Zubato je, škaram nije…

Petar Žanetić sa ulovljenom štukom

Ribolov je velika strast pa gdje god da ste težite prilagođavanju, odnosno tražite dostupne vode, vrste i ribolovne tehnike.

Naš drugar Petar Žanetić, tako je privremeno, dok ne ode na godišnji odmor i dohvati se plavoga Jadrana i Korčule zamijenio lignje, zubace i gofove – štukama.

Krenulo je sa manjim komadima...

...koje znaju od nervoze da grizu i na suvom

U blizini Briža, gdje živi, tražio je neku vrstu ribe, predatora koja će malo udariti po adrenalinu prije nego zubonje počnu krzat ruke na višku panulu....

Kad već njemu dostupne belgijske lokacije nijesu bile baš pogodne za ganjanje brancina spining opremom – štuke su se pokazale dobitna kombinacija.

Lovi ih na malom jezeru koje ima strogi režim ribolova i ograničen broj ribolovaca.

Pravi ambijent za jezerski spining

-Za sve vrste važi primjena uhvati i pusti metoda, dozvola je 50 eura godišnje plus dodatnih 25 eura koji se izdvaja za mlađ.

Barbless improvizacija

Sajla vobler čuva...

...a kliješta prste

Za predatore, štuku i smuđa morate imati kliješta za skidanje varalica, praktikuje se barbless udica, odnosno trokuka bez povratnih kuka, a lovi se raznim tehnikama, ali je meni varaličarenje postalo jako interesantno – kaže Pero.

Kao svaka voda, treba je „pročitati“, a nakon nekoliko fulanja i izlazaka bez ribe, ušao je u štos i krenule su zelene slatkovodne „barakude“.

Zbilja, liče, samo što negdje upravo škarmove zovu morskom štukom. Uživajte i fotografijama i ulovima.

C&R

I ponovo pliva

Oprema:

Shimano Speedmaster 270MH

Rarenium 4000 FA

PP 10 lbs

Predvez sajla dragon 20 lbs

Varalice – jointed rapala, husky, silikonski šedovi...  

Marida

Mala, srebrnkasta ribica bijelog stomaka i providnih leđa kriva je što smo se nas nekolicina zagriženih levrekolovaca, a ujedno i konstruktora silikonskih varalica, decenijama trudili da je što vjernije uradimo. Svak je imao svoju maridu (gavuna), manje ili više dobru, ali je ona ostajala opsesija, jer smo svi oduvijek znali da je ključ uspjeha njeno usavršavanje...

Piše: Nenad Radović - Bojanac

Ribolovac otkad znam za sebe, varaličar otkad sam imao dovoljno snage da držim varaličarsku opremu, a konstruktor silikonskih varalica od ranih 80-ih. Desetine modela istesanih od topole po kutijama i danas svjedoči o mom razvojnom putu. Bile su to ispočetka bezlične kreature rađene u kombinaciji drveta i lima, ali su i takve lovile. Radile su neke odlično, a ribe je bilo mnogo. Vremenom je ribe bivalo manje, postajala je opreznija, pa je i varalica trebala biti savršenija. Uz mene, još par izvanrednih majstora iz Ulcinja učestvovalo je u kreiranju nekih modela silikonskih varalica koje su krive za skoro potpuni izgon voblera na prostoru ulcinjskog područja, a o metalnim varalicama da i ne govorimo. Neke od tih modela, poput imitacija igle ili preciznije sitnog škarma, srdele, skakavice, maride (gavuna) se danas mogu vidjeti posvuda, pa su ih čak pojedini majstori iz susjednih država iskopirali (uz eventualne minimalne izmjene) i stavili u prodaju širom Evrope, pa i svijeta.

Gospodar obalnog mora obožava gavune...

Opsesija

No, zadržaću se na modelu koji sam uradio prije desetak godina, a koji je u ribolovu levreka prevazišao sve dotad urađene varalice, bilo kog tipa. Atherina hepsetus, ili po naški marida – gavun, omiljena je hrana gospodara obalnog mora, njegovog veličanstva levreka (brancin-lubin). Njih prati kao vuk stado ovaca gotovo čitave godine, osim kad je u ljubavnom zanosu. Upravo ta mala, srebrnkasta ribica bijelog stomaka i providnih leđa je kriva što smo se nas nekolicina zagriženih levrekolovaca, a ujedno i konstruktora silikonskih varalica, decenijama trudili da je što vjernije uradimo. Svak je imao svoju maridu, manje ili više dobru, ali je ona ostajala opsesija, jer smo svi oduvijek znali da je ključ uspjeha njeno usavršavanje.

Treba "ubosti" pravu akciju

Sticajem okolnosti, to ljeto kad sam je uradio proveo sam na Bojani. Danju uglavnom odmarajući, a noću varaličareći. Mir i tišina su doprinijeli da iskoristim slobodno vrijeme i osmislim novu maridu. Držeći tu malu ribicu u rukama, dobio sam ideju kako da riješim neke probleme u izradi. Rezultat je bio preko svih očekivanja. Nakon istesanog modela i izlivenog kalupa, izlio sam prvi primjerak od silikona, ofarbao ga, probao rad u vodi i oduševio se. Mala svjetlucava marida od silikona, sa integrisanim otežanjem je obećavala...

Pa da je probam. Uskačem u barku s priborom na čijem kraju je ta prva marida. Palim pentu i pravac ušće. Sredina je dana, ispred samog ušća gasim pentu, a barka nastavlja u pravcu mora.. Zabacujem dvadesetak metara iza i cinculiram (cimam vrhom štapa kako bi varalica skakutala pri dnu. Nakon samo desetak metara TRAS! Da li je moguće?Znani udarac pojačan nevjerovatnim naletom adrenalina koji  razumije samo ribolovac konstruktor, kad dobije prvu ribu na svojih ruku djelo. Levrek od oko kilograma se koprcao na kraju konca. Za njim sam u kratkom periodu ulovio još nekoliko sličnih, a vratio u vodu i desetak nedoraslih pjegavaca. Tog ljeta i jeseni sam lovio gotovo isključivo po danu, jer sam imao nevjerovatne rezultate.

Lovan i nakon mnogo okršaja od kojih je izgubio "dekor"

Duplet...

 

Popularnost

Odmah sam uradio još jedan, broj veći model, jer je valjalo imati nešto jaču udicu za kapitalce, koji su često napadali malenu maridu. U narednih par godina sam odradio još nekoliko veličina, različitih težina, kako bih varalicu prilagodio svim uslovima na vodi. Sve do jedne su u datim uslovima izuzetno lovne. Zbog navedene lovnosti, desetine njih je manje ili više dobro iskopiralo neke moje modele (neki su u ilegali), pa danas većina varaličara iz Ulcinja (i ne samo Ulcinja) na Bojani lovi njima. Danas se kopije nekih mojih marida mogu vidjeti u Rijeci, na Neretvi i ko zna još gdje sve ne, gdje svoju lovnost dokazuju u potpunosti. Većina ribolovaca koji je koriste i nemaju savršenu tehniku prezentacije, ali ona i tako lovi.

Paleta marida u raznim veličinama i otežanjima

Nakon deset godina, marida i dalje lovi i tvrdim da ne postoji uspješnija varalica za ribolov brancina po danu. Noću je takođe izvanredna, ali noću odlično love i neke daleko nesavršenije varalice.

Praznične ribe

Listam slike iz galerije u telefonu i govorim prijatelju: „Ovu sam ulovio 2. januara... a ovu baš na Badnje veče... ovo sam sa drugom pendulao 13. jula i imali smo lijepu večeru... ova zubatica je ulovljena 2. maja...“. „’Oće te riba kad su praznici“, šaljivo komentariše prijatelj. „Pa izgleda da samo tada i idem u ribolov“, odgovorio sam posle par trenutaka prisjećanja.

Piše: Miodrag Miško Leković

Živimo brzim ritmom, razapeti između obaveza na poslu (ili poslovima) i želje da smo što više sa porodicom i prijateljima. Takav tempo ostavlja malo vremena za ribolov, koji nas relaksira, liječi i, ponekad, obezbjeđuje onaj zdravi adrenalin. Zbog toga praznici, u zadnje vrijeme, donose najviše prostora za boravak pored vode sa štapom i varalicom na kraju predveza.

Tako je bilo i tokom Uskrsa koji je nedaleko iza nas. Nekoliko nedjelja unaprijed, napravili smo plan da praznične dane provedemo na moru. Od istog dana sam počeo da provjeravam sve moguće prognoze vremena i plime, da pripremam opremu i montiram svježe predveze. Kako se dan odlaska približavao prognoza je sve manje obećavala dobar ulov. Najavljeni anticiklon sa visokim pritiskom baš i ne uliva povjerenje. „Oseka je“, kažu primorci.

Kako je porodica otišla dan ranije, ja sam se pripremio da tokom puta obiđem pošte koje poznajem, ali i neke nove. Stigao sam na poziciju oko 17.00 sati. Dan se produžio i sunčevi zraci su, još uvijek, bljeskali preko namreškane površine mora. Plitko more, mirna površina i, naravno, walk-the-dog. Neraskidivo trojstvo. Owner Cultiva Zip ’n Ziggy je na kopči. Krećem sa pretragom terena bacajući varalicu u raznim pravcima. Nije mnogo vremena prošlo, kad se diskretan kovitlac pojavio ispod varalice. Riba! Lagano zatežem pomjerajući štap u stranu bez namotavanja i gledam u savijeni vrh. Još jedna, malo jača, kontra uslijedila je da osigura vađenje ribe. Na suvom je bila za pola minuta. Brancin! Lijep, dugačak, ali mršav poslije duge zime i sezone mrijesta.

Nastavio sam da bacam varalicu sve do sumraka, ali više se ni jedna nije javila. Odlučih da se prebacim do obližnje pozicije gdje sam jednom vidio ribu kako prati varalicu, ali nikad nisam imao kačenje. Tek deseti put da sam zabacio kad je iza stijene zabrujao motor barke iz koje su krenuli mrežom da zapasavaju obalu. „Nemaju drugog posla u ovo doba godine, pa svi bacaju mreže“, čuo sam objašnjenje tih dana. Nisam imao šta, više, da tražim tu.

Sledećeg dana, tokom šetnje s porodicom pored obale, vidio sam da da je stvarno tako. Mreža na mrežu. Sve popločano. Nema druge nego opet predveče da idem na poznato mjesto. Stigao sam u isto vrijeme sa istom strategijom. Dugo sam bacao razne površince bez nekih velikih izgleda da će se to isplatiti. Red je došao i na Duel Silver dog. Drugi prelazak varalice preko mirne površine izazvao je ribu na silovit, dvostruki napad. Riba je za trenutak bila na udici, ali konac umotan oko vrha štapa onemogućio je pravovremenu kontru. Ljutim se na sebe zbog nespretnosti, ali nastavljam sa istom varalicom. Bezuspješno. Pada noć i ostaje još malo vremena za ribolov. Još samo jednu varalicu nisam probao danas. Možda Illex Water Monitor može da izvuče situaciju. Zabacujem na sve strane i vodim ga različitom brzinom, dozvoljavajući mu, ponekad, da se kreće i ispod površine. U jednom takvom momentu, dok nisam mogao da ga vidim na površini, riba je zategla. Štap savijen, ali riba na štapu mirna kao da još ne shvata da je plijen postao lovac. Lagani bijegovi su me naveli na pomisao da je malo krupniji brancin, ali, ipak, bila je zubatica. Čak ni jednom nije skočila u svom maniru temperamentog borca. Biće da je i nju umrtvila hladna zimska voda, koja tek ovih dana počinje da se zagrijava.

Posljednji dan na moru iskoristo sam za LRF sa betonskih kupališta. Brojao sam signale mreža razapetih na 20 metara od obale. Bojim se da ćemo jednako uloviti i ja i oni. Jedan knez i jedna dragana (pauk) bio je rezultat laganog gradskog varaličarenja.

Nove slike dodate su u galeriju prazničnih riba. Kad se sve sumira, ispada da skor i nije tako loš, koliko malo imam izlazaka na vodu. Sve je to zahvaljujući volji, upornosti i nesebičnim savjetima iskusnih kolega i prijatelja ribolovaca. Nadajući se da se neka korisna informacije može izvući i iz ovog mog iskustva, želim svima zategnute strune i bistro.

Dan i vrijeme ulova: 10. april, oko 17:30 i 11. april oko 19:00

Meteo: vedro, lagani vjetar

Stanje mora: mirno, veoma bistro

Štap: Daiwa R’nessa RNSA902LFS Jigger

Mašinica: Shimano Saros 3000F

Konac i predvez: Power Pro Super 8 Slick 0.15 mm, Daiwa Hyper Clear 0.26 mm

Kill reel

Piše: Igor Perić

Prilikom opravki i servisiranja mašinica za ribolov imate šansu da vidite razne stvari, a nekada i da se glasno zapitate: pa, da li je ovo moguće?!

U većini slučajeva loše održavanje, preciznije rečeno neodržavanje, kao i potpuno prepuštanje opreme uticaju mora i soli budu zaslužni za katastrofalno stanje nekih od makina prikazanih na slikama.

Za svaku fotografiju mogla bi se napisati posebna priča, ali se svodi na to / kako najjednostavnije “ubiti mašinicu za pecanje”.

Suve ko barut, slane do bola

"Prekidač" baitrunnera u blokadi zbog soli

"Puding" efekat

Uglavnom, problemi se svode na sljedeće: fali masti i ulja, a prostor ispuni so; ili bude previše neodgovarajuće masti koja razjeda makinu iznutra. Najčešće zbog stalne izloženosti teškim uslovima života i rada, makine više liče na slanik čija bi rezerva soli bila dovoljna za dobar brodet…

Ključna greška je što se oznaka saltwater bukvalno shvata i tumači time da mašinice i čekrci ima da rade i da im ne treba ni kapi ulja.

Da stvar bude zanimljivija neki vlasnici svjesni su potrebe održavanja pribora, ali ne priznaju ništa što iskustvo i mehanika nalažu. Oni su našli alternativne metode da „poboljšaju“ perfermanse svojih ljubimaca. Kažu da mašinice ne treba otvarati, ali da ima načina da se doskoči toj konstruktorskoj enigmi.

Recimo, čovjek mi je pričao da je, po uzoru na Shimano „karkter“ (oil port), izbušio na kućištu svaku svoju mašinicu tankim borerom. Kroz taj otvor prije ribolova sipa mehaničko ulje i ona, veli, radi odlično, dok ulje ne iscuri...

Bilo je slučajeva da se problem sa rolerom nadomjesti pomoću bušilice, odnosno ugradnjom predimenzioniranih šarafa i matica... Šaraf koji štrči je, ako ništa drugo, podesan za kačenje asist udica sa džigova...

Improvizacija koja je prošla kako ne treba

Dovitljivosti nigdje kraja.

Kao ni pokušajima da se oprema tjera preko limita.

Nekada i nenamjerno: gliser protutnji pored vašeg čamca, pokupi varalicu a testiranje snage na oba kraja plati kočnica mašine. Za utjehu je što su štap i konac položili test, ali su „pakne“ sagorele do korijena.

Elementi kočnice nakon "fajta" sa gliserom

.

Slijedi još nekoliko fotografija koje svjedoče kako mašinica ne bi trebalo da izgleda (spolja ni unutra).

Bistro, oštre udice i zdravi zupčanici!

Sunca nije gledala

Abu pod pritiskom korozije

Rotor nije mogao ni makac...

Shore jigging – vatreno krštenje

Autor sa ulovljenom licom

Štap je bio poklon od žene, na njemu montirana najveća rola koju sam tada imao, a u prvom zabačaju u more letjela je najbliža ruci od tek nekoliko ponijetih varki. Tren kasnije rola je zujala, štap se držao dobro, a mene pucao adrenalin…

Piše: Mislav LJUTIĆ

Neke se stvari lako i trajno urežu u pamćenje. Takvi su prvi ulovi shore jigging tehnikom koja me je zahvaljujući jednom drilu bespovratno prigrabila k sebi.

Stvari, naravno, nisu išle same od sebe, već je stvar pogurala lica bilizma, koja je svojom energičnošću i silinom utjecala na navalu adrenalina i neizlječivu zarazu ovom vrstom ribolova.

Dotad sam, u biti, generalno znao jako malo o ribolovu umjetnim mamcima. Lovio sam kao klinac ribe od četiri godine, a nakon osnovne škole izgubila se ta strast vremenom.

Ljeto 2013. godine bilo je presudno u mojoj ljubavi prema moru i ribolovu, a 11. mjesec te godine mi je donio puno veselja i sreće. No krenimo od početka…

Mjesto događanja Zadar: Stigao u petak navečer i odmorio malo od puta i radnog tjedna. U subotu sam zorom prvi put isprobao shore jigging sa rive u Zadru sa prijateljem Božom i ulovio malu iglicu koja i danas pliva (ako je nije neka lica u međuvremenu sredila). Ostatak dana proveo sam u svojoj prvoj berbi maslina; bila je to dobra zabava u krugu obitelji. U nedjelju ujutro odlučio sam da se okušam u lovu orade sa rive: bez uspjeha iako je bilo par grizeva na srdelu. Jednostavno još nisam “ulovio taj mot”…

Prava pošta

I onda u nedjelju oko podne dogovorio sam se sa Milanom da idemo u Gaženicu, gradilište nove putničke luke u Zadru. Milan je građevinski inženjer te je sredio ulaz na najduži gat/mol/lukobran (što li je već) dug 400 metara, nasuprot kojeg je more 13-15 metara dubine, što je najdublje u Zadru što se može dobiti sa obale.

Prva rola

Uzeo sam tada svoj novi štap, poklon od žene, DAM Steelpower Red predator 30-100gr, 2.70 m, jako dobar štap za mene u to vrijeme (nisam tada ni znao za bolje, a i poklon je poklon). Rola, Tica Sportera GR5007 , “baitrunnerica”, a zapravo jedina veća rola koju sam tada imao napunjena sa 150 metara upredenica 0,34mm od Gosena, s dodatkom fluorokarbonskog Okuma 0,30mm predveza. Nosio sam tek par varki: jig Maria Mucho lucir 35gr, plavi sa žutim kod glave, na crne točice; te dvije varke od Harta – Bony, plavi i rozi jig od 28g,  i 40-gramski Savagear jig bijele boje.

Iz prve 

I onda se stvari poslože kako treba: bacim prvo Maria Mucho lucir; bacakam nekih 4-5 puta, vučem, jiggam - ne znam da li to radim kako treba - i odjednom...BOOOM, nešto je zapelo, nešto VELIKO!

Ne vjerujem da se to događa; vrte mi se po glavi scene sa You tube filmova od onog Marcosa Vidalisa. Nije zapelo za dno, ili nešto slično, jer se na drugoj strani špage nešto koprca i izvlači špagu. Tica zuji k´o blesava, srce mi kuca 1.050 otkucaja u minuti, adrenalin me šiba, TO JE TO! Držim čvrsto štap, nije mu prevelik napor, drži se super. Tica zuji i molim Boga da joj ne bude previše. Tisuću misli mi ide kroz glavu: hoće li FC izdržati, koja je uopće riba, jesu čvorovi na kopči i na spoju FC i špage u redu… Frend gleda i ne vjeruje. Riba se bori, daje kontru, vuče špagu, malo zatežem kočnicu, to je zaustavlja na par sekundi pa opet povlači… malo popuštam jer rola vrišti...

Nakon 10-ak minuta sam ju malo smirio - valjda je toliko prošlo, ne znam ni sam - riba je stala sa jurnjavom i sve je još u jednom komadu.

Kako prihvatiti ribu

Molim Boga da ništa ne pođe po zlu. E sad, mi smo na kraju mola, a mrežica sa teleskopskom drškom u autu, 500 metara dalje… Dajem frendu ključ od auta da je donese, jer nema šanse da povučem ribu na mol budući da je previsok, a da ne riskiram popuštanje čvora na FC. Povlačim štapom i namotavam, vidim ju na 20 metara... To je lica, okrenula se na bok i vidim joj jasno konture, SAN SNOVA! Povučem je nekih 10 metara; čim je bila blizu površine pravi još jedan zalet u dubinu, ali ne daleko, već je umorna, kočnica je dobro zategnuta… Frend je otišao po mrežicu, a ja vučem licu do mula, dovukao sam ju blizu, držim joj glavu iznad mora jer sam negdje čitao da je to ok… Stvarno se smirila, sada je skroz na površini. Čini se srednje veličine, no meni je ogromna.

Puštam štap i rukama hvatam špagu te ju dovlačim na metar od mola i čekam… čekam… sekunde su kao sati, ne znam uopće koliko je vremena prošlo, izgubljen sam skroz.

Evo frenda nakon nekog vremena sa jednim tipom koji isto lovi u blizini - tip složi mrežicu i u akciju. Ali riba je veća od mrežice, rep ne stane, pa mu kažem da samo hvata glavu i vuče sve gore…

Nekako je stala...

Erupcija oduševljenja 

I, hop! Imamo je napokon na molu. Definitivno jedan od najsretnijih trenutaka u životu. Ne vjerujem da ju imam. Frendima metar u autu, mjerimo ribu: od vrha glave do korjena repa je 70 cm, ako računamo do vrha repa onda je 80 cm… Sretan sam kao malo dijete, grlim ljude, zahvaljujem svima, skačem od sreće, a osjećaj je predobar. Nikada nisam uhvatio tako veliku ribu. Ovo je moja nagrada za trud, želju i ljubav prema ribolovu. Ne mogu opisati sreću, to se jednostavno mora osjetiti, to je taj trenutak koji vjerujem čekamo svi koji volimo ribolov… Utovarili smo licu u gepek i odvezli doma, pokazali smo je svima usput kao i mojima doma, bio sam ponosan i sretan. Vagali smo ju, a vaga je pokazala 4,3kg. Znam da ima lica i preko 25kg, no meni je ova kao da ima 100 kila što se tiče gušta.

Eto, to je bilo moje najsretnije ribolovno iskustvo…4,3 kg ribe i kamion sreće.

I, naravno, nestrpljivo iščekivanje sljedećeg ribolova, prvih palamida i novih izazova!

Dnevna doza soli

Kad niste na moru onda mislite na more

Stajem na milju od pošte da udahnem zrak. I već mi je bolje. Sa sljedećim udisajem bolje i vidim, snimam smjer talasa i vjetra i tražim mikrolokaciju pogodnu za ribolov u konkretnim uslovima

piše: Igor PERIĆ

Znate onaj osjećaj kad vam „padne šećer“, pa morate uzet nešto slatko, pod hitno...E, meni tako “padne so” i treba mi - more! To se dešava kada ne stignem kada treba da odem u ribolov i provučem varalice na par pozicija što su još, koliko-toliko, ostale sačuvane od gužve i krivolovaca.

U silnoj trci i žurbi koja ne ostavlja prostora za ribolovnu pasiju, so redovno pada. Hronično. Ali nekako uspijevam da je nadomjestim razgovorom o ribolovu, pisanjem, kopanjem po arhivi fotografija, debatom na forumu ili, prosto, "liječenjem" u prodavnici ribolovne opreme, gdje redovno strada novčanik...

No, bude situacija u kojima ništa ne pomaže osim akcija. Ni obeshrabrujuća vremenska prognoza, ili neadekvatni uslovi na vodi...ma, ništa tada ne može da utiče na tvrdu riješenost da se zabaci.

Tako je bilo juče kada je so u krvi, nakon predugih dva mjeseca apstiniranja od ribolova, dostigla sezonski minimum. Cio dan sam bio „kao na iglama“. Dok nekako nijesam uspio da do četiri popodne sve obaveze sabijem u ćošak, premotam novu upredenicu, stavim predvez... 

Odabir kopči za varalice

Kopču ću vezati pored vode, dok budem gledao površinu mora trudeći se da „pročitam“ njegov aktuelni status koji zavisi od plime, pritiska i posljedičnog kretanja kurenta…

Dakle, trčim niz ulaz zgrade, grabim volan i – via mare.

Tajming je pravi

Stižem tačno u smiraj dana.

Prvo stajem na milju od pošte, da udahnem posoljeni zrak. I već mi je bolje. Sa sljedećim udisajem bolje i vidim, snimam smjer talasa i vjetra i tražim mikrolokaciju pogodnu za ribolov u konkretnim uslovima.

Nemam puno vremena, ali grabim dvije-tri fotke za gušt i... varalica je već na metar od isturene ponte i pretražuje rasjed između stijena iza kojih ide zona dubljeg mora, a ispred plićak prošaran šljunkom i travom. I tako redom češljam teren dok se glava oporavlja a lice dobija pravu boju…

Ura slobodnog vremena proletjela je za tren. Imam još toliko vremena da se javim prijateljima koji žive na „izvoru soli“ i nikako ne mogu da shvate moju zaluđenost morskim spiningom.

Jedan mi zamjera da je zbog mene prije neku noć promrzao vrteći varalicu i da ga brancini, "samo neka su zdravo", neće gledat prije početka ljeta.

Espreso s nogu i već je vakat za povratak doma.

Ribe nije bilo, ali je pala dnevna doza soli koju ću morati da rasporedim do narednog vikenda. 

Bistro!

Kako poboljšati Ryobi Applause 4000

Za ovu operaciju potrebni su: malo volje, nešto alata i slobodnog vremena, dodatni ležaj na pogonskom zupčaniku, zamjena ležaja u roleru i nova ručica koja će doprinijeti da utegne sve sastojke...

piše: Igor PERIĆ

Da nijesu napravili ništa osim modele Pro skyer 7 i Metaroyal Safari 5000, bilo bi to dovoljno da se oda priznanje konstruktorima i dizajnerima nekadašnjeg japanskog giganta – firme Ryobi.

Od vremena lansiranja ova dva modela mnogo toga se promijenilo, ali se ne može osporiti uticaj i mjesto koje je sektor Ryobi(ja) za proizvodnju ribolovne opreme imao i ima na tržištu, iako više nije dio čuvene korporacije koja se fokusirala na mašinske alate i štamparske strojeve…

Applause je jedan od nekoliko modela čije su varijacije, bilo pod Ryobi kapom ili pod imenom drugih brendova (Spro, Sakura, Grauwell, WFT…) prepoznatljive na tržištu i među konkurencijom…

Da ne bih “gušio” prevelikom uvertirom, slijedi red poteza i sugestija u slici i riječi kako sa relativno malo sredstava “pojačati” sasvim solidnu makinu kakva je Ryobi Aplausse 4000 i učiniti je još boljom.

Ryobi Applause 4000

Za ovu operaciju potrebni su: malo volje, nešto alata i slobodnog vremena, dodatni ležaj na pogonskom zupčaniku, zamjena ležaja u roleru i nova ručica koja će doprinijeti da utegne sve sastojke...

Rezerva

Kod Ryobi ovog tipa, ne morate kupovati rezervni ležaj za roler. On se već nalazi u ležištu špule. To je bila prva napomena koju mi je Ive, drugar sa foruma Ribolov na Jadranu, saopštio kada sam prije nekoliko godina nabavio ovu makinu.

Ležaj iz špule pasuje unutar rolera

Samo skinete zaštitni prsten, izvadite ležaj…On će pasovati umjesto onog koji je bio u roleru. Dakle, zamijenite im pozicije, jer će, pod uslovom da nije blokirao, na špuli ulogu, makar privremeno, odigrati i stari, izvađen iz rolera.

Sljedeće pojačanje koje je doprinijelo da makina ima mekši i ravnomjerniji rad je zamjena piksne na pogonskom zupčaniku ležajem. Nakon te zamjena, pogonski zupčanik će s obje strane imati kuglagere.

umjesto piksne...

pripremljen je adekvatan ležaj

Slaganje elemenata i podmazivanje

Adut

Kad su ležajevi legli gdje treba, pored detaljnog čišćenja i podmazivanja, koje se podrazumijeva -  na koncu je valjalo pozabaviti se ručicom.

Originalna ručica (lijevo) i kvalitetnija zamjena

Originalna ručka na preklop je slaba tačka applausa. Kad se rasklima jako smeta, naročito tokom fine prezentacije i vođenja varalica, što zna da nervira... Rješenje je bila nova ručka sa ergonomskim rukohvatom. Ne mora biti originalna, bitno je da pasuje. U ovom slučaju adekvatna zamjena bila je ručica sa Okuma modela slične veličine.

Sada je Ryobi utegnut kao gazela, a rad mehanizma olakšan.