Rearming the lures

Only saltwater fishermen know how salt can have devastating effect on the tackle. Showering with fresh water after every fishing trip is a must if we want our reels and rods to last longer. It doesn’t work so good with hooks – they can last a bit longer but the possibility to lose the “fish of a lifetime” rapidly rises with every next fishing trip.

Usually, small markets imply poor supply – that’s how it goes in Montenegro. We are lucky to have friends abroad and they have a good will to send us a tackle of good quality, as well as a tackle which quality we would like to test. Few days ago we have received a package with singles and trebles inside. On the next photo you can see Decoy Pluggin Single 27, Decoy Y-F33R Drillinge and VMC Cone Cut 8573 RD Barbarian. 

Megabass Vision 110 SW armed with new trebles

Naoružavamo varalice

Samo morski ribolovci znaju kako so može da uništi opremu. Tuširanje slatkom vodom je obaveza ako želimo da nam štapovi i mašinice traju što duže. Sa udicama ni to ne funkcioniše baš najbolje – trajanje se može malo produžiti, ali se povećava i vjerovatnoća da ćemo se naći u situaciji da žalimo što nismo nasukali „ribu života“.

Malo tržište, mala i ponuda – tako je to u Crnoj Gori. Sreća je da imamo prijatelje u inostranstvu, pa možemo da naručimo stvari za koje znamo da su kvalitetne, kao i one čiji kvalitet želimo da testiramo. Prije nekoliko dana stigao je paketić sa trokukama i udicama. Na slici su Decoy Pluggin Single 27, Decoy Y-F33R Drillinge i VMC Cone Cut 8573 RD Barbarian.

Megabass Vision 110 dobio je nove trokuke

Lures Way in English

It’s been 5 months since we launched our blog and we are easily gaining momentum. Every day we have more and more readers all over the world. Having in mind that Montenegrin language is specific and some words could be difficult to understand even for other Ex-Yugoslavian nations, we decided to translate in English some of the already published and every future post.

Small part of the Montenegrin coast

In pages and lines of the blog we are going to share our experiences and opinions about all important aspects and elements of successful fishing with different type of lures: tackle, techniques, weather conditions, ecology…You can read how to choose right lure, adequate rod and reel. We will open and disassemble as many fishing reels as we can so we could suggest the best quality for the price.

We will also report from our fishing and publish interesting photos so we can give you substitute of the excitement that reel drag sound brings, until your next fishing.

Hope you'll enjoy reading our posts. Tight lines!

Barracuda

Max rap 15 in the jaws

Sphyraena sphyraena – European barracuda, škaram, škarm, luccio di mare... Whatever the local name is, there is something special about this fish’s appearance and habits making it exceptional target for every spin fisherman. Although it’s not as strong as leer fish or bonito, large barracuda could be a big challenge. Let’s see why.

author: Igor Perić

The sea is calm. Sound of the smallest fish splashing is heard half a mile away. Eyes trained to register every move easily spot the track left on the water by the dorsal fin just a second before the fish disappears again in the darkness. Tide is slowly coming in and all that I expect is a light breeze to make the ripples. All preconditions are met that “something” runs from the shelter of the darkness to attack the lure.

First few casts give no results. Neither lure switching makes fish to bite. Nothing happens in the sea. Then minutes later something is going on again – the long underwater shadows are diving suddenly making the ring-waves on the surface. Tension is rising - bite fish stick very close to the dock wall opening and closing their mouths rapidly, obviously scared.

The moment later, characteristic “eight tracks” appear on the water surface out of the lures range. Feeding frenzy is starting – long silhouettes armed with strong teeth are cornering bite fish. That’s barracuda!

European barracuda, skaram, skarm, luccio di mare... Whatever the local name is, Sphyraena sphyraena is domestic species and one of the few species of barracuda that swim in the Adriatic.

Mystic

There is something special about this fish’s appearance and habits making it exceptional target for every spin fisherman. Although it’s not as strong as leer fish or bonito, large barracuda could be a big challenge. Why is that?

There are few reasons. Barracuda’s body is designed for the high-speed attacks in all directions. Elongated jaws are armed with strong, sharp and big teeth making barracuda able to attack prey in any direction, like a crocodile.

Jaws designed for hunting are powered by spindly, elegant and striped body. This beauty among sea predators is most active during morning and evening twilights what is making it a mystic and exotic game.

From dusk till down...

Barracuda can be fished very well but you have to find right fishing spot – harbor walls, dock and cliffs with deep water just underneath. Around these spots, during the morning twilight specially, barracudas approach the shore to feed with bite fish which try to find the shelter from abyss and jaws.

When non fishermen people talk about barracuda they usually imagine Sphyraena barracuda - the biggest species in this toothed family – that inhabits all seas on the planet. Laymen don’t know that barracuda inhabits Adriatic as well.

For this reason the domestic barracuda (skaram) is a bit neglected. Even the fishermen very often discuss differences between the skaram and the barracuda. Discussions are encouraged by some ichtyologycal data which are not so clear. The theory even says that skaram can have up to 8 kg in weight.

Barracuda family

During the last decade or so several species of barracuda inhabit the Adriatic. Among them is Sphyraena viridensis (Yellowmouth barracuda, bikuda), which in Atlantic grows up to 10 or 12 kg. It’s very hard to notice the difference between the European and the Yellowmouth barracuda since they share same habitat.

European barracuda has scales all over the gill cover

The only significant difference can be noticed on the gill cover’s preoperculum. European barracuda has small scales all over the gill cover, while Yellowmouth barracuda’s preopeculum has no scales.This is not of big importance for fishing pleasure, but could be interesting for those who want to know more about fish they’re after.

When you are targeting big barracudas lures of choice have to be long and slim. Small lure can be smashed by the barracuda jaws and you can be left with nothing but the plastic head hanging on the snap – scene just like in cartoons. I’ll quote one of my fishermen-friends: “big lure for big fish”. Even 18 cm long lure seams small in the barracuda’s jaws.

That would be all for now. Hope you’ll enjoy Lures Way team’s photos.

Author holds barracuda

Barracuda attacked Yo-zuri

Spinning from the beach - Duo vs barracuda (photo: M. Sakovic)

Small barracuda caught while trolling

Tackle:

(spinning)

Rod Daiwa powermesh 10-35

Reel Shimano rarenium 4000 fa

Braid  PowerPro 10 lbs

Snaps Daiwa D Snap, @Chelsea and Kahara

Lures – Bassday logsurf 144, Max rap 15, Ima Ko 130s, DUO tide minow 125, Nabarone 125, Yo-zuri magnet minnow 125 diet, Duel aile minnow 9 cm...

(trolling)

Falcon boat 12-30 lbs

Daiwa BG 90 

Stren 20 lbs 

Husky jerk 10 DD

Barakuda

Ralje u kojima je završio Max rap 15

Sphyraena sphyraena - evropska barakuda, škaram, škarm, luccio di mare...Kako god je zvali, ima nešto u pojavi, izgledu i navikama, što je čini izuzetnom metom za svakog spinera. Nije to snažna riba poput lice, palamide, ali je krupan škarm poseban izazov. Evo i zašto.

piše: Igor Perić

Bonaca vlada. Najmanje praćakanje ribice čuje se “na pola milje”. Oči naviknute da registruju sve promjene lako primijete trag leđnog peraja kada tromo zapara površinu i nestane u pomrčini. Plima lagano kreće, čeka se dašak vjetra da baci paučinu na morsku staklastu površinu. To je  šansa da u “škuribandi”  i džepovima sakrivenim od direktnog svijetla „ono nešto“ iz ćoška jurne na konkretnu ponudu varalica...

Nekoliko uzastopnih preciznih zabačaja ne daju rezultat. Ni promjena varalica ne pokreće ribu na napad. Za to vrijeme tajac u moru. Nakon desetak minuta – ponovo se nešto zbiva: one statične linije koje struje lijevo-desno odjednom zaranjaju, ostavljajući  kovitlac od zamaha repom. Napetost se osjeća - sitne ribe vakumirane za zid rive ubrzano zijevaju, kao da im je srce sišlo u repno peraje...

Tren kasnije u zoni sumraka, van dometa varalica, pojavljuju se  karakteristične „osmice“  i udarci po površini. Kreće gozba: duge siluete naoružane moćnim zubima satjeruju plijen u škripac.

Barakuda! Evropska barakuda, škaram, škarm, luccio di mare...Kako god je zvali, Sphyraena sphyraena je domaća vrsta, jedna od nekoliko vrsta barakuda koliko ih obitava u Jadranu.

Mistika

Ima nešto u pojavi, izgledu i navikama, što je čini izuzetnom metom za svakog spinera. Nije to snažna riba poput lice, palamide, koje pružaju duge iscrpljujuće bjegove, ali je krupan škarm poseban izazov. Zašto?

Više je razloga. Prvo, to je stroj vrhunski dizajniran za strelovite, kratke napade u svim pravcima. Izdužena čeljust naoružana je snažnim, oštrim i velikim zubima koji mu daju mogućnost da iz jedne tačke napadne sve što se nađe oko njega... poput krokodila.

Tako oblikovana čeljust, poput aparata za tranžiranje, prelazi u  vretenasto, elegantno tijelo prošarano karakterističnim prugama. Taj maneken među morskim predatorima, najaktivniji je u periodima „zone sumraka“ što ga čini gotovo mističnom, egzotičnom lovinom.

From dusk till down...

Da ne bude da smo od njega napravili nedodirljivu neman – može se loviti, jako lijepo, samo treba pratiti kretanje i tražiti prave pozicije, a to su, osim luka, isturena mula i divlje pozicije sa naglom i velikom dubinom. Tu, u okviru zone mraka, naročito praskozorja, škarmovi prilaze uz samu obalu tragajući za sitnim ribicama koje traže zaklon od ambisa i ralja...

Na pomen barakude ljudi van ribolovnih krugova često zamisle sliku Sphyraena barracuda, najvećeg predstavnika ove zubate populacije koja obitava u svim morima planete. Laicima je nepoznanica da barakude plivaju našim morem. To je stereotip sličan onom sadržanom u pitanju: “zar kod nas ima ajkula…”.

Tako je domaći škaram pomalo zapostavljen. Među ribarima se često vodi i polemika što je škaram a što barakuda…Toj su zabuni kumovali i ne previše precizni ihtiološki podaci. Teorija kaže da naraste i do osam kilograma.

Rodbina

Proteklih deceniju i po u Jadranu pliva još nekoliko vrsta barakuda. Među njima je i Sphyraena viridensis (žutousta barakuda, bikuda), koja na Atlantiku raste i do 10-12 kilograma. Teško je razlikovati od evropske barakude (škarma). Posebno što  dijele stanište.

Krljušti na preoperculumu znak prepoznavanja

Jedina značajno vidljiva razlika krije se na škržnom poklopcu, tačnije na predškržnom poklopcu, takozvanom preoperculumu. Škaram ima sitne krljušti na oba ta segmenta, dok je kod žutouste  preoperculum bez krljušti...

Za ugođaj u ribolovu to neće puno značiti, ali valja znati što je napalo udice.

Kada su u điru krupni komadi, varalice izdužene forme, većih dimenzija znaju biti dobitna kombinacija. Posebno iz razloga što krupni škaram može da razbije malu varalicu  „kao beba zvečku“. Zdrobi  je, iskrlja trokuke, a na kopči vam ostane patrljak od mamca iz kojeg curi voda na sve strane, kao u ctanim filmovima.

Zato, što bi rekao jedan kolega – veliki vobler za veliku ribu. Kada mamac završi među raljama, gotovo da će i varalica od 18 cm izgledati premalo... Za sada ovoliko.

Uživajte u fotografijama ekipe Lures Way.

 

Autor teksta sa ulovljenim škarmom

...Iz drugog ugla - barakuda napala Yo-zuri

Ulov sa plaže Duo vs barakuda (foto: M. Šaković)

 

Ulov na pendulu, manji primjerak barakude

Pribor:

(spining)

Štap Daiwa powermesh 10-35.

Mašinica Shimano rarenium 4000 fa

Upredenica  PP 10 lbs

Kopče Daiwa D Snap, @Chelsea i Kahara

Varalice – Bassday logsurf 144, Max rap 15, Ima Ko 130s, DUO tide minow 125, Nabarone 125, Yo-zuri magnet minnow 125 diet, Duel aile minnow 9 cm...

(troling)

Falcon boat 12-30 lbs,

Daiwa BG 90 

Stren 20 lbs 

Husky jerk 10 DD

Između oseke i plime

piše: Miodrag Miško Leković

Na poziciju sam stigao malo ranije nego što treba, dajući sebi dovoljno vremena da pripremim opremu i zagrijem svoj bacački mehanizam. Stražar sa plažnog bara, slučajno i ribolovac-varaličar, prilazi i nesebično dijeli informacije o ulovima zadnjih dana. Samo pet minuta ćaskanja, jer moram biti na odeđenom mjestu u određeno vrijeme. Hodam pješčanom obalom posmatrajući more sabijeno gravitacijom Mjeseca na najniži dnevni nivo. Povremenim zabacivanjem potvrđujem ispravnost opreme i podsjećam tijelo na dobro uvježban red pokreta koji lansira varalicu na željeno mjesto.

Stijena koja se nazire ispod površine bistrog mora, označava poštu – mjesto gdje je riba. Zabacujem u njenom pravcu, prabacujem je i počinjem da motam. Nakon tri-četiri okretaja ručice, varalica ostaje uštopana u mjestu. Sad ovdje slijedi stereotip: „prvo sam mislio da je zapelo za dno...“, ali ja sam stvarno mislio da sam zakačio plitko potopljenu stijenu. Sekund kasnije kratki trzaji i silovito savijanje štapa uvjeravaju me da je na drugom kraju nešto živo. Riba nije mala, ali ja sam spreman za borbu. Tek što sam uspio da uhvatim ritam nategni-namotaj i počeo da uživam u tome, otpuštanje konca proglašava kraj. Namotavam i prihvatam varalicu, na kojoj se više ne mogu prepoznati nove rane pored već postojećih, ali ogrebotine na predvezu ostale su kao potpis zubatog pobjednika. Pauziram koji trenutak, sakupljajući volju i snagu za nastavak ribolova, tješeći se da će doći druga riba. Pogled na sat potvrđuje da sam dobro naučio i ispravno postupio – bio sam na dobrom mjestu u pravo vrijeme - između oseke i plime.

Ostatak ribolova je, manje-više, na narednim fotografijama, a nova borba je zakazana, isto mjesto – isto vrijeme.

Dan i vrijeme ulova: subota 04. oktobar, od 07:30 do 09:30 

Meteo: oblačno, umjeren W vjetar

Stanje mora: mirno, veoma bistro

Štap: Graphiteleader Argento RV GOARS-902 ML

Mašinica: Shimano Saros 3000F

Konac i predvez: Power Pro Super 8 Slick 0.15 mm, Daiwa Hyper Clear 0.26 mm

Pendula kup

Barke na buri čekaju start takmičenja na Velikom pijesku

Piše: Igor Perić

- ’Oće li bit lampuge?
-Vakat joj je, kad će ako ne sad.
-Hm... a kad krećemo?

Pada dogovor, krećemo u petak popodne: ekipa Lures Way-a u proširenom sastavu, jer ni naš drugar Mirko nije odolio izazovu. Činjenica da na udicama očekujemo i lampuge dovoljan je motiv da jedva dočekamo start takmičenja (minule subote) na Velikom pijesku kod Bara.

Štapovi su ionako bili pripravni za svaku vrstu ribolova – spining, pendula, sabiki, džiging... samo ih zgrabiš i dodaš šaku-dvije varalica (novih), predveza po želji, adekvatne kopče i – via mare.

Lampuga je bila glavni motiv, nadali smo se reprizi jednog ovakvog snimka (foto: D. Lopičić)

To je bio recept za ribolov, uz to dodatno nabijen adrenalinom jer je u pitanju takmičenje u pendulanju vještačkim mamcima. Riječ je o druženju ribolovaca sa raznih strana koje se, tradicionalno, održava krajem septembra i pamti se nekad po ulovu, šalama, a redovno po vrhunskim ribljim specijalitetima i štimungu koji je neminovan u restoranu XXL.

Sms

Taman krećemo, lagano se okuplja ekipa. Miško je u kolima, Mirko čeka dok mu preko telefona prijetimo da ne nosi previše opreme jer će nas saobraćajna policija poslati na „carinsku kontrolu“, kad stiže poruka:

-Ima li koje mjesto?

-Kasno, već je „reno“ pun opreme i „ljudstva“...

-E, j...

-Ne psuj Ljuma, no nam drži palčeve. Igramo protiv Rusa, Japanaca i ostalih... Pa se drugi put javi na vakat.

Dobro, pokazalo se sjutradan da su japanski penzioneri samo slikali barke, ali je zato nekoliko ruskih ekipa bilo naoružano ozbiljnim plovilima i respektabilnom artiljerijom... Pored njih, dočekalo nas je i nekoliko iskusnih posada iz regiona, par mješovitih postava (domaći + stranci) i naravno vukovi sa domaćeg terena koji bez sonara znaju svaki pedalj terena na potezu od ostrva Stari Ulcinj do uvale Bigovica na Volujici.

To je bilo „bojno polje“ i brisani prostor na kojem je toga dana trebalo tražiti ribu. Bura je taman popustila i dozvolila da se takmičari malo raskomote...

„Kod krša“

Okupljanje u 6.30, start „kod Krša“ (malog ostrva na kraju plaže) ravno u 7 ura. Ko ne stigne nazad do 11 slijede kazneni poeni. Spasiti ga može samo kačenje krupne ribe prije isteka tajminga...

Koju varku i koji dekor odabrati...

No, dan nije bio od krupnog plijena. Niko se ne odlučuje da traži bijelu ribu, svi ganjaju škombre i tunide... Bodovi su se teško zarađivali: riba je tu, ali slabo grize. Kombinacije raznih varalica, silikonaca, slamčica, strimera... tek povremeno daju lokarde i trupce. Manji luc već bi donio ozbiljnu prevagu, ali nikako da se pojavi. U takvoj situaciji, lampuga više značila bi trijumf.

Na minijaturne Rapala, Yo-zuri, Daiwa i poslastice DUO i Megabass produkcije, u kombinaciji sa silikoncima i strimerima, tek povremeno zatrepere tandemi lokardi.

Finiš

Barke zuje gore-dolje. Izmjenjuju se aduti na kopčama, a galebovi nas bojkotuju. Nikako da ofiraju gdje su aktivna jata ribe toga jutra. Izgleda nije dan od „plave ribe“.

Kad pomislimo da će se sve završiti sa par plavica, naleti nekoliko uzastopnih trupčića, pa opet pauza. Sa jedne od barki dojavljuju da su imali dva dobra udarca – manji lucevi – uz česte i duge pauze...

Fish on, fish on!!!

U finišu – ono što se čekalo: lampuga.

Zzzzzzzzzzzzzzz, zzz, zzzzzzzzz, zzzzzzzzzzzzzzz, slijedi skok, „osmica“ u zraku, onda opisivanje plitkog kruga oko barke dok leđnim perajem para površinu vode... Kad je već blizu, radi nekoliko munjevitih bjegova sa promjenom pravca koji se može pratiti samo na „usporenom snimku“... Konačno, spretnim  potezom - barkariol Demo je dovodi na pajole gdje nastaje lom!

Tražila se lampuga više

Nije previše velika, ali sigurno teža od kila. Računamo i nadamo se da će u tako posnom danu, zajedno sa prethodnim sadržajem „jupolke“, biti dovoljna  čak i za trijumf.

Lokarda za ispis

Bližio se kraj takmičenja. Bilo je odustajanja, ranijih izlazaka... Na 200 metara od kraja pada još jedna lokarda, za ispis i naša ekipa ide ka plaži.

Barkarioli iz daljine, poput galebova, mjerkaju da li iz koje barke vire poznati repovi lampuga. Jer, one su presuđivale...

Mjerenje ulova ispred restorana XXL

Jedna malo veća i druga za nijansu manja lampuga (ili lamfuga, kako je zovu na Velikom pijesku) u jednoj od rivalskih barki potisnule su nas na treće mjesto.

Plava i crno

Naravno, važno je bilo učestvovati, ne bi bilo problema ni da smo pretposljednji, samo ne potonji – jer je ta posada unaprijed bila osuđena na čišćenje ribe.

Dio učesnika takmičenja

Uglavnom, da ne dužimo previše: nama je dan bio ispunjen, varalice posoljene, a miris plave ribe pečene na ploči i zalivene crnim vinom teško se može dočarati.

To treba probati!

Naravno, nakon oporavka od vjetrovitog dana, ribe i vina slijedi dan pauze, a onda – potraga za brancinima...