna u velikom broju. Ovo najbolje znaju ribolovci koji je love prirodnim mamcima, jer često i njeni omiljeni zalogaji ostaju netaknuti.

Dakle, radi se o vrsti koje ima sve više, pa ako već ne možemo vratiti vrste koje sam pomenuo, valja uživati u ribolovu zubatice (ako je ne možemo pobijediti, ajde da je lovimo).

Mjere i areal

U većem broju na južnom Jadranu se pojavila prije dvadesetak godina. Najprije oko Bara i Ulcinja, a zadnjih godina širi areal na cijelo područje Jadrana. Naraste, kažu, i  do 15kg, ali se toliki primjerci kod nas još nisu lovili. Srednja lovna težina je oko 700-800 grama. Primjerci do 3kg su uobičajeni, a lovljeni su i kapitalni primjerci od  7-8kg. Nadam se ubrzo i većim primjercima, jer je evidentna pojava sve krupnijih primjeraka iz godine u godinu.

Nije probirljiva po pitanju terena. Najčešća je na mjestima na kojima se okupljaju skakavice – cipli u velikom broju, jer joj ta vrsta predstavlja omiljeni plijen. S obzirom da su ušća rijeka jedna od omiljenih lokacija za skakavice, lako je zaključiti da je i zubatica na tim mjestima brojna. 

Ne zazire ni od ulaska u sam tok, ali ipak ne ide previsoko uzvodno, kao što to rade neke druge morske vrste (brancin, skakavica, lica), već ide do mjesta na kojima je jak uticaj plime (par km). Luke i marine su takođe omiljena mjesta za zubaticu (opet je brojnost jadnih skakavica presudna).

Autor teksta na ušću Bojane

Pribor

Oprema za ribolov zubatice je srednje snage, prilagođena ribolovu primjeraka do 3kg, ali i dovoljno snažna ukoliko naiđe kapitalka od 7-8kg. S obzirom da se zubatica lovi svim vrstama varalica koje zahtijevaju drugačije karakteristike opreme, kao i na raznim dubinama, teško je imati univerzalan pribor. Ipak, štap dužine 270 ili 300 cm, TB (težine bacanja) 20-60 ili 40-80gr je najpribližniji univerzalnom. Nešto nježniji štapovi namijenjeni ribolovu brancina (smuđa kao slične vrste u rijekama) su takođe u stanju da se nose sa zubaticom, ali je samo pokretanje varalica problematično, jer teta zuba voli prosječno mnogo veće varalice od onih namijenjenih levreku. Kod ribolova površincima bi bio poželjan štap navedene TB, ali približne dužine oko 210 cm, jer kraći štap omogućava pravilno vođenje površinaca bez mnogo muke. S druge strane, za ribolov uz korištenje bombarde je bolji duži štap vršne akcije. Nekih 3,00m ili čak 3,30m su savršen izbor. No, za onog koji ne želi tegliti više pribora, što je za obalnog spinera problem, prvi navedeni će biti odličan. Spretan varaličar će s njim uspjeti da ulije život voblerima, silikoncima i površincima na način da zubatice neće moći da odole da ne napadnu. 

Sporiji ili brži štap

Akcija štapa je takođe jako bitna. Štap vršne akcije je bolji kod „rada“ s varalicama, ali oprašta mnogo manje grešaka kod vađenja zakačene zubatice, dok izvodi vratolomije u vazduhu pokušavajući da otrese varalicu iz usta. Štap koji naginje paraboličnoj akciji će kod vađenja biti bolji, jer će u dobroj mjeri kompenzovati njene skokove, ali je s druge strane s njim dosta teže valjano vući varalice. Manje iskusnim bih preporučio ovaj drugi, dok će iskusniji znati da doskoče zubaticama, te će spadanja biti svedena na razumnu mjeru, pa bih preporučio štap vršne akcije, jer pruža više mogućnosti.

Krupnom levreku ne smeta njena konkurencija

Mašina je manji problem i svaka kvalitetna u veličini 5000 po Shimanu (Daiwa 3500-4000) i ekvivaletne veličine drugih proizvođača biće taman. Može i manja, ali će zbog načina ribolova imati kraći vijek. Veću ne bih preporučio zbog težine, što dolazi do izražaja nakon višesatnog spina. Korisno je da bude neka sa bržim prenosom, jer je u toku dana često potrebno vući varalice većom brzinom. Podrazumijeva se da mašina dobro slaže konac koji ćemo koristiti, jer upredenica ima veliku prednost u odnosu na najlon. Konac – upredenica koji će se bez problema nositi i sa najvećim zubaticama je nosivosti 15 lb. Ipak i onaj nosivosti 10 lb je sasvim dovoljan, s tim što će zbog načina povlačenja njegov vijek biti dosta kraći. Izbor je na ribolovcu.Tanke, kvalitetne sajlice su obavezan dio opreme. Poželjno je da bude mekana, kako ne bi ometala rad varalice.

Za svaku situaciju ponešto - poperi, "šetači", vobleri, varalice bez pakte, silikonci...

Paleta varki

Varalice su ono najbitnije (a što drugo), a zubatica nam omogućava korištenje svih tipova. Površinci, vobleri, silikonci i metalne će u određenim trenucima biti jednako uspješne, a u drugim će, u zavisnosti od uslova na vodi i same sklonosti zubatica u datom trenutku, neka odnijeti prevagu. Zbog atraktivnosti ribolova prednost bih dao površincima. Trenutak kad zubatica krene za površincem, dok gledamo njena leđa kako paraju površinu iza varalice očekujući napad, je nevjerovatan doživljaj kad adrenalin skače u nebo. Sličan način ribolova je ribolov uz korištenje bombarde - sbirolina (vaser kugle). Sistem se pravi tako što bombardu stavljamo na osnovni konac, tako da naliježe na njegov kraj  gdje vezujemo virblu. Zbog zaštite čvora u koji dok zabacujemo udara bombarda, korisno je staviti silikonski zaštitnik ili prosto parče izolacije od žice. Na virblu ide najlonski predvez na čijem kraju se nalazi tanka sajla. Na sajlici se po izboru ribolovca može staviti mnogo toga, ali su se silikonske sipice pokazale kao izvanredan izbor. Napomenuću da je jedna od većih grešaka koju možemo napraviti korištenje premalih varalica.

Buka i bijes

Zubatice preferiraju veće, bučnije varalice. Nema te koju agresivna zubatica neće napasti. Varalice ne treba vući jednolično, već uz česte, dosta snažne trzaje vrhom štapa. Danju brzo, noću nešto sporije. Da, zubatice jednako možemo loviti po danu, mjesečini ili mrklom mraku. Nekad će najbolje uzimati na početku plime, nekad na vrhuncu, a često i u opadanju vode, usred oseke. Ključno je biti na vodi, naoružan strpljenjem i nekoliko tipova varalica, a one se već odnekud pojaviti i uljepšati nam ribolov.

Kodeks jednog ribara

U modernom izdanju gotovo iskonske povezanosti čovjeka i ribolovnog alata, te „tajne veze“, pravovremena kontra i zvučni signal kočnice na makini označavaju početak borbe... Okršaj je to u kojem treba da postoje regule, fer plej, respekt prema rivalu. A taj i takav odnos gradi se i unapređuje godinama. Uči se na tom putu, ispravljaju pogrešni koraci u ponašanju i nastojanju da se postigne umijeće, iskupljuju se grijesi i postaje se bolji čovjek, koliko je to moguće. Nauči se da priroda ima svoj ritam; da se ne može uzimati bez kraja, da i kod uzimanja treba imati mjeru!

Gofić veličine špara prije nego je oslobođen udica i vraćen moru

piše: Igor Perić

Ne kažem da ribolov „znam u prste“ – jer svakoga dana ribolovac uči i usvaja nove stvari - velim samo da sam pored vode uvijek sa prirodom na Ti. Time sam „na TI“ sa samim sobom i sigurno znam da ništa kao ribolov ne pruža tu blaženu komociju, istovremeno oslobođenu distance i persiranja...

Prisnost te relacije ilustruje primjer jednog mog velikog  prijatelja, koji je inače profesionalni ribar. Kad isplovi na otvoreno more - pa oko njega ne bude žive duše, do poneki galeb - redovno se izjada moru, nekad zaplače ili opsuje, vikne na sebe, zagraje na sve nedaće, rate i probleme koji ga čekaju na „kontinentu“...

I kad se tako ispriča sebi u brk bude mu lakše koliko god je teško sekati mrežu, češće praznu nego punu.

Spona

Svi imamo različite metode oslobađanja od balasta i tereta svakodnevice. Moj je susret  sa morem ne tako glasan, ali vjerujem jednako intenzivan: dovoljan je zrak pun joda, maestral ili silni jugo, miris borovine ili junske žuke...sve te situacije na moru redovno mi daju snagu i pune baterije.

Osjećaj ispunjenosti u tim trenucima oštri sva moja čula, postajem naoružan pravim osjećajem za mjesto i vrijeme – pa i ribolov dobija posve drugu dimenziju.

Štap i mašinica postaju "nastavak ruke"

To je onaj osjećaj kad uspijevam da se „pretvorim u provodnik“ na ribolovnom štapu, saživim sa koncem, rotorom mašinice i svakom vibracijom varalice na drugom kraju strune koja postaje neuronski skopčana za moje tetive i mišiće...

U tom modernom izdanju gotovo iskonske povezanosti čovjeka i ribolovnog alata, te „tajne veze“, pravovremena kontra i zvučni signal kočnice na makini označavaju početak borbe... Okršaj je to u kojem treba da postoje regule, fer plej, respekt prema rivalu. A taj i takav odnos gradi se i unapređuje godinama. Uči se na tom putu, ispravljaju pogrešni koraci u ponašanju i nastojanju da se postigne umijeće, iskupljuju se grijesi i postaje se bolji čovjek, koliko je to moguće. Nauči se da priroda ima svoj ritam; da se ne može uzimati bez kraja, da i kod uzimanja treba imati mjeru! A to je ključno.

Morski pejzaž - melem za oči, lijek za dušu

Otrov i lijek

Vraćam se na primjer mog prijatelja, ribara.
Bio je početak juna 2010. godine, njegova mreža kojom prehranjuje porodicu, krcata sitnih škarpina... Njihove otrovne bodlje lako vas mogu ojaditi i danima izbaciti iz posla...a ribari žive od mora, dnevnice koju uberu u plavoj njivi.

Najlakša opcija bila je da upotrijebi gumeni čekić (namijenjen grujevima i ostalim zubatim stvorovima) i prekrati život tim sićušnim, narogušenim oklopnicima, ne rizikujući parališući efekat njihovog otrova.

Umjesto toga, našao je lijek za tu „otrovnu situaciju“: jednu po jednu, rizikujući bolne rane, vratio ih je moru, usput cijepajući mrežu gdje nije bilo drugog izbora, samo da ugrožene škarpine spasi mučne sudbine...

Vatromet boja - kanjac na udici

Primjer

Ako se jedan profesionalni ribar borio da se i na taj način iskupi  i vrati moru makar dio od onoga što svakodnevno uzme, onda i mi koji sebe doživljavamo sportistima treba da gradimo kodekse i praktikujemo ih.

Zato, ako niste strogi pobornik C&R ribolova, onda makar podlanice veličine dlana, pastrmke sitne poput ukljeve, brancine što liče na pastrvice...i sve druge nedorasle treba vratiti moru. Jednako kao što za vrste za koje znate da su u mrijestu, treba praviti pauzu..

"Pjegavac" na udici...

...oprezno skidanje trokuka i...

...ide nazad u Bojanu uz "pljus" efekat

Prenosim vam lični osjećaj. Reći ću samo da i u ribolovu stvari stoje kao u novinarstvu i životu: samo su veliki ljudi stvarno veliki, dok sve maske lako padaju u vodu i bespovratno tonu, poput olova...
Bistro!

Veliki gof na laganu opremu

Pravi trofej za light jigging

Kolega Peđa Pavićević Furo iz Bara prije nekoliko dana ostvario je fenomenalan ulov na relativno laganu opremu – koristio je pribor za light jigging i nakon četrdesetak minuta borbe iščupao pozamašnog gofa od 28 kilograma. Iako je pribor bio namijenjen arbunima, kantorima i pagrima, udice je spopala prava beštija i san svakog ljubitelja ove ribolovne tehnike.

-Na toj poziciji znali su da se jave manji gofovi i pagrovi. Pribor, prvenstveno štap i varalica, bili su prilagođeni upravo njima. Nakon nekoliko takvih primjeraka uslijedio je udarac na inchiku koji se čekao: štap, koji se inače prilično savija i pod pagrom od kila, pokazao je da ima dobru kičmu. Pomislio sam da se radi o krupnom zubacu jer je Blue fin stopiran pri samom dnu, sve dok se riba nije odlijepila iz mjesta. Ubrzo je počela da vuče svom silinom i bilo je jasno da nije zubonja…

Zbog manjih udica i laganije opreme morao sam da "doziram" svaki pokret, nije bilo mjesta forsiranju krupnog plijena. Mnogo puta sam uspijevao da "ispumpam" ribu po 15-20 metara od dna, da bi ona potom u samo jednom drilu vraćala moju prednost – priča Furo za Lures Way.

Pavićević nije gubio prisebnost i borbu je, na koncu, priveo u svoju korist: gof je isplivao miran kao jagnje, a onda je završio na pajolama. Sa njih na fotografiji.         

                                        

Nakon 40 minuta, gof se predao

Oprema:

varalica inchiku Hots Blue fin 120 gr,

štap Team Cormoran jigging 50-100 grama,

Mašinica Shimano exage FB 10000,

upredenica 40 libri made in Corea

fluorokarbonski predvez Daiwa f tournament 0,45 mm

Inchiku dan

Light jigging za uživanje: Nikola Marović sa upecanim pagrićem (Bar, Crna Gora)

Kurenat nas lagano nosi na poznatu tačku. Fishfinder pokazuje kamenito dno sa mnogo malih "sjenki". Prvo čupkanje na "suknjicu" od inchiku-a i - promašaj. Nikola opet spušta varalicu, ali je mnogo sporije vodi. Vuče je po dnu, poput kabure. Udarac, ovaj put mnogo agresivniji. Riba je na udici…

piše: Dragan Marović

Jigging je prije desetak godina, poput plime, osvojio cijeli Mediteran. Koliko se brzo proširio i zaludio ribolovce, čini se da je još brže splasnuo njihov entuzijazam ka ovoj varaličarskoj tehnici. O razlozima zašto se to desilo ćemo drugom prilikom. Ono što je bitnije je da je na tom "ribolovnom cunamiju iz Japana" došlo dosta srodnih tehnika koje su i danas vrlo lovne. Prije svega mislim na ribolov inchiku i kabura varalicama.

Idealni dan za light jigging je pred jugo, kad se naoblači i more uglača. Riba je u pokretu, a još nema talasa pa je prijatno biti u barci. Pošto obaveze diktiraju izlaske na more, taj novembarski dan je bio sve suprotno od idealnog. Toplo, nedjeljno sunčano popodne, stabilan vazdušan pritisak i oseka.

 

Razne gramaže i vrste varalica

Caperlan & friends

Sa bratom Nikolom krećem na pozicije gdje smo prethodnih mjeseci imali uspjeha. Nijesu daleko, pa su na svakodnevnom udaru ribolovaca, najviše pendulaša. Spremamo se i dijelimo zadatke. Nikola uzima Caperlan light jig štap 6,2 uparen sa Shimano Biomasterom 4000 FB sa  namotanih 200 metara Power pro strune od 20 libri i završnih šest metara fluorokarbonskog predveza 0,40 mm. Savršen komplet za light inchiku. Na jaku kopču stavlja pink Katsui inchiku od 160 grama.

Shimano biomaster 4000FB, Caperlan 6.2, Katsui  160 gr

Meni ne preostaje ništa drugo nego da, po starinski, cimam veliki Williamsonov jig od 200 grama, sa Cormoranovim Speed jigger štapom i mašinicom Fin Nor Ahab 20. Čeka me teški fizički rad, ali takav je današnji raspored - sve mogućnosti su pokrivene. Kako lovimo dosta plitko (tridesetak metara), vjerujem da će prije riba doći na inchiku.

Kurenat nas lagano nosi na poznatu tačku. Fishfinder pokazuje kamenito dno sa mnogo malih "sjenki". Prvo čupkanje na "suknjicu" od inchikua i - promašaj. Nikola opet spušta varalicu, ali je mnogo sporije vodi. Vuče je po dnu, poput kabure. Udarac, ovaj put mnogo agresivniji. Riba je prevarena. Pagrić od 300 grama; nije veliki, ali svaki ulov na ovaj način je poseban uspjeh i donosi osmjehe na barci.

 "Bumerang" bez apetita

Ostavljam jači komplet i uzimam Caperlan od brata, dok on prelazi na Buloxov štap za light jig i Abu C4 čekrk. I ponovo vadi pagrića (malo manjeg nego prvog), dok ja kačim varalicu za dno. Dosta lako je skidam, a kao poklon za trud, uz inchiku, dobijam i jednog kanjca dužine prsta. Još nekoliko puta se spuštamo preko finih "bumeranga" na dnu, ali riba nije zainteresovana.

Gofić napao "suknjicu": Autor teksta sa druge strane strune

Krećemo na drugu poziciju. Tamo uvijek bude poneka orada. Jasno se vide oblaci na sonaru, izgleda da je sitna riba. Na drugi prolazak pozicijom, imam jak i tup udarac. Ne osjećam glavinjanje, bjegovi su duži, nije orada. Ne mogu da shvatim što bi moglo biti. Tek pod površinom vidim da se nešto žuti. Gofić, koji se odmah vraća u vodu, do nekog skorog susreta sa dosta kilograma više (njegovih, ne mojih).

Škarmovi

Veče dolazi prebrzo, naglo zahlađuje pa se odlučujemo na povratak. Dok se primičemo lukobranu, trza nas pištanje fishfindera. Ekran je ispunjen od dna do površine. Pretpostavka je da je u pitanju neka plava riba. Ipak, crv sumnje gricka dušu ribarsku. Stajemo, spuštamo inchikue i odmah osjećamo čupkanje, bukvalno u toku cijelog povlačenja. Pod samu površinu se nešto kači i eto iznenađenja - škaram! Stavljamo još lakše inchikue, od 80 grama, i sa lakoćom vadimo još nekoliko komada, kao na traci. To mi postaje dosadno, te stavljam Cormoranov jig od 60 grama. Večeras ga škarmovi obožavaju, veliku asist udicu gutaju kao od šale. Još dva komada i dosta je. Hladno je i ne vidi se prst pred okom. Ribe ima za ručak, srce je puno, a valjda je i kamera nešto snimila da se doživljaj podijeli sa drugarima.

Plan "B"

Teća puna voblera...

Brancini nisu orni, drže nas na "ignore". Spining je takva disciplina u kojoj ne možete uvijek računati na ulov koji će biti osnova za druženje uz gradele i vino

piše: Igor Perić

  

Poslovica kaže: U ribara mokre gaće za večeru zna se šta će…U zbilji, dogodi se da čizme pušte vodu, a za večeru prije bude piletina, ili pita sa sirom nego riba.

Autor u potrazi za brancinima

Naravno da imperativ ribolova nije odlazak po večeru. Ribolov je mnogo više od pukog pjata freške ribe, ali  se ne može osporiti da je poseban gušt i neizostavan dio rituala koji sobom nosi svaki ribolovni dan upravo težnja da trofej podijelite sa prijateljima ili porodicom.

No, spining je takva disciplina u kojoj ne možete uvijek računati na ulov koji će biti osnova za druženje uz gradele i vino.

Odlazak u ribolov nerijetko pada u termine kada vrijeme nije idealno. Mada je za ribolov uvijek vrijeme pravo, nijedan sat i dan na vodi nijesu izgubljeni; ako ne izvadite ribu, izvučete pouku, dopišete slovo u svojoj bilježnici čitanja vode, meteorologije, upoznavanja pošte…

Tajming

A more vas uvijek vuče, i onda kada kradete sate od sna da bi bili na vodi…

Prije neku noć, posao završavam u 00.30 h. Pola sata kasnije doma premotavam novi konac, selektujem što će ić u kutiju s varalicama, slijedi priprema odjeće; prilagođavanje prohladnom jutru, uz očekivanje relativno toplog novembarskog dana koji slijedi…

Ura i po do pozicije. Plima je prošla zenit, ali je voda još u smirivanju od juga, dakle mutna i pogodna za varaličarenje. U sličnim uslovima prošli je put prije zore u program uskočilo nekoliko nedoraslih brancina koje smo vratili moru. Ovoga puta ništa, čak ni malci da razbiju tišinu, a ni osvit ne donosi zujanje drila.

Ni jutro ne donosi udarac

Smjenjuju se varke: silikonci, vobleri, na par pozicija i provjereni “šetači”. Brancini nisu orni, drže nas na “ignore”. Obaveze već zovu, plimu nemamo kad da čekamo; planiramo za koji dan bolje da posložimo posao i ribolov kako bi potrefili pravi tajming…

Večera 

I što preostaje ribolovcu u takvoj situacji: da ekipi koja, naoružana tiganjom, dolazi doveče na druženje ponudi pjat svojih omiljenih varki...

 

Ne bi baš upalilo...

Ili, jednostavno, da primijeni plan „B“, a to su – barbuni, kupljeni dan ranije na ribljoj pijaci. Pripremljeni, posoljeni mirno  čekaju vatru i tiganj.

...ali, zato su tu barbuni

To je, kako jedan prijatelj voli reći,  riba „sa ukusom debelog mora“.

Ne paše svima njihov specifičan, jodom bogat „buke“. Za poznavaoce primorske kužine dileme nema - barbun je jedna od najukusnijih jadranskih riba – zlatni presjek ukusa i mirisa Mediterana, a ovoga puta i večera za spinere.

Bistro!

Repairing of Penn Senator 9/0

Penn Senator 9/0

It was like a scene from the “Wicked tuna”, only at the Adriatic Sea close to Bar in Montenegro. After almost eight hours of fighting a fish, Peen Senator 9/0 failed at its only weak point.

Author: Igor Peric

Penn Senator 9/0 – older model made in USA - has been brought broken and unusable after long fight at sea – the shaft was completely blocked. To make the situation even worse, a tuna succeeded to escape just before landing due to leader break. It was like a scene from  the “Wicked tuna”, only at the Adriatic Sea close to Bar in Montenegro. After almost eight hours of fighting the fish, Penn Senator 9/0 failed at its only weak point.

Repair service

Senator was all in pieces when has been brought to be repaired, disassembled by its owner. That is a least wanted situation for every repairman – it’s neither fun nor easy to assemble a reel that someone else took apart.

In my experience, a Senator is an old design star drag reel and I expected no problems in servicing. Attention should be paid to some details; patience is needed as well as knowing how to “synchronize” elements of drive and drag. 

Shaft and bridge

Drive gear had all teeth in place. Internal parts was covered with fine brass dust – the product of friction which caused heating of the drag, disks and drive gears – witnessing the Senator’s long fight with big tuna.

Before the problem was closely analyzed, everything leaded to conclusion that part which failed was bridge with sleeve.

New bridge with sleeve (on the left)

Deformation that caused gear blockage

Dismounting an old sleeve from a bridge to mount a new one  would be inefficient in this case and final result would be questionable.

The best solution was internet shopping for bridge with sleeve. Following photos show other parts of the reel and can help to recognize a bridge position:

Part of the housing that holds drive gear

Spool release lever elements

Bridge, shaft, drive gear, drag elements, drag star...

... and all apart 

This gear drives spool

Finishing touch

When assembling the reel, the most challenging part could be placing the anti-reverse dog back to its position. It is needed to be placed properly and spring loaded.

Placing of the drive gear in its "pocket"

Before that gear shaft is taking its place, then bridge with sleeve takes its position but need to be rotated and moved aside so anti-reverse parts could be mounted.

Little tactic is needed for this: one hand holds pinion yoke and pinion while other hand put other parts in their positions. It could be difficult for the first time so taking a look at following photos can, hopefully, facilitate all process.

Anti-reverse elements setting 

Dog took its place 

Bridge rotated until all four screw holes are visible

From the other side: screws join housing and bridge with drive elements in between

Thin layer of grease covering a frame  

Spool goes back to its place...

... as well as drive mechanism...

... and Penn Senator is in one piece again.

The reel is tightened thanks to new parts and now works properly. Penn Senator is ready to fight and land some other big fish.

(De)blokada senatora

Penn senator 9/0

Riba, za inat, kao da je bila iz scenarija serijala “Wicked tuna”, samo što je epizoda tekla na moru kod Bara, u Crnoj Gori…Nakon gotovo osam sati borbe, popustila je jedina ranjiva tačka na makini Penn senator 9/0

piše: Igor Perić

Penn senator 9/0, stariji model made in USA, ljetos je kod Bara imao okršaj iz kojeg je izašao oštećen i neupotrebljiv – sa potpunom blokadom osovine.

Da šteta za ribolovce bude veća - tuna koja je vukla sa druge strane nije „prizemljena“, već je u presudnom momentu, kada je gotovo završila u barci, popustio predvez. Riba, za inat, kao da je bila iz scenarija serijala “Wicked tuna”, samo što je epizoda tekla na moru kod Bara, u Crnoj Gori…Nakon gotovo osam sati borbe, popustila je jedina ranjiva tačka na makini.

Servis

Senator je na servis stigao u djelovima, jer ga je rastavio kolega ribolovac. Iz ugla servisera  to je najmanje poželjna situacija– sastavljati rastavljenu mašinicu nije popularan, niti zahvalan posao.

Uz prethodno iskustvo i činjenicu da je Penn stare garde, sa zvjezdastom kočnicom, u osnovi  jednostavna makina, nije bilo većih problema. Potrebno je obratiti pažnju na nekoliko detalja, imati strpljenje i znati kako da “sinhronizujete” elemente pogona i kočnice.  

Osovina i most

Kod pogona su “svi zubi” bili na broju. Unutrašnjost posuta finim "bronzanim prahom" - nastalim od silnog trenja i temperature usijane kočnice, diskova i pogonskog zupčanika - svjedočila je da je senator prošao višesatnu torturu krupne tune.

I prije nego je analiziran problem, sve je upućivalo na feler u "sektoru" koji vidite na fotografija - „bridge & sleeve“ (most i rukav osovine).

Novi kompletan most sa čeličnim rukavom i osovinom (lijevo)

Deformacija i mjesto gdje je osovina zaribala

Polukružna ploča koja poklapa “gear box” služi i kao postolje u koje je “zakovan” nosač osovine.

Taj nosač se iskrivio i deformisao, pa je zaribao i mesingani "rukav" koja tijesno naliježe na njega ... Samim tim, skidanje osovine ne bi imalo svrhe, jer bi popravka svakako tražila "čekić i nakovanj", a konačan rezultat bio bi pod znakom pitanja...

Najjeftinije rješenje bila je online trgovina i potraga za pravim elementima - komplet pločom sa nosačem  osovine i osovinom (bridge & sleeve). Radi sticanja realne slike gdje se tačno nalazi taj dio, evo i prethodnih elemenata:

Dio kućišta u koji je smješten pogon

Elementi "prekidača" - zaduženog za oslobađanje špule u prazan hod

Ovako bi izgledao presjek: Most, osovina, pogonski zupčanik, elementi kočnice, zvijezda za podešavanje drila...

...i sve to rastavljeno

Ovaj zupčanik je kriv za pokretanje špule

Zlatni presjek

Kada se nanovo "pakuje" makina, ključni momenat u sklapanju djelova je postavljanje zuba (jednostruki “dog”) koji blokira hod unazad. Postavlja se u ležište, a napregnutim ga trži traka od mesinga…

Postavljanje pogonskog zupčanika u "džep"

Prethodno se postavi pogonski zupčanik, onda ide bridge& sleeve, ali tako da se rotiranjem pomjeri u stranu kako ne bi ometao slaganje ostalih djelova, odnosno antireversa.

Za taj postupak treba malo taktike: jednom rukom pridržavate ostale elemente i lagano vraćate sve na svoje mjesto. Ko nije radio to makar jednom, neće mu biti jednostavno da pohvata konce. Zato, pogledajte fotografije.

Postavljanje antireversa

Pravilno podešavanje i nalijeganje klina...

Kada se podesi klin, onda se navuče "most" ali tako da nalegne na četiri rupe za šarafe...

Pogled sa druge strane: Šarafi spajaju kućište i most između kojih su pogonski elementi

Malo masti na ram...

Špula na mjestu...

...Onda slijedi "poklopac" sa pogonskim mehanizmom...

...i Penn Senator je ponovo složen

Novi djelovi utegli su konstrukciju i omogućili da mašina nesmetano radi.Senator je spreman za nove borbe.