Merak zvani pendula

Car & dubokoronac (foto: N. Radović)

Piše: Igor Perić

Pendula, panula, trolling, traina, ili, prosto, “vuča“ mamaca iz barke u pokretu, vrlo je efikasna metoda ribolova i nije toliko statična koliko se čini na prvi pogled. Istina, nema one dinamike kakvu nudi spinning - baci, namotaj, cim, twich - ali pendula pruža neponovljiv osjećaj kada riba povuče na svoju stranu (naročito kada je štap u ruci, a ne na držaču). Barka plovi u jednom smjeru, riba ščepa udice (varalicu), štap se “zakuca”, a kočnica zapjeva...I eto meraka i zanimacije: uletite u jato širuna ili škombri i, pod uslovom da vas motor sluša kako treba,  liječite sve glavobolje i nervoze.

Popularna i efikasna disciplina uz adekvatne varalice (foto: N. Mandić)

Nije potrebno naglašavati da ovdje govorimo o ribolovu vještačkim mamcima, a ciljane mete na moru su i bijela i plava riba: dakle od ukljate do zubaca i od lokarde do raznih vrsta tunida.
Spram očekivanog plijena treba složiti i opremu. U igri je sve, od tradicionalne karole (lova iz ruke) do kraćih ili dužih štapova, adekvatnih upredenica, najlona i fluorokarbonskih predveza, pa do dodataka kao što je downrigger koji služi za spuštanje varalice na željenu dubinu a da pritom ne otežavate osnovu olovima na kačenje. U kombinaciji vuče varalica sa olovom mogu se loviti zubaci, škarmovi, krnje, kantori...Cilj je spustiti varalicu u domet grabljivica a da pritom postignete adekvatnu akciju mamca.

Zubatica i palamida upecane na Yo-zuri varalice (foto: M. Vukadinović)

Varalice  
Paleta mamaca je jako široka: od silikonskih „vrtirepa“, preko raznih vrsta strimera i mušica, slamčica, plugova, kašikara, do voblera i popera. Da, i popere je moguće šlepati za barkom a u tom slučaju ciljane su vrste zubatica, lica i krupna barakuda. Nerijetko se i gof, koji se lijeno ljuljuška na površini, isprovociran bućkanjem zaleti na površinca. Može djelovati obeshrabrujuće jer realizacija nije idealna, ali ovom metodom daju se zakačiti kapitalci...Neki se kunu u slamčice, drugi ne love osim na raglue, treći ne skidaju sa kopči Rapalu original... Idealni rezultati postižu se čestim izlascima na vodu. Pohvatate pozicije, upoznate kako i kada povući koju vrstu mamca. 
Lovi se, uglavnom, na dva kompleta istovremeno. Jedan štap je naoružan varalicom kojoj vjerujete i koja često donese ribu. Drugi vam može biti opcija za testiranje novih varalica i kombinacija mamaca (vobler sa strimerom ili silikoncem na prami). Na štapovima je dobro imati varalice koje rone na različitoj dubini, pa odjednom pretražujemo više slojeva vode.

Dubina i brzina

Brza ljetnja pendula daje "bullet tune"

Dakle, ne treba robovati navikama, već istraživati sa vrstama varalica, bojama… Za razliku od ribolova u plitkom, ili u zonama gdje su u igri dubokoronci (3-4 metra), poseban je izazov loviti na većoj dubini. Za tako nešto i štap mora biti prilagođen: dovoljno jak da istrpi kačenje velikog olova za šlepanje, a opet jednako osjetljiv da ne izgubite manju ribu. Pendulanje vještačkim varalicama zahtijeva bržu vožnju (u dnevnim uslovima). No i brzina je relativna i treba je prilagoditi uslovima na vodi – ako je mutno, vjetrovito, a lovite površinskim mamcima ili mamcima koji se drže gornjeg sloja vode, u takvim uslovima treba smanjite gas. Ako je cilj doskočiti brzim grabljivicama kakve su lice, lampuge, palamide ili tunići – ni 6-7 milja neće biti puno, pa nekada i 9 milja je taman.
 

Mala, ali borbena ukljata - kolega Veselin Radulović tokom pendule 

Štap i mašinica

Za ovaj uvodni post o penduli reći ćemo nešto o opremi koju valja koristiti.
Teško da je moguće imati univerzalni komplet, ali se uvijek izdvoje neke stvari. Navešću nekoliko svojih kompleta koji mogu poslužiti kao orijentir za slaganje opreme za pendulu.
Nosim nekoliko kompleta koji lako mogu poslužiti za razne vrste ribolova.
Recimo, Colmic power spin 300 (30-80 gr) sa Daiwa Exceler Oceano 4500J odličan je komplet za laganiju pendulu. Istovremeno, lako se može transformisati u bacačku “mašinu” za ribolov bombardom ili pilkerima, ukoliko se javi plov palamide.
Drugi komplet koji nosim je Ugly stick tiger 2.10m, deklarisan za strunu od 10-50 lbs, odnosno težine bacanja o 1 do 6 unci (30-180 grama). On je uparen sa Shimano Navi PG u veličini 8000. Vrlo je zahvalan za pendulu srednje velikim dubokoroncima tipa DD husky i sličnim varalicama. Ukoliko potrebe nalažu lako ga je transformisati u pomoćni komplet za lov inchiku varalicama ili speed jigovima do 150 grama.
I na kraju, redovno nosim Falcon boat, 12-30 libri.(1,83m). To je štap koji može da istrpi olovo do 350 grama (na kačenje). Mimo toga jako je koristan i za krupne varalice, a jednako pruža mogućnost da njime vučete i minijature poput pinseva. Na njega je složena Daiwa BG 90M, prava aždaja koja je u stanju da namotava palamidu od kilo i po kao da je ukljata. Ova Daiwa, za razliku od dvije prethodno pomenute makine, nije dobra opcija za konac. Zato imam tri špule sa najlonima: 0,35mm (Former Colmic) zatim 0,45mm (Tiagra Shimano) i 0,56mm (Stren blood red). Čak ni najdeblji neće smetati da, uz adekvatan predvez, možete loviti i ukljate.

Daiwa BG 90m i srebrni "torpedo"

Namjena
Često ljudi pitaju čemu takav komplet. Evo čemu: kada ljeti, recimo, riba napada sitne varalice, onda ovaj komplet  služi i za lov lokarde, palamide a bez problema ima rezervu i snagu da se nosi sa krupnim lampugama ili tunićima, a da ne morate imati multiplikator. Ima još jedna stvar: iako u svim varaličarskim tehnikama koristim konac kao osnovu, ima situacija gdje kvalitetan najlon para vrijedi, malo zbog gušta, više iz praktičnih razloga – recimo “brzi” ribolov palamide i lampuge kada upadnete u jato. Istezljivost najlona u tim situacijama omogućava brže i agresivnije izvlačenje. To konac ne bi oprostio...

Toliko o penduli za ovu priliku. Kad krene prava sezona – biće novih fotki i redova.

 

Nyudo – san svakog spinera

Autorov ulov - nyudo od 96 cm

Japanski lubin (Lateolabrax japonicus), popularni „suzuki”, malo je oštrije njuške u odnosu na evropskog rođaka. Nema izraženu mrlju iza škržnog poklopca. Manji primjerci, kao i daleki rođak, budu prošarani sitnim crnim točkicama. Naziv suzuki  je - iako u osnovi predstavlja odrednicu za određeni stadij i veličinu japanskog lubina - popularan sinonim za samu vrstu

piše: Saša IKAČ

Jedan ulov mijenja sve - mogao bih tim riječima početi ovaj osvrt na moj ulazak u svijet  ribolova „suzukija“  na Pacifiku umjetnim varalicama.

No, krenimo redom: prvi uvjet za novu dimenziju ribolova bio je što sam se, stjecajem okolnosti, zadržao duže vremena na Korejskom poluotoku.

Spining manija

U početku se prakticirala bolognese tehnika, uz korišćenje sitnih kozica ili crvića (koreanu). To se tada, prije nekih  pet  godina, činila zanimljiva zabava. Hvatale su se lokarde, dvije vrste sparida (Black bream i Aurata japanicus), zatim rombovi, kokoti...

Jedne  zore kompanjon je sam otišao na more, dobio griz velikog lubina, ali uzastopno struganje okvirom špurtila (janke, volege), predvez od nekih 0.20 mm, ipak, nije izdržao. To je bila prekretnica u ribolovu. Valjda nas je taj “krokodil”, kako uobičavamo od milja nazivati lubine preko 3-4 kg, potakao da se okušamo u spiningu.

Brzo se iskombinirao nekakav teleskopski štap, mala rolica u veličini 3000 po Shimanu, i neka grozna varalica. Kako to obično biva, na prvi odlazak uz olovno nebo i veliku maretu (valove) dobijem malog lubinića od pola kilograma. Sljedeće veče kolega drmne jednog ljepotana od četiri kilograma i onda je bilo gotovo. Brzopotezno smo se inficirali!

O suzukiju  

Najprije bih opisao kako ja vidim lubina na Pacifiku (Labrax japonicus). Napominjem da sam relativno „mlad” spiner, te će usporedbe sa jadranskim, domaćim lubinom biti bazirane uglavnom na iskustvu iz podvodnog ribolova.

Karakteristična isturena donja čeljust - lubin sa "lastom"

Po anatomiji, suzuki je malo oštrije njuške u odnosu na evropskog rođaka. Nema izraženu mrlju iza škržnog poklopca. Manji primjerci kao i daleki rođak budu prošarani sitnim crnim točkicama.

U juvenilnoj dobi ima ruho kao i jadranski rođak

Moj osobni rekord je primjerak od 96 centimetara, a u težini malo preko osam kilograma, ali se bilježe i značajno veći ulovi. Zanimljivo, Japanci uopće ne doživljavaju kao ključnu težinu lubina, nego im je mjerodavna duljina. Čak i drugačije nazivaju ribe ovisno o duljini. Suzuki je, zapravo, vrlo krupan brancin, a iznad njega je Nyudo, san svakog zagriženog spinera, odnosno riba dulja od 90 cm. To je kao da dosegnete majstorsko zvanje u kendou.

Slično jadranskom rođaku, grupiranje pred mrijest počinje krajem desetog mjeseca. Drob im se počne “puniti” sredinom 12-tog mjeseca, a pretpostavljam da se izmrijeste tokom prvog mjeseca na terenima na kojima ribarim ( Ulsan, Rep. Koreja). Sezona varalice je gotovo pa “mrtva” iza Nove godine, pa sve negdje do sredine drugog mjeseca, kada se riba počinje lagano oporavljati od napora mrijesta.

Sa proljećem bude lovova iz snova. Sezona ide prema vrhuncu do početka kišne sezone (sredina šestog mjeseca). U kišnoj sezoni apetit ili uspješnost lova opet opada do početka devetog mjeseca. Naravno, kao i na Jadranu, suzuki se može, više ili manje uspješno loviti cijele godine.

 

Najsnažnii u drilu su primjerci između dva i tri kilograma

Još jedna sličnost sa domaćom vrstom je da vitki mužjaci, između dva i tri kilograma težine, uvijek pruže značajno bolji dril od krupnih, odebljih “gospođa”.

Oprema

Ovisno o sezoni (doba godine), prilagođavam i varalice. U ovih skoro pet godina spining-manije, svašta sam izvrtio po kutiji sa varalicama, ali se tokom vremena iskristaliziralo da će sitan wobler i pogotovo pažljivo odabrana guma donijeti ribu kada je prosječni domaći spiner može samo sanjati.

Gore napisano, naravno, značajno varira ovisno o terenu. U principu, po noći bolje prolazim sa no-action gumama,  te “glavama” sa što manje otežanja,  a da sistem tone. Što se tiče voblera, stereotip je vitka forma sitne vibracije. Varalice veće od  9 cm gotovo da i ne bacam u dnevnom lovu.

Znam da svi mi zaluđeni ovim sportom teško katkad kontroliramo želje za novim varalicama ali moram ovdje napomenuti da je jedan ručni rad domaćeg majstora (gumena varalica sa integriranim otežanjem) posramila u dnevnim uvjetima cijeli arsenal japanskih proizvođača.

Znaju i na jig da udare

Naravno, za uspješan spinning  treba uvijek biti spreman na nadogradnju,  improvizacije te eksperimentiranje. Spominjem ovo zato što sam znao dobiti trofejnu ribu u dnevnom spinu na glupavi jig ili vobler krupne vibre u kričavom dezenu. Ali, kao i na Jadranu, suzuki je valjda katkad oportunista,  ili ja to samo tako umišljam.

Ne bih previše duljio o ostalom dijelu pribora, jer uvjeti na terenu diktiraju puno toga. Teren je vrlo često “šporak”, pa je potrebno imati malo dulji štap, idealnog raspona gramaže od recimo 7-8 grama do nekih 30-tak grama. Ja mrzim ići na more sa više štapova tako da sam se zadržao na Yamaga Ballistic 93/16 koji je uparen sa Daiwa Bradiom 3000 ili Shimano Biomasterom 4000S. Na Daiwi je Power pro upredenica od 10 lbs. sa predvezom od 0.28-0.33 mm, a na Shimano makini je finija upredenica, uglavnom YGK Jigman PE0.8 sa predvezom od 0.26 mm.

Tehnike ribolova

Varalice prilagođavam hrani koja je na meniju lubina.

S kraja proljeća sam više po plitkim uvalama zbog gavuna koji se tada grupira. To traje do početka jeseni kada sve bolje prolazim na dublje (veće jig glave za gumu, katkad glavinjara, tonuće varalice). Kada kažem dublje, to ponekad znači 50-tak metara od obale na dubini od 10-12 metara.

U duboku zimu idem češće po noći i sve više dajem šansu velikim woblerima (do 14 cm).

Zare "rade" ljeti

Ljetnji duplet

Površinci mi bolje rade u toplijem dijelu godine. Ne doživljavam ih kao spasonosno rješenje, ali je napad na varalicu tako atraktivan da se ne mogu oduprijeti nagonu da im uvijek dam malo vremena.

Jedno je sigurno - uspješnom se lovu suzukija treba dobrano posvetiti, a u ritmu modernog života, vremena imamo sve manje. Skoro ću složiti u kompletu jedan značajno manji/finiji štap, koji će više biti prilagođen sitnim varalicama i manjoj ribi (štap oko 2.4 metra duljine do t.b. max. 10-tak grama sa upredenicom PE 0.6 i predvezom 0.23 mm).

Eto toliko za ovu priliku, pozdravlja vas Karlo iz dalekog i hladnog, ali uvijek ribolovno uzbudljivog Ulsana.

Ekipi i čitateljima želim što više onih karakterističnih tuc-tuc i bzzzzz kočnice i da vas iznenade krokodili u drilu, iako vam se nakon početnog griza učini kako imate ribu od 75 dkg na štapu.

Bistro!

Zimski sparidi

Piše: Miodrag Miško Leković

Već neko vrijeme, sa kolegom Damirom Pepićem, planiram da bolje upoznamo pozicije za ribolov u blizini Tivta. Sunčano subotnje jutro, nakon nekoliko dana pod ciklonom koji nam je donio jake kiše i jugo, izgledalo je kao prava prilika da realizujemo naš plan.

Na moru je, još uvijek, bilo malo vjetra, a voda je bila mutna taman koliko treba. More je pjenilo nekoliko metara uz kraj. Na stotine metara stjenovite obale koja se stepenasto spušta do vode, pruža mnoštvo pozicija za ribolov. Na nekim mjestima je duboko, na nekim je i manje od metra dubine. Damir je često ronio ispred ovih obala i, kako odmičemo obalom, opisuje mi različite tipove dna i upozorava na moguća zapinjanja varalice. Taman smo se raspucali kad je plimni talas još više uznemirio površinu mora i još više zapjenio vodu uz obalu. Sa njim su došli i ulovi, koji nisu bili trofejni, ali su donijeli zadovoljstvo i uzbuđenje. Neki od njih su bili i neobični za nas. Iz naslova pogađate koji su bili najbrojniji.

Jedan dio našeg ulova možete vidjeti na narednim fotografijama.   

Damir je sa uspjehom forsirao Max rap 13

Savage Gear Pray 95 bio je fatalan za ukljate

Dolijao sarag na Max rap 13

Max rap 11 uhvatio ukljatu za nos

Lignja na Max rap 13... i to se dešava dobrim ribolovcima

Brancin iz plićaka

piše: Miodrag Miško Leković

Poslije sedam dana bure, u plitkoj vali more je bistro kao suza. Nigdje nijednog ribolovca dokle pogled seže. Malo je spremnih da izađu na vodu kad je temperatura oko nule. 

Tridesetak minuta je do kraja plime, sunce samo što nije zašlo... Idealan tajming. Dobro znam šta treba da radim na ovoj poziciji: „šetanje psa“ i nema previše alternativa kad je tako plitko i bistro. 

Owner Zip n Ziggy dobio je čast da započne ribolov. Lijepo šeta lijevo-desno i ostavlja vijugav trag na ravnoj površini vode. Negdje na pola puta voda poče da ključa ispod i oko varalice. Bio je to znak da je riba tu i prati "šetača"! Usporavam namotavanje, ali konkretan napad izostaje. Sigurno je brancin, zubatica ne bi tako lako odustala. Zabacujem još nekoliko puta i vodim varalicu preko istog mjesta. Ništa. Prozreo je prevaru. Krećem da zabacujem na drugu stranu, da mu dam malo vremena da se opusti. Sve vrijeme razmišljam šta drugo da mu ponudim... 

Repriza

Odlučujem se za Illex Water Monitor koji tek što se pridružio arsenalu varalica. Zabacujem ga prvi put, zadovoljan kako, sa svojih 13.5 grama, leti kao metak preko uvale. Vodim ga promjenljivom brzinom, dozvaljavajući mu da zaroni malo ispod površine. Na istom mjestu gdje sam imao udarac na Ziggy-ja, osjećam da nešto napada Monitor…Usporavam varalicu i osjećam jako zatezanje. Tu je! Ne dozvoljavam mu bijeg i odlučno ga privlačim i iznosim na obalu. Lijep brancin, malo preko 1 kg.

Monitor, tek, glavom viri iz njegovih velikih usta. Taj tren u kojem sam usporio varalicu, dovoljan je bio da je brancin usisa do kopče. Koliko god da trokuke na Monitoru izgledaju neubjedljivo, kad je ovako „prikucan“, i mnogo veći brancin bi se brzo našao na obali.

Prošlo je nekoliko minuta dok sam napravio fotografije. Provjeravam opremu i nastavljam da lovim istom varalicom. Zabacujem prema otvorenom moru i brzim jerk potezima pretražujem teren. Na dvadesetak metara od obale varalica izranja i za njom riba koja je promašuje. Ne mogu da vjerujem! Zar ću u drugom zabačaju dobiti još jednu ribu. Ne, to se, ipak, nije desilo. Bilo je tu još desetak zabačaja i nekoliko različitih varalica sam promijenio, ali riba se više nije javljala. Početak oseke i djelovi tijela koji su utrnuli od zime, bili su znaci da je za danas dosta. 

Jigger za "šetnju psa"

Prihvatio sam savjet kolege Igora Perića i za ovaj ribolov provršinskim varalicama koristio štap Daiwa R’nessa, koji je tipični džigeraški alat, fast akcije. Njegov argument je bio da ću njime mnogo bolje i lakše voditi površinske varalice nego spinning štapom medium-fast akcije, kakav je Graphiteleader Argento, koji najradije i koristim. 

Sve je to, teorijski, imalo smisla u mojoj glavi, ali opet sam, najčešće, posezao za Argentom koji mi je lijepo “legao” od prvog ribolova s njim. Ovog puta sam napravio izuzetak, ali će, ubuduće, biti pravilo. Sa R’nessom voditi površinca bilo je mnogo lakše. Kratki pokreti vrha štapa tjerali su varalicu u cik-cak ples bez ikakve muke. Njegova, nešto duža, drška (računajući od držača mašinice do dna drške) nije pravila nikakve probleme kod vođenja, a omogućavala je dalje zabačaje. Pod ribom se lijepo savio i pokazao da ima snagu i za mnogo veći plijen. 

Ovo ne znači da upoređujem dva navedena štapa po kvalitetu, niti, po tom pitanju, mogu staviti jedan ispred drugog. Oba su iste, srednje klase, a ni po cijeni se mnogo ne razlikuju. 

Za spinning ću i dalje radije uzimati Argento-a, dok će R’nessa jigger biti moj izbor kad treba koristiti površince, u plitikim uvalama u kojima se kriju brancini.

Dan i vrijeme ulova: 07. januar, oko 15:00 

Meteo: vedro i hladno, bez vjetra

Stanje mora: mirno, veoma bistro

Štap: Daiwa R’nessa RNSA902LFS Jigger

Mašinica: Shimano Saros 3000F

Konac i predvez: Power Pro Super 8 Slick 0.15 mm, Daiwa Hyper Clear 0.26 mm